Cijenjena profesorica pronašla je uznemirujuće propuste u odluci Ustavnog suda o Sanaderovom slučaju
Dr. Zlata Đurđević kritizira odluku kojom je ukinuta pravomoćna presuda u aferi Ina-MOL
Profesorica Zlata Đurđević, predstojnica Katedre za kazneno procesno pravo i predsjednica Udruženja za kaznene znanosti i praksu, analizirala je odluku Ustavnog suda RH u slučaju Ina-MOL kojim je srušena presuda protiv bivšeg premijera Ive Sanadera. Radi se optužbi zbog primanja mita od predsjednika uprave mađarskog MOL-a Zsolta Hernadija za kupnju udjela u Ini. Sada se Sanaderu, zajedno s Hernadijem, ponovno sudi na Županijskom sudu u Zagrebu.
Ustavni sud je u srpnju 2015. ukinuo presudu Sanaderu, po kojoj je proglašen krivim za ratno profiterstvo (tada je konkretno za Inu-MOL dobio šest i pol godina zatvora), uz objašnjenje kako tijekom procesa nije utvrđeno je li bivši premijer doista bio službena osoba. Osim toga, za ustavne suce bilo je sporno što se u presudi spominje da je Sanader bio i predsjednik HDZ-a te što se ukazuje na štetnost ugovora između Ine i MOL-a koji je usvojila hrvatska Vlada. To prema njihovom zaključku nije bilo pravedno. Smatrali su da je Sanaderu prekršeno ustavno pravo na pravično suđenje.
‘Razlozi Ustavnog suda su irelevantni’
Međutim, profesorica Đurđević tvrdi kako je Ustavni sud iznio nedostatne i potpuno irelevantne razloge za ukidanje presude Sanaderu. Oni, prema njezinim riječima, uopće ne predstavljaju kršenje Ustava, odnosno zbog njih presuda uopće nije smjela biti ukinuta. Rad u kojem to piše objavljen je u najnovijem Hrvatskom ljetopisu za kaznene znanosti i praksu, te prezentiran prošli tjedan na XXXI. redovnom savjetovanju Udruženja za kaznene znanosti i praksu.
Kada je uoči savjetovanja tema najavljena, ustavni suci te suci Vrhovnog suda RH zaključili su kako ne žele sudjelovati, niti raspravljati o slučaju Ina-MOL. Ocijenili su kako ne žele u pitanje dovesti svoju nepristranost, budući da taj proces još uvijek nije pravomoćno okončan.
Ovo je, inače, prva pravna analiza ustavne odluke u predmetu Ina-MOL. Profesorica Đurđević vjeruje kako će to biti početak javne rasprave u stručnim krugovima, ali i doprinijeti pravnoj sigurnosti i vladavini prava u Republici Hrvatskoj. Inače, ova ugledna profesorica svojedobno je kritizirala Ustavni sud RH i zbog odluke kojom je ukinut istražni zatvor zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću.
Je li moguće da premijer nije službena osoba?
Sada, na početku analize, primjećuje kako status bivšeg premijera kao službene osobe uopće nije bilo potrebno utvrđivati. Za razliku od stava Ustavnog suda, za nju je to notorna činjenica. Ustavni suci tu su, smatra, potpuno krivo protumačili Kazneni zakon. Naime, u njemu sasvim precizno piše da je službena osoba “izabrani ili imenovani dužnosnik u predstavničkom tijelu, državni dužnosnik i službenik koji obavlja službene poslove u tijelima državne uprave, lokalne samouprave i uprave, jedinici lokalne samouprave, tijelima sudbene vlasti, u Ustavnom sudu RH, Državnom odvjetništvu, Državnom pravobraniteljstvu…”.
Kako među ovim osobama nije naveden predsjednik Vlade RH, ustavnim sucima je svrstavanje Sanadera kao tadašnjeg premijera među službene osobe bilo sporno. No, za profesoricu Đurđević nema dileme, budući da je u Kaznenom zakon naveden pojam državni dužnosnik. Taj pojam definiran je i u Zakonu o obvezama i pravima državnih dužnosnika u kojem se predsjednika Vlade izrijekom spominje.
U zakonu se ne spominju ni ministri, ni predsjednik RH…
“U Kaznenom zakonu ne spominju se ni članovi Vlade, kao ni predsjednik Republike Hrvatske. Dakle, u svojoj je odluci Ustavni sud zanemario samostalan i zakonski određen pojam državnog dužnosnika, te je iz pojma službene osobe isključio najvažnije i najmoćnije državne dužnosnike tvrdeći kako oni u njemu nisu navedeni. Očito je da se radi o tumačenju koje je protivno svrsi i smislu zakona”, oštra je profesorica Đurđević.
“Činjenica da je Ivo Sanader bio predsjednik Vlade notorna je, a takve činjenice se u kaznenom postupku ne dokazuju. Osim toga, tijekom suđenja to nitko i nije osporavao”, primjećuje profesorica.
Izgleda da je i Ustavni sud RH prekršio Ustav
Kaže da je potpuno neustavno i to što Ustavni sud u svojoj odluci traži od sudova da u ponovljenom postupku protiv Sanadera primjene Konvenciju Ujedinjenih naroda o suzbijanju korupcije, koja u slučajevima primanja mita definira pojam javnog dužnosnika. Time Ustavni sud dopunjava opis kaznenog djela međunarodnim normama, dok se u Hrvatskoj može suditi samo prema tzv. unutarnjim zakonima. Drugim, riječima, u Hrvatskoj se može suditi samo za kaznena djela što ih opisuju domaći zakoni.
“Prema načelu zakonitosti kazneno djelo mora biti opisano u domaćem zakonu u času počinjenja i ne smije ga se pravno ekstenzivno tumačiti na štetu okrivljenika”, podsjeća profesorica Đurđević čudeći se što Ustavni sud, ispitujući povredu načela zakonitosti u presudi izrečenoj Ivi Sanaderu, sam to načelo krši.
Zašto je sporno spominjanje predsjednika HDZ-a?
Presudu bivšem premijeru Ustavni sud srušio je i u zbog spominjanja Sanaderove političke uloge, odnosno funkcije predsjednika HDZ-a. To je prema stavu Ustavnog suda bilo nedopustivo. Profesorica Đurđević tvrdi pak da je taj zaključak potpuno pogrešan.
Naime, u presudi Sanaderu njegova funkcija predsjednika HDZ-a nije navedena kako bi se dokazalo da je bio službena osoba, već je to naprosto još jedna činjenica koju je sud uzeo u obzir. Tadašnje Sanaderove funkcije premijera i šefa HDZ-a jednostavno se ne mogu odvojiti.
“Riječ je o indiciju koji je upućivao na postojanje jakog utjecaja predsjednika Vlade na članove Vlade koji su bili članovi njegove stranke”, rekonstruira profesorica Đurđević i napominje kako je upravo to poslužilo sudovima da dokažu spremnost okrivljenika da poduzme sve, pa i da utječe na ministre u svojoj Vladi kako bi usvojili ugovor o prodaji udjela u Ini mađarskom MOL-u. I pri tome je Ustavni sud ponovno prekoračio svoje ovlasti, zaključuje.
Ustavni sud RH preduboko se upleo u dokaze
Zašto Ustavni sud želi zabraniti sudovima da koriste dokaze koje smatraju bitnima, pita se na kraju profesorica Đurđević. Iz njezine analize jasno proizlazi zgražanje činjenicom da je Ustavni sud zamjerio Županijskom sudu u Zagrebu i Vrhovnom sudu RH jer su u presudi Sanaderu spomenuli štetnost ugovora između Ine i MOL-a. Ustavni sud je, naime, napisao: “Upletanje u dokazni postupak dodatnih elemenata, osobito onog vezanog uz sudsko dokazivanje da su ugovori koje je s MOL-om sklopila Vlada bili protivni interesima Republike Hrvatske, na kraju je zamaglilo granicu između individualne kaznene odgovornosti Ive Sanadera kao predsjednika Vlade za primanje mira i političke odgovornosti Vlade za sklopljene ugovore”. To je za Ustavni sud bila nedopuštena metoda dokazivanja.
Za profesoricu Đurđević to je pak bilo uobičajeno dokazivanje koje obuhvaća sve činjenice koje sud i stranke smatraju važnima za pravilno donošenje presude. Naime, dokazi koje sud ne smije povoditi izričito su propisani Zakonom o kaznenom postupku. To su nedopušteni, nevažni, neodgovarajući i odugovlačeći dokazi. Sasvim je jasno da dokaz koji je sporan za Ustavni sud ne pripada niti jednoj od tih kategorija. U Sanaderovom slučaju, članovi njegove Vlade pak mogu snositi samo političku, odnosno moralnu odgovornost, dok on osobno odgovara jer je za takvu štetnu odluku primio mito.