Politika & Kriminal

Bruxelles predlaže 9,4 milijarde eura za novi program EU zdravstva. Što to znači za Hrvatsku?

Predlaže se stvaranje strateške rezerve lijekova, medicinske opreme i - medicinskih timova, spremnih za mobilizaciju

FOTO: Vjekoslav Skledar

Kad je epidemija koronavirusa zahvatila Europu, članice Europske unije nisu se baš iskazale: Italija je tražila zaštitne maske, ali se u startu nitko na taj poziv nije odazvao, jer su države bile u strahu da neće imati dovoljne zalihe tih proizvoda jednom kada koronavirus prijeđe i njihove granice. Njemačka i Francuska su, primjerice, uvele ograničenja na izvoz zaštitnih proizvoda u EU, što je izazvalo ogorčenje u drugim članicama Unije.

„To se dogodi kada 27 nacionalnih sustava reagira refleksno na krizu“, kaže Biljana Borzan, po struci liječnica, po trenutnom političkom angažmanu zastupnica u Europskom parlamentu. Nekoliko tjedana kasnije donacije zaštitne opreme ipak su počele stizati u Italiju i druge zemlje, a oboljeli od koronavirusa liječili su se u susjednim državama, čiji su bolnički sustavi bili manje opterećeni. Solidarnost se, mada s određenim zakašnjenjem, vratila u Europsku uniju.

22 puta više novca

Buduće zdravstvene krize – ako ili kad se ponovno dogode – Europska unija bi, međutim, trebala dočekati daleko spremnija. To je namjera Europske komisije koja je u srijedu predstavila financijski izdašan paket za gospodarski oporavak, a u okviru njega i novi zdravstveni program pod nazivom EU4Health.

U okviru tog programa do 2027. godine EU bi u zajedničke resurse, nacionalne zdravstvene sustave i njihovu spremnost da se nose s novim krizama, ali i „uobičajenim“ bolestima koje ubijaju Europljane – poput karcinoma, kardiovaskulanih bolesti i dijabetesa – uložila čak 9,4 milijarde eura. Paket pomoći prezentiran u srijedu vrijedan je ukupno 750 milijardi eura, pa se može činiti da je ovih 9,4 milijarde gotovo pa sitniš. No, riječ je o golemom pomaku: prije ove epidemije, za zdravstvo se na razini EU-a predlagalo ulaganje od 413 milijuna eura – 22 puta manje od upravo predloženog iznosa.

EU rezerva liječnika i opreme

Komisija smatra da se tim novcem, među ostalim, mogu formirati strateške europske rezerve ključnih lijekova i medicinske opreme koji bi se mogli koristiti u slučaju nove krize. Govore i o stvaranju pričuve zdravstvenog osoblja i stručnjaka koji bi u kriznoj situaciji bili mobilizirani i raspoređeni tamo gdje su najpotrebniji. Ideja o ovakvoj strateškoj rezervi medicinskih djelatnika, spremnih da budu pozvani u bilo koji dio EU-a, očito je odgovor na dramatične slike i vijesti iz epidemijom najpogođenijih europskih zemalja u kojima su medicinari padali s nogu od umora. Model nije nepoznat u Uniji – na sličan način funkcionira i europska granična straža.

Kroz ovaj program Bruxelles želi osigurati i da lijekovi, medincinska oprema i slični proizvodi budu dostupni i pristupačni, ali i da se EU pozabavi ne samo kriznim situacijama, nego i nekim dugoročnim problemima kad je u pitanju zdravlje. Primjerice, da države članice, zahvaljujući ovom novcu, pokušaju riješiti problem nejednakog pristupa zdravstvenoj skrbi. No, u način kako će neka država organizirati svoj zdravstveni sustav, Bruxelles se neće petljati.

Minimalni zdravstveni standardi

Druga najveća grupacija u Europskom parlamentu, međutim, ima i malo radikalnije prijedloge kako bi trebalo preurediti zdravstvenu politiku u Europi. Socijalisti i demokrati pripremili su svoje prijedloge čija bi se realizacija vrlo konkretno osjetila u životima pacijenata, uključujući i nas u Hrvatskoj. Jedan od njihovih dalekosežnih prijedloga odnosi se na minimalne standarde zdravstvene zaštite.

Klub zastupnika, kojemu pripada i Biljana Borzan, smatra da bi Komisija trebala predložiti direktivu koja bi propisala zajedničke kriterije za zdravstvene sustave. Primjerice, broj bolničkih kreveta po stanovniku, broj liječnika i drugog medicinskog osoblja po stanovniku, dostupnost zdravstvene skrbi i slično. U tom bi slučaju, sasvim sigurno, zdravstvena skrb u siromašnijim zemljama bila više nalik onoj u bogatijim europskim državama.

Riječ je, međutim, tek o prijedlogu jedne od parlamentarnih grupacija. Pitanje je kako bi države uopće reagirale da se na takav način zadire u njihove ovlasti, odnosno bi li to smatrale pokušajem da im se, suprotno EU propisima, određuje kako će organizirati nacionalni zdravstveni sustav. Ali uz to političko, postoje i neka sasvim praktična pitanja: ako bi se pokazalo da Hrvatska, primjerice, nema dovoljno liječnika po stanovniku, na koji način tu brojku podići? Kako vratiti liječnike koji su otišli u inozemstvo? Ili potaknuti one koji žele otići da ipak ostanu? To su, čini nam se, pitanja na koja će morati odgovoriti neki ovdašnji ministar zdravstva, a ne EU.

(R)evolucija u zdravstvu?

Socijaldemokrati se, među ostalim, zalažu i za zajedničku javnu nabavu lijekova i cjepiva na razini Unije. Takva zajednička nabava s jedne strane jača poziciju svih država u odnosu na onoga od koga se kupuje, a s druge strane, sprječava da se članice EU-a međusobno nadmeću. Umjesto toga, smatraju u SD-u, omogućio bi se jednak pristup važnim lijekovima i medicinskim uređajima za sve zemlje članice. To bi pitanje uskoro moglo postati goruće – kada bude pronađeno cjepivo protiv koronavirusa ili lijek za Covid-19.

Eurozastupnica Borzan upozorava na nelogičnost trenutne situacije u EU: „U Europskom parlamentu“, kaže, „glasujemo o zdravlju i dobrobiti životinja, a o ljudskom zdravlju ne. Nema smisla da zdravstvo nije kompetencija EU-a, a veterina je“. Ipak, pandemija koronavirusa očito je donijele neke, makar male pomake. U europskom zdravstvu zasad ne treba očekivati revoluciju, smatra Biljana Borzan, ali lagana evolucija očito je počela.

Nastavite čitati