Cijena plina se stabilizirala, ali nafta ponovno divlja. Prijeti nam novi val velikih poskupljenja
Više od 30 tankera s ukapljenim prirodnim plinom vrijednim dvije milijarde dolara danima pluta uz obalu
U vrijeme kad se svi žale na nestašicu energije, više od 30 tankera s ukapljenim prirodnim plinom LNG, vrijednim dvije milijarde dolara, već danima pluta uz obalu sjeverozapadne Europe i Pirinejskog poluotoka. Međutim to nije sve: još 30 brodova prepunih LNG plina plovi iz SAD-a za europske terminale za prijem plina. Paradoksalno je, ali razlog za takvo stanje su rekordno niske cijene LNG plina. Trenutno su one ispod 85 eura po megavat satu, što je oko 70 posto niže od njihova vrhunca krajem kolovoza.
Zbog tople jeseni te radi toga što su europske zemlje mahnito popunjavale rezerve, skladišta plinom u Europi su prepuna. Stoga trgovci sada strpljivo čekaju hladnije dana kad će porasti potrošnja energije, što će, očekuje se, isprazniti skladišta i automatski izazvati povećanje cijena.
Europska skladišta su gotovo puna
Zbog toga se očekuje da će krajem godine cijena LNG plina poskupjeti za najmanje 35 posto. Stoga trgovci koji trenutno drže terete na tankerima, strpljivo čekaju za sebe bolje dane. Krajem listopada europska skladišta bila su popunjena do 94 posto kapaciteta, pri čemu je Belgija dosegnula 100 posto, Francuska 99 posto, a Njemačka 98 posto. Istodobno blokada toliko tankera povisila je cijene prijevoza.
Tako trošak prijevoza od američke obale Meksičkog zaljeva do sjeveroistočne Azije stoji 478.000 dolara dnevno, a do sjeverozapadne Europe do 468.000 dolara dnevno što je dvostruko veća cijena u usporedbi s prošlom godinom.
Cijene nafte počinju ludovati
I dok se tržište plinom donekle stabiliziralo, istodobno cijene nafte ponovno su počele ludovati. U subotu 5. studenoga već se plaćalo čak 98,57 dolara po barelu. Do iznenadnog, gotovo nekontrolirano rasta došlo je nakon što su najrazvijenije zemlje svijeta, članice G7, postigle dogovor da se od 5. prosinca ograniče cijene ruske sirove nafte, odnosno da se odredi najviše cijena po kojoj se ona može prodavati. A ona bi se mogla kretati između 60 i 70 dolara po barelu, što je dramatično niže od aktualnih cijena na svjetskom tržištu.
Puno je međutim kontroverzi i nerazumljivosti oko te odluke. Ponajprije zbog toga što će se limitiranje cijene ruske nafte odnositi samo na prvog kupca, dok će on moći poslije preprodati tu naftu po tržišnim cijenama. I tako ostvariti enormnu zaradu. Također cijene ruske nafte prerađena u derivate, poput benzina i dizela, neće biti ograničene.
Dogovoreno je da članice grupe G7, Australija i EU zabrane svojim tvrtkama pružanje ključnih pomorskih usluga — poput osiguranja — za otpremu ruske nafte osim ako se nafta ne prodaje ispod postavljene cijene. Budući da oni kontroliraju najveći dio svjetskih pomorskih usluga, moći će učinkovito diktirati cijene po kojoj Rusija može prodati dio svoje nafte na globalnim tržištima.
Zašto je došlo do skoka cijene nafte?
Do skoka cijena nafte došlo je jer se trgovci s pravom boje da bi zbog limitiranja cijena Rusija zbog toga mogla prekinuti prodaju svoje nafte kupcima koji će se htjeti pridržavati ograničenih cijena nafte. Da bi umirili tržište američko Ministarstvo financija objavilo je da će ruska nafta kupljena prije 5. prosinca biti izuzeta od ograničenja, ako se iskrca na odredištu do 19. siječnja.
Britanski ministar financija Jeremy Hunt objasnio je da se na taj način „nastavljaju zavrtati vijci na Putinovom ratnom stroju, čineći mu još težim profitiranje iz svog nezakonitog rata.“
Istodobno s rastom cijena nafte, pala je vrijednost dolara za 1,6 posto zbog čega su porasle cijene nafte na američkom tržištu. Sankcije za rusku sirovu naftu, pad dolara i očekivana smanjenja proizvodnje OPEC+, još će više tržište nafte učiniti nepredvidljivijim i nesigurnijim.
Još teža drama odvija se na tržištu dizel goriva. Potražnja za njim neprestano raste i to puno brže nego potražnja za benzinom. Razlog tomu je brži gospodarski oporavak od očekivanog zbog pada potrošnje izazvane pandemijom COVID-a 19.
Kapacitet američkih rafinerija je niži nego prije pandemije
Problem je što je kapacitet rafinerija u SAD-u sada niži nego prije pandemije. Dio rafinerija je zatvoren, dok su druge, zbog pada potražnja za gorivom, zatvorile pogone kako bi ih pretvorile u rafinerije biogoriva. Uz to dio rafinerija obavlja redovite remonte što je sve uzrokovala manjak dizela na tržištu.
Manji kapacitet rafinerija u SAD-u, sezonsko održavanje rafinerija širom svijeta i veliki štrajk u Francuskoj u cijelom svijetu uzrokovali su nestašicu dizel goriva koje se koristi za transport, za grijanje domaćinstava, u poljoprivredi i industrijskoj proizvodnji. A to znači da će cijene, dizela i lož ulja, ako već ne nastave rasti, u najmanju ruku ostati visoke, što će dodatno poticati inflaciju, a to znači i lančano poskupljuje roba široke potrošnje i računa za grijanje.