Upravo se navršava pedeset godina od Bugojanske akcije ili operacije Feniks, kako se taj događaj najčešće nazivao u bivšoj Jugoslaviji. Podsjetimo, 20. lipnja 1972. godine 19 pripadnika Hrvatskog revolucionarnog bratstva upalo je u SFRJ, otelo jedan kamion, prevezlo se u Bosnu, i zatim na području planine Raduše pokušalo pokrenuti protujugoslavenski ustanak.
Savladani su do 24. srpnja 1972. Devet ih je poginulo u borbi. Još devet osuđeno je na smrt i pogubljeno, dok je Ludvig Pavlović, zbog svoje mlade dobi, osuđen na dugogodišnju robiju. Bugojanska akcija bila je, bez ikakve konkurencije, najgluplji i najštetniji potez hrvatske političke emigracije od 1945. do 1990. godine.
Evo zašto.
Nalogodavci mora da su bili potpuni politički analfabeti
Prvo, sasvim je idiotski čak i pomisliti da devetnaest ljudi može izazvati masovnu pobunu i potaknuti rušenje Jugoslavije. Siroti članovi Bugojanske skupine u to su možda i vjerovali, ali njihovi naredbodavci mora da su bili potpuni politički analfabeti, koji su svoje suborce poslali u siguran poraz i u smrt. Ili je pak iza akcije Hrvatskog revolucionarnog bratstva zapravo stajala Udba, kako bi još više kompromitirala hrvatsku emigraciju, ali i hrvatske nacionaliste u zemlji.
Drugo, tajming operacije Feniks bio je upravo katastrofalan. Pola godine ranije, početkom prosinca 1971., srušeno je Hrvatsko proljeće, a bezbroj Hrvata našlo se izloženo dosta strašnoj osveti jugoslavenskog represivnog aparata.
I tada, dok traju suđenja nizu studenata, intelektualaca i drugih javnih djelatnika, netko u SFRJ ubacuje naoružanu proustašku grupu, koja bi trebala srušiti Jugoslaviju! Savez komunista Jugoslavije, UDBA, JNA i komunističko pravosuđe nisu mogli dočekati bolji povod da se još brutalnije obračunavaju s protagonistima Hrvatskog proljeća jer se, eto, operacijom Feniks pokazalo da su svi “državotvorni” Hrvati ionako ustaše i teroristi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bugojanska akcija je Hrvate mogla svrstati u teroriste
I treće, najvažnije, Bugojanska akcija Hrvate je mogla dovesti u malu, tragičnu grupu terorističkih naroda. Prije sedam dana u Baskiji i u cijeloj Španjolskoj obilježavala se 25. godišnjica ubojstva Miguela Angela Blanca.
Miguel Angel Blanco bio je baskijski političar iz radničke klase, španjolske nacionalnosti , koji je ubijen u 29 godini života. Ubila ga je ETA. Baskijski teroristi oteli su Blanca tražeći da Vlada u Madridu, u zamjenu za njegovo puštanje na slobodu, dopusti baskijskim borcima i baskijskim političkim zatvorenicama služenje kazne u Baskiji, a ne u drugim dijelovima Španjolske.
Vlasti su odbile ultimatum, pa su teroristi likvidirali Blanca metkom u potiljak . Ostavili su ga na cesti za Lasarte, kraj Donostie. Umro je nekoliko sati nakon što su ga pronašli. Blancovo ubojstvo uništilo je ETA-u. Većina Baska okrenula se protiv ETA-e , jer nisu mogli podržati ovaj jeziv teroristički akt. I tako je, s vremenom, ETA postala irelevantna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tri naroda obilježena terorizmom u sedamdesetima
U sedamdesetim godinama, kad se dogodila operacija Feniks, terorizam je bio popularno sredstvo političke borbe. IRA je postavljala bombe i ubijala svoje političke protivnike. Engleska vojska i policija masovno su ubijale irske katolike. PLO je baš te 1972., u vrijeme Bugojanske akcije, oteo i poubijao izraelske sportaše na Olimpijskim igrama u Münchenu.
Teroristički se val nastavio do kraja sedamdesetih, uz smrtonosnu mješavinu nacionalnih i ideoloških motiva; najpoznatije predstavnice ideološkog terorizma bile su Crvene brigade u Italiji i grupa Baader Meinhof u Njemačkoj.
U sedamdesetim su godinama tri naroda zauvijek obilježena terorizmom. Riječ je o Palestincima, Ircima i Baskima. Što su rezultati njihovih terorističkih akcija? Palestinci i dalje nemaju državu, a Izraelci ih maltretiraju i ubijaju kad god to smatraju potrebnim. IRA je više manje nestala, a Sjeverna Irska i dalje je dio Ujedinjenog Kraljevstva. Baskija je i dalje dio Španjolske, dok je ETA postala nevažna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Terorizam se jednostavno više politički ne isplati
Pouka je jasna: terorizam poslije Drugog svjetskog rata naprosto se politički nije isplatio. Da je hrvatska emigracija izvela više akcija poput Feniksa, ili otmice zrakoplova uz podmetanje bombe, što je napravio tragično politički nepismeni Zvonko Bušić, Hrvati bi danas bili obilježeni kao teroristička nacija, neprijateljska većem dijelu Zapada.
Teroristička nacija neprijateljska većem dijelu Zapada ne bi mogla uvjerljivo trijumfirati u Domovinskom ratu, niti bi postala članica Europske Unije, Eurozone i Schengena. Utoliko su akcija Feniks, baš kao i Bušićeva otmica putničkog aviona, oni potezi hrvatske emigracije koji su povijesno najviše mogli naštetiti hrvatskima nacionalnim interesima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bugojanska akcija je najštetniji projekt hrvatske emigracije. Da je uspjela, Hrvate bi obilježila kao terorističku naciju
Uz Bušićevu otmicu aviona, operacija Feniks mogla je najviše naštetiti hrvatskima nacionalnim interesima
U sedamdesetim su godinama tri naroda zauvijek obilježena terorizmom. Riječ je o Palestincima, Ircima i Baskima. Što su rezultati njihovih terorističkih akcija? Palestinci i dalje nemaju državu, a Izraelci ih maltretiraju i ubijaju kad god to smatraju potrebnim. IRA je više manje nestala, a Sjeverna Irska i dalje je dio Ujedinjenog Kraljevstva. Baskija je i dalje dio Španjolske, dok je ETA postala nevažna.
Upravo se navršava pedeset godina od Bugojanske akcije ili operacije Feniks, kako se taj događaj najčešće nazivao u bivšoj Jugoslaviji. Podsjetimo, 20. lipnja 1972. godine 19 pripadnika Hrvatskog revolucionarnog bratstva upalo je u SFRJ, otelo jedan kamion, prevezlo se u Bosnu, i zatim na području planine Raduše pokušalo pokrenuti protujugoslavenski ustanak.
Savladani su do 24. srpnja 1972. Devet ih je poginulo u borbi. Još devet osuđeno je na smrt i pogubljeno, dok je Ludvig Pavlović, zbog svoje mlade dobi, osuđen na dugogodišnju robiju. Bugojanska akcija bila je, bez ikakve konkurencije, najgluplji i najštetniji potez hrvatske političke emigracije od 1945. do 1990. godine.
Evo zašto.
Nalogodavci mora da su bili potpuni politički analfabeti
Prvo, sasvim je idiotski čak i pomisliti da devetnaest ljudi može izazvati masovnu pobunu i potaknuti rušenje Jugoslavije. Siroti članovi Bugojanske skupine u to su možda i vjerovali, ali njihovi naredbodavci mora da su bili potpuni politički analfabeti, koji su svoje suborce poslali u siguran poraz i u smrt. Ili je pak iza akcije Hrvatskog revolucionarnog bratstva zapravo stajala Udba, kako bi još više kompromitirala hrvatsku emigraciju, ali i hrvatske nacionaliste u zemlji.
Drugo, tajming operacije Feniks bio je upravo katastrofalan. Pola godine ranije, početkom prosinca 1971., srušeno je Hrvatsko proljeće, a bezbroj Hrvata našlo se izloženo dosta strašnoj osveti jugoslavenskog represivnog aparata.
I tada, dok traju suđenja nizu studenata, intelektualaca i drugih javnih djelatnika, netko u SFRJ ubacuje naoružanu proustašku grupu, koja bi trebala srušiti Jugoslaviju! Savez komunista Jugoslavije, UDBA, JNA i komunističko pravosuđe nisu mogli dočekati bolji povod da se još brutalnije obračunavaju s protagonistima Hrvatskog proljeća jer se, eto, operacijom Feniks pokazalo da su svi “državotvorni” Hrvati ionako ustaše i teroristi.
Bugojanska akcija je Hrvate mogla svrstati u teroriste
I treće, najvažnije, Bugojanska akcija Hrvate je mogla dovesti u malu, tragičnu grupu terorističkih naroda. Prije sedam dana u Baskiji i u cijeloj Španjolskoj obilježavala se 25. godišnjica ubojstva Miguela Angela Blanca.
Miguel Angel Blanco bio je baskijski političar iz radničke klase, španjolske nacionalnosti , koji je ubijen u 29 godini života. Ubila ga je ETA. Baskijski teroristi oteli su Blanca tražeći da Vlada u Madridu, u zamjenu za njegovo puštanje na slobodu, dopusti baskijskim borcima i baskijskim političkim zatvorenicama služenje kazne u Baskiji, a ne u drugim dijelovima Španjolske.
Vlasti su odbile ultimatum, pa su teroristi likvidirali Blanca metkom u potiljak . Ostavili su ga na cesti za Lasarte, kraj Donostie. Umro je nekoliko sati nakon što su ga pronašli. Blancovo ubojstvo uništilo je ETA-u. Većina Baska okrenula se protiv ETA-e , jer nisu mogli podržati ovaj jeziv teroristički akt. I tako je, s vremenom, ETA postala irelevantna.
Tri naroda obilježena terorizmom u sedamdesetima
U sedamdesetim godinama, kad se dogodila operacija Feniks, terorizam je bio popularno sredstvo političke borbe. IRA je postavljala bombe i ubijala svoje političke protivnike. Engleska vojska i policija masovno su ubijale irske katolike. PLO je baš te 1972., u vrijeme Bugojanske akcije, oteo i poubijao izraelske sportaše na Olimpijskim igrama u Münchenu.
Teroristički se val nastavio do kraja sedamdesetih, uz smrtonosnu mješavinu nacionalnih i ideoloških motiva; najpoznatije predstavnice ideološkog terorizma bile su Crvene brigade u Italiji i grupa Baader Meinhof u Njemačkoj.
U sedamdesetim su godinama tri naroda zauvijek obilježena terorizmom. Riječ je o Palestincima, Ircima i Baskima. Što su rezultati njihovih terorističkih akcija? Palestinci i dalje nemaju državu, a Izraelci ih maltretiraju i ubijaju kad god to smatraju potrebnim. IRA je više manje nestala, a Sjeverna Irska i dalje je dio Ujedinjenog Kraljevstva. Baskija je i dalje dio Španjolske, dok je ETA postala nevažna.
Terorizam se jednostavno više politički ne isplati
Pouka je jasna: terorizam poslije Drugog svjetskog rata naprosto se politički nije isplatio. Da je hrvatska emigracija izvela više akcija poput Feniksa, ili otmice zrakoplova uz podmetanje bombe, što je napravio tragično politički nepismeni Zvonko Bušić, Hrvati bi danas bili obilježeni kao teroristička nacija, neprijateljska većem dijelu Zapada.
Teroristička nacija neprijateljska većem dijelu Zapada ne bi mogla uvjerljivo trijumfirati u Domovinskom ratu, niti bi postala članica Europske Unije, Eurozone i Schengena. Utoliko su akcija Feniks, baš kao i Bušićeva otmica putničkog aviona, oni potezi hrvatske emigracije koji su povijesno najviše mogli naštetiti hrvatskima nacionalnim interesima.