Politika & Kriminal

Chavezov socijalizam konačno je došao do svog kraja, ljudi u Venezueli doslovno umiru od gladi

Vojnici na ulicama čuvaju pekare i dućane, piše New York Times

FOTO: AFP

S dostavnim kamionima pod stalnim napadom, hrana se sada prevozi pod oružanom stražom. Vojnici čuvaju pekare. Policija koristi gumene metke kako bi rastjerala očajne ljude koji pokušavaju poharati prodavaonice, ljekarne i mesnice. Četverogodišnja djevojčica ubijena je u borbi uličnih bandi zbog hrane. Venezuelu potresa potpuna glad, javlja New York Times.

Stotine ljudi u gradu Cumana marširali su na supermarket posljednjih dana, pokušavajući doći do hrane. Otvorili su velika metalna vrata i ušli unutra. Otimali su vodu, brašno, kukuruz, sol, šećer, krumpir, sve što su mogli naći, ostavljajući iza sebe samo slomljene zamrzivače i prevrnute police.

Pokazali su i kako je moguće da u zemlji s najvećim zalihama nafte u svijetu, ljudi protestiraju jer nema dovoljno hrane, nastavlja NYT. Samo u posljednja dva tjedna diljem zemlje je izbilo više od 50 nemira, protesta i masovnih pljački povezanih s hranom. Brojna poduzeća su uništena. Najmanje pet osoba je ubijeno. To je upravo ono što su čelnici Venezuele obećavali spriječiti.

Slična situacija kao 1989.

U jednom od najgorih trenutaka za zemlju 1989. godine, nemiri su se tada širili iz glavnog grada Caracasa, ostavivši stotine mrtvih iza sebe. Poznati kao “Caracazo” ili “Caracas sukob”, nemire su uzrokovale niske cijene nafte što je rezultiralo smanjenjem subvencija populaciji koja je iznenada osiromašena.

Taj je događaj obilježio sjećanje budućeg predsjednika, Huga Chaveza, koji je rekao da su nesposobnost da svojoj zemlji osigura dostojan život i državna represija razlozi zašto je Venezueli bila potrebna socijalistička revolucija.

Sada su se njegovi nasljednici našli u sličnoj, možda i goroj situaciji, piše NYT. Nacija zabrinuto traži načine na koji bi se mogla prehraniti. Gospodarski kolaps u posljednjih nekoliko godina uzrokovao je nemogućnost proizvodnje dovoljno hrane ili uvoza iz inozemstva. Gradove čuva vojska prema hitnoj uredbi predsjednika Nicolasa Madura, čovjeka kojeg je Chavez odabrao da nastavi s njegovom revolucijom tri godine prije nego što je umro.

Bez hrane, bit će još nemira

“Ako ne bude hrane, bit će još nemira”, kaže Raibelis Henriquez, 19-godišnjak koji je cijeli dan čekao kruh u Cumani, gdje su najmanje 22 poduzeća napadnuta u jednom danu prošlog tjedna. Zapanjujućih 87 posto građana Venezuele kaže da nema dovoljno novca za hranu, pokazuje najnoviji pokazatelj životnog standarda kojeg je napravilo Sveučilište Simon Bolivar. Oko 72 posto mjesečne plaće troši se za kupnju hrane prema Centru za dokumentaciju i socijalne analize.

U travnju, taj je centar utvrdio da obitelji treba 16 minimalnih plaća kako bi se pravilno hranili. Mnogi ljudi kazat će vam, piše NYT, kako nisu jeli cijeli dan. 37-godišnja Leidy Cordova i njeno petoro djece, Abran, Deliannys, Eliannys, Milianny i Javier Luis u dobi od 1 do 11 godina, u četvrtak navečer rekli su kako nisu jeli od ručka dan prije. Tada je gospođa Cordova napravila juhu kuhanjem pileće kože i masnoće koje je našla u mesnici po jeftinim cijenama.

“Djeca mi kažu da su gladna”, kaže Cordova dok je njena obitelj gleda. Dodaje kako tu ne može napraviti ništa.

Biraju tko će jesti

Druge obitelji moraju odabrati tko će jesti. 69-godišnja Lucila Fonseca ima rak limfnog čvora, a njena 45-godišnja kćer Vanessa Furtado ima tumor na mozgu. Unatoč tome što je također bolesna, gospođa Furtado daje malo hrane što ima svojoj majci kako ona ne bi morala preskakati obroke. “Bila sam vrlo debela, ali ne više”, kaže kćer. “Umiremo dok smo živi”. Njena majka dodaje: “Sada živimo na Madurovoj dijeti: Nema hrane, nema ničega”.

Ekonomisti kažu da su godine lošeg ekonomskog upravljanja, pogoršanje niskim cijenama nafte, što je glavni izvor prihoda Venezuele, dovele do nestanka zaliha hrane. Polja u poljoprivrednom središtu zemlje leže neobrađena zbog nedostatka gnojiva. Neiskorišteni strojevi trunu u propalim tvornicama u državnom vlasništvu. Žitarice poput kukuruza i riže koji su se jednom izvozili, sada se moraju uvoziti i dolaze u količinima koje ne zadovoljavaju potrebe.

Kao odgovor na sve to, Maduro je pojačao stisak nad zalihama hrane. Hitnom uredbom je tako stavio najviše hrane u ruke brigada građana lojalnih ljevičarima, mjera za koju kritičari kažu da ih podsjeća na princip iz Kube. “Oni drugim riječima kažu, dobit ćeš hranu ako si moj prijatelj, moj simpatizer”, kaže Roberto Briceno-Leon, direktor Venezuelanskog opservatorija za nasilje, udruge koja se bavi ljudskim pravima.

‘Sada je jaje poput zlata’

Sve je to nova realnost za 24-godišnjeg Gabriela Marqueza koji je odrastao u vremenima buma kada je Venezuela bila bogata, a prazne police su bile nezamislive. Stajao je ispred uništenog supermarketa. “Tijekom karnevala bacali smo jaja jedni na druge da bi se malo zabavili”, kazao je za NYT. “Sada je jaje poput zlata”.

U malom ribarskom mjestu zvanom Boca de Uchire, stotine ljudi se okupilo na mostu kako bi prosvjedovali jer isporuka hrane ne dolazi.

Maduro tvrdi kako iza svega stoji opozicija. “Oni su plaćena skupina kriminalaca, doveli su ih u kamionima”, rekao je u subotu na televiziji, obećavajući naknadu onima koji su izgubili imovinu. Istodobno, vlada krivi “gospodarski rat” za nestašicu. Optužuju bogate poduzetnike da od umjetnih nestašica žele profitirati.

Prazne smočnice

23-godišnji otac dvoje djece Robert Astudillo nije siguran hoće li moći kupiti išta u pekari. Rekao je kako još uvijek ima kukuruznog brašna od čega radi jelo arepas za svoju djecu. Oni nisu jeli meso mjesecima. “Radimo male arepase”, kaže.

U frižideru i smočnici Araselis Rodriguez i Nestora Daniela Reine, roditelja četvero male djece, nema niti brašna, samo nekoliko limeta i boce vode. Obitelj je jela kruh za doručak i juhu od ribe koju je gospodin Reina uspio uhvatiti za ručak. Za večeru nisu jeli ništa.

Oružane patrole

Nije uvijek bilo jasno što provocira nerede. Je li to samo glad? Ili je to neki veći bijes u zemlji? Ines Rodriguez nije sigurna. Sjeća se gomile ljudi koji su došli u njen restoran u utorak navečer. Ponudila im je svu piletinu i rižu koju restoran ima ako bi mogli ostaviti namještaj i blagajnu. Oni su se usprotivili toj ponudi i jednostavno je gurnuli u stranu, kaže gospođa Rodriguez. “To je susret gladi i kriminala”, kaže.

Dok je govorila, tri kamiona s oružanim patrolama prošla su pored nje, svaki ukrašen s fotografijama Chaveza i Madura. Kamioni su nosili hranu. “Napokon su došli”, rekla je Rodriguez. “A pogledajte što se trebalo dogoditi da bi došli. Bila je potrebna ova pobuna da bi nam donijeli nešto za jesti”.

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu