Optužbe za izbornu prevaru i tajno praćenje su ozbiljne, ugledna odvjetnica za Telegram analizira što pravno znače

Ponajprije valja naglasiti da su u Hrvatskoj, kao uostalom i u svim drugim demokratskim državama, nezakonito praćenje građana i izborna prijevara kaznena djela za koja su propisane višegodišnje zatvorske kazne. Štoviše, riječ je o kaznenim djelima koja izravno ugrožavaju temeljnu ustavnu odredbu da je Hrvatska demokratska država, u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu i da narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika, te da su, među ostalim, vladavina prava i poštivanje prava čovjeka najviše vrednote ustavnog poretka.

Indicije i insinuacije

Stoga se spomenute izjave o navodnim indicijima moraju razmotriti u pravnom kontekstu. Temeljno je pitanje, koje prethodno valja raspraviti da bi se izbjegla pojmovna pomutnja – što u pravnom kontekstu znači pojam indicij?

Jesu li Grmoja i Karamarko iznijeli indicije o nečijoj mogućoj odgovornosti (kaznenopravnoj, civilnopravnoj i/ili političkoj) za povredu prava osobnosti Bože Petrova, odnosno regularnosti izbora? Ili su, zapravo, iznijeli puke (ničim potkrijepljene) insinuacije o navodnom počinjenju kaznenih djela (nezakonitog praćenja, tj. povrede privatnosti i izborne prijevare)?

U pravnom kontekstu indicij je pojam koji ima jasno, nedvosmisleno značenje. To je činjenica na temelju koje se izvodi logički zaključak o postojanju druge činjenice, koja je pravno relevantna. U pravu se to naziva posrednim dokaznim sredstvom. Indicij nikada nije dostatan da se utvrdi neka pravno relevantna činjenica. Samo niz indicija (u kaznenom se pravu to naziva zatvorenim krugom indicija), koji isključuje mogućnost da bi neka druga tvrdnja bila istinita, predstavlja valjanu osnovu za zaključivanje o nekoj pravno relevantnoj činjenici.

Na primjer, način pakiranja droge može biti indicij namjere prodaje (i posljedično nečije kaznene odgovornosti), ali sam po sebi nije dokaz da je počinjeno kazneno djelo neovlaštenog prometa drogama.

Žestoka rasprava

Načelno govoreći, iznošenje određenih činjenica koje ukazuju na vjerojatnost da je počinjeno neko nezakonito, nedopušteno ili nemoralno djelo, potpuno je slobodno u demokratskom društvu. Dakako, pod pretpostavkom da je riječ o temi od javnog interesa, a ne o činjenicama iz privatnosti pojedinca čije otkrivanje nije opravdano javnim interesom. To je i logično, jer je demokracija, kao sustav samovladanja građana/naroda, jednostavno nezamisliva bez otvorene, slobodne, pa i žestoke javne rasprave o svim pitanjima od javnog interesa.

Zato bi Grmoja imao puno pravo, bez ikakvih štetnih posljedica, iznositi indicije (činjenice) koje bi ukazivale da je bivši ministar Ostojić naložio praćenje Petrova. Isto tako bi i Karamarko imao pravo (štoviše, obvezu) iznositi indicije (činjenice) koje bi ukazivale na izbornu prijevaru.

Problem je, međutim, što ni Grmoja ni Karamarko nisu iznijeli nikakve indicije. Oni, naime, nisu iznijeli ni jednu činjenicu koja bi eventualno indicirala da je Ostojić naložio praćenje Petrova, odnosno da je HDZ pokraden na izborima. Umjesto činjenica/indicija oni su jednostavno iznijeli svoje sumnje o počinjenju određenih kaznenih djela, implicirajući kaznenu i političku odgovornost određenih pojedinaca i stranaka. Pritom su apodiktički ustvrdili da se te njihove sumnje temelje na (nekim javnosti nepoznatim, dakle, misterioznim) indicijima.

Riječ ‘indicij’ kao kvisko

Tako je javnost ostala uskraćena za činjenice koje nesporno ima pravo znati kako bi mogla procijeniti utemeljenost njihovih zaključaka (sumnji), a i njihovu vjerodostojnost kao javnih dužnosnika, odnosno političara.

Valja naglasiti da je iznošenje sumnji ili mišljenja koja impliciraju kaznenu odgovornost pojedinaca i/ili organizacija podložno određenim zakonskim ograničenjima, odnosno pravnim sankcijama u svakom demokratskom društvu. Iznošenje mišljenja, ma kako uvredljivo bilo, slobodno je sve dok za njega postoji dostatna činjenična/indicijska osnova i opravdani javni interes.

To potvrđuje i judikatura Europskog suda za ljudska prava. U zabludi je, stoga, svatko tko misli da je dostatno reći “imam/o indicija” ili “ja mislim” ili “ja sumnjam” da bi se moglo nekažnjivo optuživati bilo koga za nezakonito postupanje. Izraz “indicij” ne može se u javnome diskursu koristiti kao svojevrsni kvisko koji će ekskulpirati od svake pravne, pa i političke, odgovornosti za javnu riječ.

Javno sumnjičenje koje nije temeljeno na dostatnoj činjeničnoj osnovi (uključujući indicije) jest insinuacija (podmetanje, klevetnička izmišljotina, podvala). Čak i ako je ono osnovano, riječ je o insinuacijama sve dok javnost ne bude informirana o relevantnim činjenicama/indicijima na kojima se ono temelji.

Pravne sankcije

S obzirom na involvirani vitalni javni interes, ako su doista postojali indiciji da je Petrov bio nezakonito praćen ili da je HDZ pokraden na izborima, Grmoja i Karamarko su trebali informirati javnost o tim indicijama.

Nadležna državna tijela trebaju, naravno, žurno utvrditi postoje li bilo kakvi, izravni ili neizravni, dokazi da su spomenute nezakonite radnje doista počinjene i sankcionirati odgovorne. Upravo kako je to učinjeno u vezi s Grmojinim tvrdnjama o praćenju Petrova. To je minimum koji u demokratskom društvu imaju pravo očekivati građani od svojih političara i svoje države. Za to nam nisu potrebne nikakve društvene reforme.

Dakle, sve dok Grmoja i Karamarko javnost ne izvijeste o činjenicama/indicijama na kojima su temeljili svoje sumnje o nezakonitom postupanju određenih pojedinaca i stranaka, njihove sumnje ostaju puke insinuacije, koje u svakoj demokratskoj državi utemeljenoj na vladavini prava podliježu odgovarajućim pravnim sankcijama.