Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Čedo Prodanović za Telegram: Zašto mislim da Zlata Hrvoj Šipek nema kompetencije za šeficu DORH-a

Poznati odvjetnik priča o stanju u pravosuđu, kandidatkinji za državnu odvjetnicu i poviku Za dom spremni

ZADNJA IZMJENA: svi 9, 2020

Čedo Prodanović jedan je od najtraženijih hrvatskih odvjetnika za kaznene predmete i dubinski poznavatelj sustava. Sa svojom partnericom Jadrankom Sloković, Prodanović je branio Dražena Slavicu u slučaju kornatske tragedije, u Haagu Rahima Ademija, zatim Ivicu Todorića, te bivšeg premijera Ivu Sanadera i mnoge druge. U razgovoru za Telegram priča o stanju u pravosuđu, Vladinoj kandidatkinji za glavnu državnu odvjetnicu i pozdravu Za dom spremni.

TELEGRAM: Vlada je za novu šeficu Državnog odvjetništva odabrala Zlatu Hrvoj Šipek. Je li ona kalibar za to mjesto?

PRODANOVIĆ: Gospođu ne poznajem, ali ne sumnjam u njenu stručnost. No, problem je profil njezinih kompetencija, a on nije optimalan s obzirom na mjesto na koje dolazi.

TELEGRAM: Zašto?

PRODANOVIĆ: DORH objedinjava dvije funkcije, to su kaznenopravna zaštita i zaštita imovinskih interesa države. To dvoje iziskuje dvije potpuno različite pravne subspecijalizacije. Dakle, osoba koja se, poput gospođe Hrvoj Šipek, čitav život bavi imovinskim pravima, nema potrebne kompetencije da odlučuje u kaznenopravnim predmetima. Naravno, isto vrijedi i obrnuto. DORH je strogo hijerarhijski ustrojena organizacije koja djeluje po monokratskom principu…

TELEGRAM: A to znači?

PRODANOVIĆ: To znači da je glavni državni odvjetnik alfa i omega DORH-a. On ne koordinira, niti vrši usuglašavanje, nego odlučuje. Sve su državnoodvjetničke odluke po zakonu njegove odluke, jer ga u pojedinim predmetima tek zamjenjuju drugi vršitelji državnoodvjetničke funkcije. Naravno da se on prilikom donošenja odluka savjetuje i traži mišljenje drugih, ali su sve odluke i dalje njegove.

Ako tražite mišljenje od onoga koji o meritumu zna znatno više nego vi – jer je upravo u tome, za razliku od vas, specijaliziran – onda je vaša odluka samo formalno vaša, a ispravna je toliko koliko imate pametnog, stručnog, pouzdanog i lojalnog suradnika koji vam je podčinjen, a od kojeg ste vi samo po slovu zakona ”pametniji”. Kad stvari funkcioniraju tako, onda to znači da vi samo formalno rukovodite DORH-om, budući da je glavna uloga DORH-a kazneni progon počinitelja kaznenih djela, a taj posao vi uopće niste radili ili ste ga radili tek periferno.

TELEGRAM: Ukratko, smatrate da tužiteljica Hrvoj Šipek nije dorasla funkciji glavnog državnog odvjetnika?

PRODANOVIĆ: Ponavljam, glavni državni odvjetnik nije organizator ni menadžer, nego je on u stručnom smislu ključna osoba DORH-a. Njegov posao, za koji je on isključivo odgovoran, ne može umjesto njega obavljati netko drugi, iako on, naravno, dio svojih poslova mora delegirati na druge. A da bi osoba koja dođe na to mjesto mogla imati potpunu kontrolu nad svime što rade njezini zamjenici, odnosno cijela ustanova kojom rukovodi – ona mora imati najviše i neupitne kompetencije.

Dakle, bez obzira na stručnost, ljudske kvalitete i sposobnost kandidatkinje, koju, kako sam već rekao, uopće ne poznajem, njezin izbor smatram objektivno promašenim. Nogometnim rječnikom, kad gubite utakmicu s 2:0, nema smisla, umjesto centarfora, u igru uvoditi desnog beka koji je možda odličan igrač, ali ne zna zabijati golove.

TELEGRAM: Što kažete na to da buduća glavna državna tužiteljica, osoba od 64 godine, ima potrebu uvrstiti u svoj program da joj je otac bio domobran i sudionik Križnog puta?

PRODANOVIĆ: Sumnjam da je takve podatke unosila u sve biografije koje je pisala tijekom svoje duge karijere. Očigledno da je danas, u trenutnoj društvenoj atmosferi, procijenila da je to referenca koja joj u može donijeti pokoji pozitivan bod.

TELEGRAM: Je li ispravno postavljen sadašnji totalno politički uvjetovani postupak izbora čelnika DORH-a? Bi li glavnog državnog odvjetnika u Saboru barem trebalo birati dvotrećinskom većinom?

PRODANOVIĆ: Izbor na takve funkcije u krajnjoj je konzekvenci uvijek politički uvjetovan. Ako vas bira Sabor, bez obzira kojom većinom, prethodno vaš izbor treba predložiti Vlada što je, naravno, eminentno politički čin, kao, uostalom, i izbor predsjednika Vrhovnog suda koga Saboru predlaže Predsjednik Republike Hrvatske.

Inače, novo rješenje za aktualni izbor državne odvjetnice s ”javnim pozivom” trebalo je valjda stvoriti dojam transparentnosti postupka i šire dostupnosti, odnosno mogućnosti kandidiranja. No, to je samo privid, a to su očito prozreli svi potencijalni ”ozbiljni” kandidati za tu funkciju. Zato je odaziv bio tako poražavajući. Ovu su proceduru zato iskoristili većinom osebujni kandidati kojima je trebala javna promocija, a bez ikakvih šansi, tako da je prijetilo da ovaj ”natječaj” dobije neozbiljan, estradni prizvuk.

TELEGRAM: Kako s izborom prve osobe državnog tužiteljstva stoji stvar u drugim zemljama?

PRODANOVIĆ: Neke državne odvjetnike bira državni suveren, na primjer u Španjolskoj kralj, negdje, kao u Njemačkoj i Francuskoj, predsjednik republike na prijedlog ministra pravosuđa, odnosno vlade, a u Njemačkoj se traži suglasnost parlamenta. U nekim državama SAD-a državne odvjetnike neposredno biraju građani. Dakle, ne postoji sustav u kojem državni odvjetnik, s obzirom na proceduru svog izbora, može biti apsolutno nezavisan u svom radu.

TELEGRAM: Javnost ima dojam da su pritisak politike na pravosuđe i korupcija osnovni problem cijelog tog važnog sustava? Je li to točno?

PRODANOVIĆ: To je vječno pitanje na koje je teško dati jednoznačan odgovor. Teško je, naime, uprijeti prstom i reći, ne iznoseći nikakve dokaze i argumente, ova je presuda donesena uslijed političkog pritiska, ovaj sudac je korumpiran. Svjesni smo, međutim, da toga ima, odnosno mora biti barem po zakonu velikih brojeva, a svakako i temeljem nekih apsurdnih i zdravom razumu neobjašnjivih optužnica odnosno sudskih presuda.

Doduše, uvijek ostaje mogućnost da takve neobjašnjive odluke ne tumačite samo kao plod političkog pritiska ili korupcije, nego naprosto kao ljudsku glupost koja ni u pravosuđu nije zanemariva. No, problem u svakom slučaju jest autocenzura pravosudnih djelatnika. Oni nisu imuni na društvenu atmosferu već predestinirane krivnje koju često kreiraju izmanipulirani ili instrumentalizirani mediji.

Osluškujući puls javnosti ili politike, pravosuđe često nastoji – pogotovo u najrazvikanijim kaznenim predmetima – svojim odlukama udovoljiti svekolikim očekivanjima za ”vršenjem pravde” ili demonstrirati efikasnosti pravne države. Neću to konkretno elaborirati, mada bih to mogao, jer se to odmah pripisuje mojoj profesionalnoj subjektivnosti i navodnoj nekritičnosti prema vlastitim klijentima

TELEGRAM: Pravosudne vlasti uvijek odbacuju kritike, ali stavovi građana o pravosuđu godinama se ne mijenjaju.

PRODANOVIĆ: Najviši pravosudni dužnosnici, također bez konkretnih argumenata, odlučno opovrgavaju utemeljenost negativnih dojmova javnosti o pravosuđu. Statističke podatke, često podastrte i od strane uglednih međunarodnih organizacija, lako proglašavaju nerelevantnima, ponavljaju da su bazirani na dojmu, te tvrde da pravosuđu realno radi bitno bolje. Tome u prilog navode kako se tek minoran broj ispitanika u anketama o raširenosti korupcije izjašnjava kao davalac mita.

No, moj je stav u odnosu na to da se dojam ne stječe ni iz čega. Istina je da je doista teško navesti dokaze koji bi nepobitno ukazivali na korumpiranost u pravosuđu i podložnost političkim i drugim utjecajima. No dojam je u javnosti stvoren na temelju osobnih iskustava ljudi koji su imali doticaja s pravosuđem.

Činjenica da se ne deklariraju osobe koje su dale mito u raznim prigodama, pa čak i nekim pravosudnim djelatnicima ne znači automatski da ga doista nisu dali – nego može ukazivati na nedostatak povjerenja da će ih sustav efikasno zaštititi nakon što to iskažu. Zato nisam siguran da realna slika stanja u pravosuđu nužno mora biti bolja od lošeg dojma o njegovom radu.

TELEGRAM: U ovoj epidemiji korone svi su se nekako pokušali presložiti i preorganizirati. Jedino je pravosuđe potpuno stalo. Smatrate li da se nije moglo drugačije?

PRODANOVIĆ: Za normalan rad pravosuđa u funkcionalnom je smislu nadležan ministar pravosuđa. Nemam neki podrobniji uvid, ali mi se čini da nije uspostavljena jedinstvena procedura i praksa postupanja na nivou države u ovoj kriznoj situaciji, odnosno da su pravosudni organi bili prepušteni sami sebi da se snalaze u ovim zaista nepovoljnim okolnostima.

Onda je još i potres u Zagrebu znatno oštetio zgrade više pravosudnih institucija, zbog čega sudovi nisu mogli raditi u vlastitom prostoru. Prema mojim saznanjima, sada su ipak pronađena neka palijativna rješenja, suci rade od kuće, i pravosudne institucije ipak obavljaju bar svoje osnovne funkcije. Rad će se, kako čujem, nastaviti u zamjenskim, donekle adekvatnim prostorima, te se sljedećeg tjedna, u skladu s ograničenim mogućnostima, u Zagrebu započinje s održavanjem nekih rasprava.

TELEGRAM Koje će biti posljedice tog zastoja? Hoće li problem biti rokovi?

PRODANOVIĆ: S obzirom na poslovičnu sporost hrvatskog pravosuđa, ne bih rekao da su nastupile neke bitno štetne posljedice u odnosu na rokove. Sve se to može nadoknaditi u razumnom vremenu ako se osposobe prostori za rad.

TELEGRAM: U kojoj je mjeri pravosuđe danas digitalizirano i zašto to nije bolje?

PRODANOVIĆ: Kao uzrok neadekvatnih rješenja, u principu se uvijek navodi nedostatak novca. No ja bih prije rekao da se radi o određenoj dozi inertnosti i komocije, jer se u konačnici novac uvijek pronađe kad se uspostave prioriteti. Nadam se da pitanje digitalizacije u pravosuđu danas više ne predstavlja strah od nepoznatog. A u kaznenom dijelu kojim se ja bavim, jedan od najvećih problema doista jest što se ne snima tijek rasprave, već se o tome sačinjava zapisnik.

To bitno oduzima vrijeme i usporava postupak, a uvijek ostavlja i mogućnost postavljanja pitanja je li tijek rasprave vjerodostojno reproduciran. U zadnje sam vrijeme prisustvovao nekim raspravama gdje se izuzetno snimalo i to je doista znatan pomak, jer se u jednakom vremenu apsolvira gotovo dvostruko više materije.

TELEGRAM: Opet se raspravlja o ustaškom pozdravu ”za dom spremni”. Je li u našem zakonodavstvu stav prema toj relikviji iz prošlosti jednoznačan i nedvosmislen ili bi trebale još neke promjene da se na to konačno stavi točka?

PRODANOVIĆ: U pogledu ustaškog pozdrava ”za dom spremni” pravna situacija je potpuno jasna ako joj se ne pristupa s figom u džepu. Prije svega je nesporno razriješena odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske, odlukama u predmetima ”Šimunić” i ”Slatinski Drenovac”. Shodno tim odlukama, za upotrebu krilatice ”za dom spremni”, a zavisno od konkretnog činjeničnog stanja, postoji kaznena odgovornost zbog javnog poticanja na mržnju, odnosno prekršajna kojom se štiti javni red i mir.

U dvjema spomenutim odlukama, Ustavni sud je utvrdio da pozdrav ZDS sadržajem iskazuje i potiče na mržnju na temelju rasne, nacionalne, regionalne i vjerske pripadnosti te da je nesporna činjenica da je, citiram, ”navedeni uzvik korišten i kao službeni pozdrav Ustaškog pokreta i totalitarnog režima Nezavisne države Hrvatske (NDH), koji se nalazio i na svim službenim dokumentima, bilo u izvornom obliku ”za dom i poglavnika spremni“ ili u njegovim skraćenim oblicima “za dom spremni” ili “za dom”, a koji pokret je iznikao iz fašizma, temeljen između ostalog i na rasizmu, pa time simbolizira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti, manifestaciju rasističke ideologije, kao i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti”.

Isto tako, Ustavni sud u tim odlukama iznosi stajalište kako je ”dobro poznata povijesna istina” … ”da je NDH bila nacistička i fašistička tvorevina i kao takva je predstavljala apsolutnu negaciju legitimnih težnji hrvatskog naroda za vlastitom državom i tešku povijesnu zlouporabu tih težnji”, te da je NDH, po svom karakteru, predstavljala negaciju temeljnih vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske.

Stoga ništa vezano uz NDH – na primjer obilježavanje datuma 10. travnja 1941. kao dana osnivanja NDH, imena ulica i naselja, simboli, pozdravi i slično – ”ne može biti pod zaštitom Ustava i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda”. Ukratko, korištenje pozdrava ”za dom spremni” je nedopušteno i podliježe pravnim sankcijama.

TELEGRAM: Ali sudska praksa ipak nije ujednačena. Kako to?

PRODANOVIĆ: To što postoji različit pristup tretiranju tog pozdrava, a i različita sudska praksa koju prije svega vidimo kod prekršajnih sudova u Hrvatskoj, ukazuje na problem nepoštivanja propisa, odnosno odluka Ustavnog suda, od strane pojedinaca, lokalnih organa vlasti, pa sve do same Vlade. Prema odredbi članka 31. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatne su i mora ih poštovati svaka fizička i pravna osoba.

Utoliko je Vlada Republike Hrvatske, preko tijela državne uprave, dužna osigurati provedbu svih odluka i rješenja Ustavnog suda. Vlada to u ovom slučaju ne čini nego postupa selektivno, zavisno od procjene gdje bi njeno postupanje po zakonu moglo izazvati neželjene negativne reakcije određenih društvenih grupacija, što bi samim time impliciralo za nju i određene političke posljedice s kojima se boji suočiti.

Tako je Vlada, na primjer, u slučaju premještanja spomen ploče HOS-a u Jasenovcu, umjesto da postupi po Ustavnom zakonu, kao smokvin list koristila nekonzistentnu i kontradiktornu ”Preporuku” Povjerenstva za suočavanje s prošlošću, koje je i formirala sa željom da u stvari odgodi vlastito suočavanje s inače notornom prošlošću. Po onoj poznatoj Churchillovoj maksimi ”kada ne želiš meritorno riješiti problem, osnuj povjerenstvo”.

TELEGRAM: Zakoni su, dakle, jasni, ali tome ipak nema kraja. Nakon što je predsjednik Milanović napustio obljetnicu akcije Bljesak zbog isticanja pozdrava ”za dom spremni” unutar državnog protokola, i ministar Medved se ponovno poziva na preporuke Plenkovićevog Vijeća.

PRODANOVIĆ: Ministar Medved i dalje je promotor ”šatoraške” politike, a njegovo je ministarstvo financijski sponzor i nekih opskurnih filoustaških organizacija. On je jako dobro upoznat s naprijed navedenim činjenicama, s kojima se ni on kao član Vlade ne želi suočiti. U odnosu na predsjednika Milanovića, ministar Medved ne samo da ne poštuje funkciju predsjednika Republike, što bi kao ministar bio dužan, nego i namjerno izvrće teze i stavlja znak jednakosti između Milanovićeve osude ustaškog pozdrava ”za dom spremni” i navodnog nepostojanja pijeteta prema pripadnicima HOS-a stradalima u Domovinskom ratu.

Predsjednik Milanović, naime, nikada nije izrazio nepoštovanje prema poginulima iz redova HOS-a, nego upravo suprotno. Ovo nije prvi slučaj da ministar Medved na takav način izvrgava određene osobe odiumu javnosti. Isto je, bez ikakve podloge, učinio i na račun Rade Šerbedžije, koji po njegovim kriterijima nije ”pravi domoljub” lojalan svojoj državi.

A za famoznom Preporukom Povjerenstva ministar Medved poseže u nedostatku boljih argumenata iako ona u formalnom smislu nikoga ne obvezuje. Da je Vlada tu Preporuku doista ozbiljno shvatila, pretočila bi je u prijedlog zakona. No to, kao što vidimo, nije učinila jer je svjesna da ta Preporuka ”ne drži vodu” i da bi to izazvalo još veće kontroverze i podjele u društvu.

Sanja Modrić
Telegram autor
209 članaka Više o autoru
Više s weba
Ostanite uz telegramov program