Cijene nafte potonule ispod 73 dolara. To je katastrofa za Putina, ali spašavaju ga Indija i Kina
Na tržištu nafte vlada velika neizvjesnost
Cijena Brent nafte na europskom tržištu pala je na 75 dolara po barelu, dok je WTI nafta na američkom tržištu, potonula još niže, ispod 73 dolara po barelu.
Nakon kratkog oporavka, cijene nafte ponovno su se početkom ovog tjedna spustile na najniže razine. Cijena Brent nafte na europskom tržištu pala je na 75 dolara po barelu, dok je WTI nafta na američkom tržištu, potonula još niže, ispod 73 dolara po barelu.
Rezultat je to velike neizvjesnosti na tržištu budući da su stigli razočaravajući podaci o usporavanju proizvodnih aktivnosti u Kini, najvećem svjetskom uvozniku nafte. Dodatan udarac cijenama nafte zadao je i drugi najveći kolapsa banaka u SAD od financijske krize 2008.
Kad se svemu tomu pridoda još i najava da će Američke federalne rezerve do kraja tjedna ponovno podići kamatne stope, što će imati negativne posljedice na američko gospodarstvo, a time i na potražnju za naftom, onda je jasno zašto je došlo do tako žestokih turbulencija na tržištu. Sve to, naime, moglo bi dovesti do pada potražnje za naftom.
Kina treba 5 posto više nafte nego lani
U SAD-u zbog straha od depresije pada potražnja za dizel gorivom, što je dovelo do nižih veleprodajnih i maloprodajnih cijena dizela. Zbog toga je proizvodnja nafte u SAD-u pala za 100.000 barela dnevno, na 12,2 milijuna barela dnevno.
Kad je naftni kartel OPEC plus najavio smanjenje proizvodnje početkom svibnja za oko 1,6 milijuna barela dnevno, cijene nafte su eksplodirale na 86 dolara po barelu. Stoga su katastrofičari čak najavljivali da će cijena uskoro prijeći 100 dolara po barelu.
Istodobno najveće kineske naftne tvrtke ulažu golema sredstva u pronalaženje novih izvora nafte, kako bi smanjile ovisnost o uvozu. Kina treba dnevno oko 15,6 milijuna barela dnevno, što je 5 posto više nego prošle godine.
Kina po nižim cijenama kupuje od Irana i Rusije
U ožujku su kineske naftne kompanije proizvele 18,2 milijuna tona sirove nafte, što je najveća razina od prosinca 2014. S obzirom na to da je Kina drugi najveći potrošač nafte nakon SAD-a, svaka promjena u njenoj potražnji mogla bi imati veliki utjecaj na cijene nafte.
Zhang Jianhua, šef kineske Nacionalne uprave za energetiku, ocijenio je kako su “povećanje proizvodnje nafte te istraživanja u nalazišta plina, ključni za energetsku sigurnost Kine.“ Analitičari procjenjuju da će uvoz zadovoljiti oko 70 posto ukupne kineske potražnje za naftom ove godine.
Kina po nižim cijenama kupuje goleme količine nafte od Irana i Rusije, koje su pod sankcijama međunarodne zajednice. Rusija i Saudijska Arabija izvozile su jednake količine nafte u Kinu, no krajem prošle godine Rusija je pretekla Saudijsku Arabiju. Sada ruska nafta čini 18,4 posto kineskog uvoza nafte, a Saudijska Arabija 17 posto.
Prelazak na čišću energiju
Dodatnu neizvjesnost na tržištu izazivaju stalni zahtjevi da se smanji potrošnja fosilnih goriva te da se zbog zaštite okoliša pređe čišću energiju. Glavni tajnik Organizacije zemalja izvoznica nafte, OPEC, Haitham Al Ghais, zatražio je od Međunarodne agencija za energiju, IEA, da prestane zazivati manja ulaganja u naftnu industriju.
To bi upozorio je Al Ghais, moglo dovesti do manje proizvodnje i još viših cijena nafte. Da bi se održala sadašnja razina proizvodnje, po procjenama analitičara sklonih OPEC-u, cijena barela nafte ne bi smjela biti ispod 80 američkih dolara.
Što je za SAD, Europu i Aziju neprihvatljivo jer po izračunima trošak vađenje jednog barela nafte u vodećim proizvođačima nafte OPEC-a plus, Saudijskoj Arabiji, Iraku i Iranu, ne prelazi 2 dolara. Uz stvarne kapitalne izdatke, cijena može narasti najviše na 6 do 8 dolara po barelu.
Recesija bi mogla biti pogubna za Bidenov reizbor
Goleme zarade koje ostvaruju zemlje proizvođači nafte ne ulažu se međutim u gradnju nove i održavanje stare energetske infrastrukture, već se njome pune državni proračuni. Za SAD, Europu i Aziji cijene barela nafte iznad 80 dolara znače rast inflacije, veće kamatne stope, usporavanje rasta gospodarstva…
SAD imaju dodatni motiv da inzistiraju na što nižim cijenama nafte jer su sljedeće predsjednički izbori. U SAD svaka promjena cijene sirove nafte od 10 dolara po barelu diže cijene galona benzina od 25-30 centi što se negativno odražava na gospodarsku aktivnost.
Američki predsjednik Joe Biden ne smije dopustiti da zemlja potone u recesiju jer bi to moglo pogubno utjecati na njegov reizbor. Naime, prema statistici američkog Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja, od završetka Prvog svjetskog rata 11 aktualnih predsjednika SAD-a pobijedilo je na ponovnim izborima ako američko gospodarstvo nije bilo u recesiji unutar dvije godine od nadolazećih izbora.
Slaba učinkovitost sankcija protiv Rusije
Predsjednici SAD-a koji su krenuli u reizbornu kampanju s gospodarstvom u recesiji pobijedili su samo na jednom od sedam izbora. Zbog toga SAD desetljećima inzistira na cijeni nafte između 40 i 50 dolara po barelu, na što proizvođači nafte, dakako, ne pristaju.
Cijena proizvodnje barela nafte u Rusiji, do agresije na Ukrajinu, stajala je oko 40 dolara. To je bila cijena koja je osiguravala zaradu i američkim proizvođačima nafte iz škriljevca. Međutim sada Rusija treba cijenu od 115 dolara po barelu, a teško ju prodaje, zbog sankcija, i po 60 dolara po barelu.
Zbog toga Rusija inzistira da članice OPEC-a predvođene Saudijskom Arabijom, stalno dižu cijene nafte kako bi ona mogla koliko toliko pokrivati troškove proizvodnje s limitiranom cijenom od 60 dolara po barelu. Logično, što više OPEC diže cijene nafte, to je veća potražnja za jeftinom ruskom naftom. Zbog toga sankcije protiv Rusije nemaju prevelikog učinka jer ne samo Kina i Indija, već i mnoge druge zemlje, radije krše sankcije i kupuju jeftinu rusku naftu, nego da ju plaćaju po punoj cijeni ostalim proizvođačima.