Carinica za Telegram otkriva kako se nakon svake smjene dijeli mito: 'Prvo sam odbila pa su me izolirali i zvali Majka Tereza'

Nakon skandala u Slavonskom Šamcu, Drago Hedl donosi iskustva osobe koja godinama radi na graničnom prijelazu Slavoniji

FOTO: Pixsell/Telegram/Ilustrativna fotografija

”Kad se na YouTubeu pojavila snimka na kojoj se čuju dvije carinske službenice kako od putnika traže mito, na mom graničnom prijelazu svi su se čudili i zgražali i nazivali ih glupačama, mada se i kod nas događaju slične stvari”, kaže za Telegram osoba koja obavlja carinske poslove na jednom velikom graničnom prijelazu u Slavoniji.

S njom smo, pod uvjetom da ostane neimenovana, razgovarali desetak dana nakon što je Telegram, a potom i drugi mediji u Hrvatskoj, objavio tekst o skandalu na graničnom prijelazu Slavonski Šamac. Tamo su dvije carinice, tražeći mito, nagovarale putnika da ode na obližnji bankomat, podigne novac i donese im ga. Naravno, ako ne želi da ga kazne za carinski prekršaj zbog kojega bi, uz visoku novčanu kaznu, još na granici morao čekati i nekoliko sati dok se ne ispiše prijava.

Frka u osječkom uredu

Ispričala nam je kako je zbog tog događaja u Područnom carinskom uredu Osijek, nadležnom i za granični prijelaz u Slavonskom Šamcu, nastala prilična frka. Pročelnik Berislav Leko i njegov zamjenik Hrvoje Čović užurbano su počeli s premještanjem carinika. Inače, Čović je u travnju ove godine, ponajviše zbog afere sređivanja ispita za brata, uz pomoć Josipe Rimac, nakon isteka mandata razriješen dužnosti šefa Carinske uprave, pa je prebačen u Osijek za Lekinog pomoćnika (zbog čega je mijenjana sistematizacija).

Odluka o tome da se carinike premiješta s jednog graničnog prijelaza na drugi postojala je i ranije, a cilj je trebao biti da se ne stvaraju povezane skupine koje bi mogle koruptivno djelovati.

Traka od deset eura

”Znam od ranije kako su neki lili gorke suze kada su premješteni s Bajakova”, kaže osoba s kojom razgovaramo a koja godinama radi carinske poslove na graničnim prijelazima. Otkriva i zašto je tako.

Kaže, kada je počela raditi čula je kako se u carinskom žargonu spominje ”traka tri eura”, koja je, veli ostala i do danas, samo se tarifa povećala, pa sada iznosi 10 eura. Toliko plaćaju vozači kamiona da bi manje čekali ili da bi im se progledalo kroz prste ako voze i robu koja nije deklarirana, a to mnogi čine. Uz redovni teret, prevoze PVC stolariju, kućanske aparate, kavu, cigarete, odjeću…

Večernja podjela plijena

Kad je počela raditi na carini, priča osoba s kojom razgovaramo, već prvu večer na kraju smjene pozvali su je na podjelu plijena. Bio je običaj da se novac skupljen na ”traci tri eura” međusobno dijeli kako bi svi bili podmićeni i o svemu šutjeli. Odbila je uzeti svoj dio, pa su je izolirali i podrugljivo nazivali Majka Tereza.

Kasnije, izložena pritiscima, pristala je uzeti dio tako skupljenog novca, ali ga, tvrdi, nije zadržavala za sebe. Ponekad bi novac znala odnijeti u crkvu, nedavno je jednoj obitelji dala nekoliko stotina kuna da mogu djetetu kupiti odjeću i opremu za školu, uplatila je donaciju za stradale u Petrinji…

‘Plaće carinika su bijedne’

Objašnjava kako ”traka tri eura” nije ”lomljenje ruku”, termin pod kojim se podrazumijeva otvoreno traženje mita, već da se radi o malim darovima vozača koji su zadovoljni kad carinici brže rade svoj posao, kada ne idu na pauzu, pa su čekanja na granici kraća. Skupi se tako u jednoj smjeni i do 150 eura.

Jedan kolega, kaže, rekao je kako se osjeća jadno kada na kraju smjene primi dio tako skupljenog novca, ali, kaže, bijesan je što su plaće carinika bijedne, a djeci valja kupiti patike, mobitel ili neki drugu stvar za koju se teško može odvojiti od plaće.

Sindikat proziva šefove

Telegram je u posjedu pisma kojeg je 16. rujna ove godine pročelniku i pomoćniku Područnog carinskog ureda u Osijeku u ime Sindikata državnih službenika i namještenika uputio povjerenik Mijo Adamčević. On, naravno, ne odobrava traženje mita kao kompenzaciju za male plaće carinika, ali za loše stanje u službi odgovornim drži i nadređene šefove.

”Reći ćete plaća carinika je velika, a ja ću vam reći da je ona smiješna u odnosu na ono što oni rade i kako trebaju biti nagrađeni za taj rad. Pogledajte službe za čistoću po gradovima. Pogledajte kolike su im božićnice i regresi, kolike su im otpremnine. Pogledajte da li u Hrvatskim šumama uplaćuju zaposlenicima određene iznose mjesečno u treći mirovinski stup”, piše sindikalni povjerenik Adamčević svojim neposrednim šefovima.

I nastavlja: ”Radimo na 50 stupnjeva pod nadstrešnicama iz kojih sve isijava, radimo na -10 do -15 stupnjeva, na vjetru, na kiši i na snijegu i ne sjedimo na udobnim stolicama s uvijek ispravnim klimama”. Da je tome tako svjedoči i činjenica kako se na jednom od najsuvremenijih graničnih prijelaza, na Bajakovu, u prostorijama gdje su trebale biti smještene tuš kabine za carinike, nalazi arhiva.

Do 100 eura po autobusu

Ova osoba koja godinama radi na jednom velikom graničnom prijelazu, a koja je priznala da i sama uzima novac skupljen od vozača kamiona, spominje i neke od svojih kolega za koje kaže da voze automobile vrijedne više desetaka tisuća eura. Stoga je pitamo gdje se na graničnim prijelazima uzima tako veliki novac.

”Tu se tarifa zna, od 50 do 100 eura po autobusu. Ako vama kažem da ima dana kada u jednoj smjeni graničnim prijelazom prođe i šezdesetak autobusa, sami izračunajte koliko je to novca”. I dodaje kako financijski moćniji prijevoznici sami plate ”tarifu za brzi prijelaz”, dok one siromašnije novac skupljanju od putnika. A svima je u interesu što prije preći granicu.

Dilanje zaplijenjene robe

Osoba s kojom razgovaramo tvrdi kako autobuse pregledavaju carinici od povjerenja svojih nadređenih, te kako dio novca odlazi i njima. Zanimljivo je i što se događa sa zaplijenjenom robom, uglavnom cigaretama, kožnim jaknama i sličnim stvarima. Puno te robe se ”tranšira”, što je izraz za podjelu plijena među carinicima.

Iako bi se cigarete, kao i zaplijenjena droga, trebala spaljivati u našičkoj Tvornici cementa, mnogo šteka cigareta završi na ilegalnom tržištu. A dnevno ih se, u jednoj smjeni, zaplijeni pedesetak, u iznimnim slučajevima i do tisuću. Skladište u koje se odlaže zaplijenjena roba pod video je nadzorom, no kamere nisu dobro pozicionirane, pa dio robe završi na crnom tržištu, priča nam osoba koja svakodnevno radi na jednom od većih graničnih prijelaza. I dodaje, kako cigarete obično dilaju spremačice po okolnim selima.

Što s ilegalnim migrantima?

S obzirom na relativno često hvatanje ilegalnih migranata u kamionima koji dolaze iz susjednih država, pitamo je li moguće da i za to postoji tarifa.

”Zna se dogoditi da ponekad na graničnom prijelazu u kamionu zateknemo i migranta, no to nema nikakve veze s ‘tarifama’. U pravilu to su migranti koji čekaju na nekom od nadvožnjaka ispred granice, pa skoče na kamion, prerežu ceradu, uđu i onda je pokušaju zakrpati. Ali to se uvijek otkrije s obzirom da postoje kamere koje omogućavaju pogled na krov kamiona. Vozači su oprezni, pa većina njih, dok čeka na granici, popne se ljestvama na krov kamiona da bi bili sigurni kako je cerada čitava. Šverc ljudi ide preko zelene granice”.

Uvjeti teški, štrajkova nema

Iako su plaće carinika male, uvjeti rada teški, nema štrajkova. Svi se nekako namire, a na ”trake tri eura”, pa i ”lomljenje ruku” gleda se blagonaklono jer svi od toga imaju prilično koristi. Osim, naravno kada pukne skandal kakav se dogodio na graničnom prijelazu Slavonski Šamac.

Tada zabruje mediji, svi se čude i zgražaju, stvari na graničnim prijelazima primire se na dan-dva, a onda opet počinje sve po starom, zaključuje osoba s kojom smo razgovarali a koja već godinama radi na jednom velikom graničnom prijelazu u Slavoniji.