Britanska desnica jako je nervozna oko izbora, a ovo je 6 stvari za znati o tome
Hoće li laburistički kandidat Miliband postati novi premijer?
Izbori u Veliko Britaniji sve su bliže. Održat će se 7. svibnja kada će Britanci odlučiti hoće li premijer biti David Cameron ili će ga na toj poziciji zamijeniti laburistički kandidat Ed Miliband. Premda će vrlo vjerojatno Cameronova Konzervativna stranka dobiti najviše mjesta u parlamentu, prema istraživanjima i predviđanjima novi bi britanski premijer trebao biti Ed Miliband. On bi sa škotskim SNP-om mogao formirati većinu. O Milibandu smo već pisali, a sada vam donosimo analizu svih važnih pitanja o britanskim izborima.
1. Tko će pobijediti?
Ed Miliband. Tako barem kažu ankete. Prema posljednjim istraživanjima laburisti Eda Milibanda trebali bi osvojiti 35 posto, torijevci Davida Camerona 32 posto, Liberalni demokrati 8 posto, UKIP 5 posto, dok je u Škotskoj nedodirljiv SNP.
Preračunato u mjesta u parlamentu, to znači da će Konzervativna stranka imati 272 mjesta, jednako kao i Laburistička stranka. Izuzmemo li anketu Poll Observatoryja, ipak se čini kako će konzervativci dobiti nešto više mjesta u parlamentu od laburista – tako kaže 4 od 5 velikih istraživanja.
Škotski SNP kojeg vodi Nicol Sturgeon stoji sve bolje. SNP-u su naklonjeni škotski mediji, a i njihova liderica Sturgeon ostvarila je upečatljiv dojam na televizijskim debatama. Predviđa im se osvajanje 55 mjesta u parlamentu.
Očekuje se kako će najveći postotak glasova, ali i najviše mjesta u parlamentu imati Konzervativna stranka, ali kako će vladajuću većinu formirati laburisti i SNP, te će tako novi premijer postati Ed Miliband.
2. Kako izgleda britanski izborni zakon?
Britanski sustav je relativno većinski. To znači da poslanik koji u svojoj izbornoj jedinici osvoji više glasova od svojih konkurenata dobiva mjesto u parlamentu, a glasovi svih ostalih kandidata se ne računaju pri raspodijeli mjesta u parlamentu. Taj se sustav u Britaniji često opisuje riječima “first past the post“, jer onaj tko u jednoj od 646 izbornih jedinica osvoji najviše glasova jedini ulazi u parlament. U praksi je taj sustav preferirao dvije najveće stranke, nauštrb manjih stranaka. Takav je sustav iznimno rijedak u zapadnom svijetu.
Primjerice, 1983. godine savez socijaldemokrata i liberala osvojio je 25.4 posto glasova, ali im je to donijelo tek 3.5 posto mjesta u parlamentu. S druge strane Laburisti su te godine dobili tek neznatno više glasova (27.6 posto), ali su zahvaljujući izbornom sistemu imali 32 posto mjesta u parlamentu.
3. Što se promijenilo u izbornom sistemu?
2011. godine David Cameron je pod pritiskom koalicijskih partnera, Liberalnih demokrata, bio primoran krenuti u promjenu izbornog sustava. Odbacio je mogućnost referenduma o proporcionalnoj zastupljenosti, što bi zaista predstavljalo pravu promjenu. Liberalni demokrati htjeli su takav sustav proporcionalnog zastupanja, a tijekom pregovora s konzervativcima došlo je do kompromisa – sustava alternativnog glasanja. Sasvim je logično da su liberalni demokrati Nicka Clegga skloni tom sistemu, jer bi prema njemu imali 150 mjesta u parlamentu, umjesto sadašnjih 57.
Prema sustavu alternativnog glasanja svaki birač može zaokružiti nekoliko kandidata, te odrediti njihov redoslijed kako želi. Nakon prebrojavanja tih prvih izbora, ako neki od kandidata ima više od 50 posto glasova on dobiva stvoje mjesto u parlamentu. Međutim, ako nitko ne ostvari više od 50 posto u svojoj izbornoj jedinici, tada će se zbrajati i alternativni glasovi, odnosno glasački listići na kojima kandidat nije bio prvi izbor.
4. Za što se zalažu dvije glavne stranke?
“Ne dozvolimo da nas laburisti vrate na početak. Dozvolite nam da završimo posao koji smo započeli”, na jednom od predizbornih skupova poručio je lider konzervativaca Cameron. Konzervativna stranka želi ukinuti poreze ljudima s minimalnim primanjima, olakšati proceduru svim građanima da postanu vlasnici stambenih objekata. Cameron je obećao da će osigurati dodatnih osam milijardi funti za zdravstveni sistem i da će otvoriti 500 novih besplatnih škola. Cameron se u kampanji želi prikazati kao socijalno osjetljiv.
Laburistička stranka Eda Milibanda zalaže se za takozvani odgovorni kapitalizam. Prema toj ideji pojedinac i njegova potraga za profitom, ne bi smjeli imati prednost pred kolektivnim blagostanjem. Miliband želi zauzdati korporativne interese i povećati poreze najbogatijima. Protiv toga su već istupili mnogi britanski poslovni ljudi koji bi i dalje željeli torijevsku vladu koja im je naklonjena.
5. Što bi se promijenilo s lijevom vladom?
Puno toga. Miliband najavljuje kako svoju zemlju želi pomaknuti značajno u lijevo. To bi nesumnjivo imalo utjecaja i na ostale države Starog kontinenta. Velika Britanija je i do sada vodila drugačiju politiku od fiskalne rigidnosti koju u EU forsira Angela Merkel, a dolaskom Milibanda na vlast, intervencije države na gospodarstvo bi se samo povećale.
Ovi bi izbori također mogli zacementirati konzervativce u oporbi na duže vrijeme. Uspije li Miliband održati ekonomske trendove (koji i sada u odnosu na ostatak Europe izgledaju dosta dobro) i istovremeno osnažiti zdravstveni sistem, do kojeg je Britancima posebno stalo, to bi moglo donijeti veliku popularnost njegovoj stranci. Općenito se u Britaniji, nakon izbora često mijenjaju strukture države uprave, a s njima je, puno lakše dobiti sve izbore.
6. Kraljica na kraju odlučuje…
…ali samo formalno. Tehnički gledano zaista je britanska kraljica ta koja bira tko će formirati većinu. Konzervativci posljednjih mjeseci stvaraju atmosferu u kojoj je dolazak na vlast Laburista i SNP-a potpuno nezamisliv. Nadaju se da će im to pomoći u mobilizaciji svojih birača, kao i privlačenju neodlučnih.