Budući da nije uspio u svom početnom planu osvajanja Ukrajine, Vladimir Putin odlučio je otići po polovicu kruha: kontrolu nad istočnom Ukrajinom. Međutim, ni ondje mu ne ide dobro. Goruća pitanja pred nama su što će Putin učiniti sljedeće i što Zapad treba učiniti?
Putinov neuspjeh u istočnoj Ukrajini očituje se na bojnom polju. Žestoki ukrajinski otpor u Mariupolju postao je izvor sramote za Rusiju, kao i potonuće krstarice Moskva; ubojstva desetak ili više ruskih generala; i uspješan ukrajinski pokušaj oslobađanja Harkova… sve to govori za sebe.
Ali Ukrajinci plaćaju visoku cijenu za ovaj uspjeh. Ruski napadi na ukrajinsku infrastrukturu i tragični gubitak života zahtijevaju ogromne žrtve. Ipak, ukrajinski moral i odlučnost i dalje su visoki. Ruska pretpostavka da će ukrajinska vojska uskoro biti iscrpljena pokazala se pogrešnom., a jednako pogrešna bila je i ruska pretpostavka da će Zapad ostati izvan sukoba.
Stvari za Rusiju će se dodatno pogoršati
Putin je mislio da je pažljivo tempirao svoju invaziju, netočno procjenjujući kako je vodstvo SAD-a slabo, a američka javnost previše umorna od ratovanja da bi se angažirala oko Ukrajine. Vjerovao je da je NATO rascjepkan i da neće moći ponuditi jedinstven odgovor na invaziju. Sve su njegove pretpostavke bile pogrešne.
Sada se čini da će se stvari za Rusiju dodatno pogoršati. Ukrajinska odlučnost i široko rasprostranjen bijes radi ruske brutalnosti pojačali su odlučnost Zapada. Spremni smo preuzeti više rizika nego u ranoj fazi rata. Suvremeni sustavi oružja poput haubica od 105 mm i 155 mm pokazuju se posebno učinkovitima u odbijanju ruskih snaga u ravnim područjima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tehnička pomoć i obuka saveznika i partnera povećavaju sposobnost Ukrajine da se obrane i nanose značajne udare ruskim snagama. Sve to pridonosi značajnom usporavanju ruskog napretka u Donbasu. U još jednoj pogrešnoj pretpostavci, Putin je vjerovao da pomoć Zapada neće napraviti kvalitativnu razliku u ratu.
Značajni oportunitetni troškovi za Putina
Ako se trenutni trendovi nastave, čini se vjerojatnim da će se Putin uskoro suočiti s tri moguće opcije. Prvo, držati se sadašnjeg pristupa, u nadi da će s vremenom narušiti ukrajinski moral, kao i to da će se zapadne zemlje umoriti od podrške Ukrajini. Takav pristup, temeljen na nadi, vjerojatno neće preokrenuti tijek rata u smjeru ruske pobjede.
Dodatno, ovaj smjer znači da bi Rusija mogla zaglaviti u ukrajinskom blatu, slično onome što se dogodilo Sovjetskom Savezu u Afganistanu. Nezadovoljstvo ratom raslo bi kako bi se povećavale žrtve i utezi na ruskom gospodarstvu. Ovo bi predstavljalo značajne oportunitetne troškove za Putina, osobito s obzirom na ekonomsku izolaciju s kojom se suočava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako sada stvari stoje, Rusija je primorana izvlačiti sklopne ploče iz kuhinjskih uređaja i lijepiti GPS aparate iz potrošačkih proizvoda na ploče borbenih aviona. Kako se nabavni gubici budu povećavali, ova će se situacija samo pogoršavati. Drugo, Putin bi mogao odlučiti eskalirati. Mogao bi pripojiti Donbas Ruskoj Federaciji slično Krimu, objaviti rat u obrani ruskog teritorija i narediti opću mobilizaciju. Može djelovati pod pretpostavkom da bi takav hrabar korak utjecao na podršku Ukrajini i podijelio zapadni zemlje.
Mogućnost eskalacije u zemlji članici NATO-a
Druga opcija eskalacije o kojoj bi Putin mogao razmišljati jest izvođenje konvencionalnog napada na susjednu zemlju NATO-a, s ciljem obeshrabrivanja daljnjeg pružanja materijalne podrške Ukrajini. NATO mora biti spreman na takvu eskalaciju.
Trebao bi imati proporcionalne opcije odgovora – “brzinom munje”, kako Putin voli zaprijetiti. Neuspjeh u brzom odgovoru riskirao bi ohrabrivanje Putina da krene u više takvih napada, s ciljem podrivanja vjerodostojnosti saveza. Najozbiljniji oblik eskalacije bio bi ograničeni nuklearni napad usmjeren protiv Ukrajine, zemlje NATO-a ili Sjedinjenih Država.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U Putinovom krugu savjetnika postoje zagovornici takvog djelovanja, no je li to vjerojatno? Čini se zamislivim da bi Rusi mogli razmotriti korištenje nuklearnog oružja protiv nekog izoliranog ukrajinskog vojnog cilja. Cilj takvog strateškog napada bio bi uplašiti Ukrajinu i, što je još važnije, uplašiti Europljane da povjeruju kako je rat postao preopasan, te učiniti da sve strane budu spremne tražiti završetak rata pod uvjetima povoljnima za Rusiju.
Zelenskij naznačio da je za diplomatski dogovor
Ova opcija – nuklearni napad – najopasnija je za Putina i ne bi odgovarala obrascu ruskog vojnog ponašanja. Američki obavještajci kažu da ne vide nikakve ruske pripreme za takav napad. Ipak, Putin je zaprijetio i tom opcijom. Možda je riječ o čistom blefu, ili može opet napraviti grešku u procjenu; mogućnost ruskog korištenja nuklearnog oružja stoga se ne može u potpunosti odbaciti.
Treće, Putin može prihvatiti politički dogovor. Njegov način razmišljanja i procjene stvar su nagađanja. Ne znamo je li Putin shvatio razmjere svojih pogrešnih proračuna i je li uopće pouzdano informiran o vojnom neuspjehu. Ne znamo traži li izlaznu strategiju niti da li razmatra mogućnosti sporazuma s ukrajinskom vladom ili Sjedinjenim Državama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Znamo da je predsjednik Volodimir Zelenskij u više navrata izjavio kako je za diplomatski dogovor, no kako se povećavaju stradavanja po njegovoj zemlji, a broj izvješća o kršenju ljudskih prava raste, ukrajinski bi stav mogao postati tvrđi, posebno dok im vojska radi dobro.
Odmazda za eventualnu uporabu nuklearnog oružja
Sjedinjene Države i njeni saveznici moraju nastojati odvratiti rusku eskalaciju, a ako odvraćanje ne uspije, spriječiti njen uspjeh. To znači nastaviti stajati uz Ukrajinu i podržavati je. Kako bi spriječile eskalaciju, Sjedinjene Države moraju jasno dati do znanja ne samo da će odbaciti bilo kakvu aneksiju teritorija, nego će također nastaviti podržavati, pa čak i povećavati svoju vojnu potporu Ukrajini.
Što se tiče odvraćanja od upotrebe nuklearnog oružja protiv Ukrajine, Washington mora naznačiti da će takav korak donijeti odmazdu poput uništavanja ruske formacije u Crnom moru ili gađanje velike ruske kopnene formacije u Ukrajini. Ove odgovore temeljito pripremiti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sjedinjene Države također moraju jasno dati do znanja da će nuklearni napad dovesti do potpune međunarodne izolacije Rusije, uključujući Kinu, Indiju i druge nacije koje su do danas ostale ambivalentne prema Putinovom ratu.
Problem s nastavkom rata do totalne pobjede
Iz toga slijedi da se Washington mora odlučno angažirati oko ovih zemalja po tom pitanju. Iako bi neke od njih u tome mogle vidjeti agresivni američki pristup koji izaziva strah, važno je da znaju kako Sjedinjene Države ovo pitanje shvaćaju vrlo ozbiljno. Na vojnom planu, svako korištenje nuklearnog oružja trebalo bi rezultirati isporukom oružja Ukrajini koje je do ovog trenutka držano u mirovanju, uključujući borbene zrakoplove, zajedno s ponovnim razmatranjem uspostavljanja zone zabrane letova iznad područja koje kontrolira ukrajinska vlada.
Na gospodarskom planu, eventualna uporaba nuklearnog oružja trebala bi rezultirati izbacivanjem preostalih dijelova Središnje banke Rusije iz SWIFT sustava i potpunom zabranom uvoza ruske robe i usluga, uključujući naftu i plin. Također je važno da počnemo razmatrati kakav ishod treba tražiti u sukobu, i kakvu ulogu Zapad može i treba igrati u njegovom postizanju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
S obzirom na vojnu stvarnost koja se razvija, jedna bi opcija bila podržati nastavak rata i nanijeti sve veće sankcije Rusiji sve dok ruske snage ne budu protjerane iz Ukrajine, uključujući s Krima, a Putin ne bude smijenjen. Traženje takvog ishoda, iako emocionalno zadovoljavajuće, bilo bi pretjerano. To će produžiti rat, podijeliti savez i potkopati međunarodnu potporu. Što je najvažnije, povećava rizik od eskalacije sukoba.
Putin se mora pomiriti s vojnim porazom
Manje rizična opcija za okončanje rata je pomoći Putinu da se pomiri s vojnim porazom. On i njegov tim trebaju shvatiti da, iako je neuspjeh ove vojne avanture teško prihvatiti, stvari mogu postati mnogo gore ako se nastave i razorne ako eskaliraju; vrijeme je da smanje svoje gubitke. Trebali bismo priznati da bi, ako Putin eskalira, politika njegove smjene s vlasti mogla biti na stolu.
S druge strane, u zamjenu za okončanje rata i povratak na status quo ante, bez odustajanja Ukrajine od svog suvereniteta, neovisnosti ili teritorija, Rusija bi dobila međunarodno prihvaćanje svojih legitimnih sigurnosnih zabrinutosti, uključujući već najavljenu obvezu Ukrajine da neće tražiti članstvo u NATO-u, i postupno uklanjanje nedavno nametnutih sankcija.
Prije nego počnu raspravljati o uvjetima za okončanje rata s Rusijom, Sjedinjene Države moraju to učiniti s Ukrajincima i svojim saveznicima, te s njima postići razumijevanje. Također bi morala postojati velika međunarodna predanost obnovi Ukrajine i njezinoj sigurnosti u budućnosti.
Odluka koju Sjedinjene Države donesu od vitalnog značaja, i ona se mora donijeti u koordinaciji s Ukrajinom i njezinim NATO saveznicima. Jednako važna bit će i ulogu SAD-a u razgovorima s Rusima oko kraja rata. Nedavni poziv ministra obrane Lloyda Austina svom ruskom kolegi koristan je prvi korak u okončanju ovog rata. Prema Putinovom mišljenju, Sjedinjene Države jedini su akter s kojim Rusija može razgovarati ravnopravno.
Cijenjeni američki diplomat piše za Telegram: ovo su tri realne Putinove opcije u Ukrajini
Putinovo razmišljanje trenutno je predmet nagađanja, a ne znamo ni je li informiran o svojim vojnim neuspjesima
S obzirom na vojnu stvarnost koja se razvija, jedna bi opcija bila podržati nastavak rata i nanijeti sve veće sankcije Rusiji sve dok ruske snage ne budu protjerane iz Ukrajine, uključujući s Krima, a Putin ne bude smijenjen. Traženje takvog ishoda, iako emocionalno zadovoljavajuće, bilo bi pretjerano. To će produžiti rat, podijeliti savez i potkopati međunarodnu potporu. I povećava rizik od eskalacije
Zalmay Khalilzad američki je diplomat bogatog iskustva, a djelovanje u politici počeo je 1984. godine, u administraciji Ronalda Reagana. Bio je američki veleposlanik pri Ujedinjenim narodima za mandata Georgea W. Busha i Baracka Obame, a dvijetisućitih je služio i kao američki veleposlanik u Iraku i Afganistanu.
Budući da nije uspio u svom početnom planu osvajanja Ukrajine, Vladimir Putin odlučio je otići po polovicu kruha: kontrolu nad istočnom Ukrajinom. Međutim, ni ondje mu ne ide dobro. Goruća pitanja pred nama su što će Putin učiniti sljedeće i što Zapad treba učiniti?
Putinov neuspjeh u istočnoj Ukrajini očituje se na bojnom polju. Žestoki ukrajinski otpor u Mariupolju postao je izvor sramote za Rusiju, kao i potonuće krstarice Moskva; ubojstva desetak ili više ruskih generala; i uspješan ukrajinski pokušaj oslobađanja Harkova… sve to govori za sebe.
Ali Ukrajinci plaćaju visoku cijenu za ovaj uspjeh. Ruski napadi na ukrajinsku infrastrukturu i tragični gubitak života zahtijevaju ogromne žrtve. Ipak, ukrajinski moral i odlučnost i dalje su visoki. Ruska pretpostavka da će ukrajinska vojska uskoro biti iscrpljena pokazala se pogrešnom., a jednako pogrešna bila je i ruska pretpostavka da će Zapad ostati izvan sukoba.
Stvari za Rusiju će se dodatno pogoršati
Putin je mislio da je pažljivo tempirao svoju invaziju, netočno procjenjujući kako je vodstvo SAD-a slabo, a američka javnost previše umorna od ratovanja da bi se angažirala oko Ukrajine. Vjerovao je da je NATO rascjepkan i da neće moći ponuditi jedinstven odgovor na invaziju. Sve su njegove pretpostavke bile pogrešne.
Sada se čini da će se stvari za Rusiju dodatno pogoršati. Ukrajinska odlučnost i široko rasprostranjen bijes radi ruske brutalnosti pojačali su odlučnost Zapada. Spremni smo preuzeti više rizika nego u ranoj fazi rata. Suvremeni sustavi oružja poput haubica od 105 mm i 155 mm pokazuju se posebno učinkovitima u odbijanju ruskih snaga u ravnim područjima.
Tehnička pomoć i obuka saveznika i partnera povećavaju sposobnost Ukrajine da se obrane i nanose značajne udare ruskim snagama. Sve to pridonosi značajnom usporavanju ruskog napretka u Donbasu. U još jednoj pogrešnoj pretpostavci, Putin je vjerovao da pomoć Zapada neće napraviti kvalitativnu razliku u ratu.
Značajni oportunitetni troškovi za Putina
Ako se trenutni trendovi nastave, čini se vjerojatnim da će se Putin uskoro suočiti s tri moguće opcije. Prvo, držati se sadašnjeg pristupa, u nadi da će s vremenom narušiti ukrajinski moral, kao i to da će se zapadne zemlje umoriti od podrške Ukrajini. Takav pristup, temeljen na nadi, vjerojatno neće preokrenuti tijek rata u smjeru ruske pobjede.
Dodatno, ovaj smjer znači da bi Rusija mogla zaglaviti u ukrajinskom blatu, slično onome što se dogodilo Sovjetskom Savezu u Afganistanu. Nezadovoljstvo ratom raslo bi kako bi se povećavale žrtve i utezi na ruskom gospodarstvu. Ovo bi predstavljalo značajne oportunitetne troškove za Putina, osobito s obzirom na ekonomsku izolaciju s kojom se suočava.
Kako sada stvari stoje, Rusija je primorana izvlačiti sklopne ploče iz kuhinjskih uređaja i lijepiti GPS aparate iz potrošačkih proizvoda na ploče borbenih aviona. Kako se nabavni gubici budu povećavali, ova će se situacija samo pogoršavati. Drugo, Putin bi mogao odlučiti eskalirati. Mogao bi pripojiti Donbas Ruskoj Federaciji slično Krimu, objaviti rat u obrani ruskog teritorija i narediti opću mobilizaciju. Može djelovati pod pretpostavkom da bi takav hrabar korak utjecao na podršku Ukrajini i podijelio zapadni zemlje.
Mogućnost eskalacije u zemlji članici NATO-a
Druga opcija eskalacije o kojoj bi Putin mogao razmišljati jest izvođenje konvencionalnog napada na susjednu zemlju NATO-a, s ciljem obeshrabrivanja daljnjeg pružanja materijalne podrške Ukrajini. NATO mora biti spreman na takvu eskalaciju.
Trebao bi imati proporcionalne opcije odgovora – “brzinom munje”, kako Putin voli zaprijetiti. Neuspjeh u brzom odgovoru riskirao bi ohrabrivanje Putina da krene u više takvih napada, s ciljem podrivanja vjerodostojnosti saveza. Najozbiljniji oblik eskalacije bio bi ograničeni nuklearni napad usmjeren protiv Ukrajine, zemlje NATO-a ili Sjedinjenih Država.
U Putinovom krugu savjetnika postoje zagovornici takvog djelovanja, no je li to vjerojatno? Čini se zamislivim da bi Rusi mogli razmotriti korištenje nuklearnog oružja protiv nekog izoliranog ukrajinskog vojnog cilja. Cilj takvog strateškog napada bio bi uplašiti Ukrajinu i, što je još važnije, uplašiti Europljane da povjeruju kako je rat postao preopasan, te učiniti da sve strane budu spremne tražiti završetak rata pod uvjetima povoljnima za Rusiju.
Zelenskij naznačio da je za diplomatski dogovor
Ova opcija – nuklearni napad – najopasnija je za Putina i ne bi odgovarala obrascu ruskog vojnog ponašanja. Američki obavještajci kažu da ne vide nikakve ruske pripreme za takav napad. Ipak, Putin je zaprijetio i tom opcijom. Možda je riječ o čistom blefu, ili može opet napraviti grešku u procjenu; mogućnost ruskog korištenja nuklearnog oružja stoga se ne može u potpunosti odbaciti.
Treće, Putin može prihvatiti politički dogovor. Njegov način razmišljanja i procjene stvar su nagađanja. Ne znamo je li Putin shvatio razmjere svojih pogrešnih proračuna i je li uopće pouzdano informiran o vojnom neuspjehu. Ne znamo traži li izlaznu strategiju niti da li razmatra mogućnosti sporazuma s ukrajinskom vladom ili Sjedinjenim Državama.
Znamo da je predsjednik Volodimir Zelenskij u više navrata izjavio kako je za diplomatski dogovor, no kako se povećavaju stradavanja po njegovoj zemlji, a broj izvješća o kršenju ljudskih prava raste, ukrajinski bi stav mogao postati tvrđi, posebno dok im vojska radi dobro.
Odmazda za eventualnu uporabu nuklearnog oružja
Sjedinjene Države i njeni saveznici moraju nastojati odvratiti rusku eskalaciju, a ako odvraćanje ne uspije, spriječiti njen uspjeh. To znači nastaviti stajati uz Ukrajinu i podržavati je. Kako bi spriječile eskalaciju, Sjedinjene Države moraju jasno dati do znanja ne samo da će odbaciti bilo kakvu aneksiju teritorija, nego će također nastaviti podržavati, pa čak i povećavati svoju vojnu potporu Ukrajini.
Što se tiče odvraćanja od upotrebe nuklearnog oružja protiv Ukrajine, Washington mora naznačiti da će takav korak donijeti odmazdu poput uništavanja ruske formacije u Crnom moru ili gađanje velike ruske kopnene formacije u Ukrajini. Ove odgovore temeljito pripremiti.
Sjedinjene Države također moraju jasno dati do znanja da će nuklearni napad dovesti do potpune međunarodne izolacije Rusije, uključujući Kinu, Indiju i druge nacije koje su do danas ostale ambivalentne prema Putinovom ratu.
Problem s nastavkom rata do totalne pobjede
Iz toga slijedi da se Washington mora odlučno angažirati oko ovih zemalja po tom pitanju. Iako bi neke od njih u tome mogle vidjeti agresivni američki pristup koji izaziva strah, važno je da znaju kako Sjedinjene Države ovo pitanje shvaćaju vrlo ozbiljno. Na vojnom planu, svako korištenje nuklearnog oružja trebalo bi rezultirati isporukom oružja Ukrajini koje je do ovog trenutka držano u mirovanju, uključujući borbene zrakoplove, zajedno s ponovnim razmatranjem uspostavljanja zone zabrane letova iznad područja koje kontrolira ukrajinska vlada.
Na gospodarskom planu, eventualna uporaba nuklearnog oružja trebala bi rezultirati izbacivanjem preostalih dijelova Središnje banke Rusije iz SWIFT sustava i potpunom zabranom uvoza ruske robe i usluga, uključujući naftu i plin. Također je važno da počnemo razmatrati kakav ishod treba tražiti u sukobu, i kakvu ulogu Zapad može i treba igrati u njegovom postizanju.
S obzirom na vojnu stvarnost koja se razvija, jedna bi opcija bila podržati nastavak rata i nanijeti sve veće sankcije Rusiji sve dok ruske snage ne budu protjerane iz Ukrajine, uključujući s Krima, a Putin ne bude smijenjen. Traženje takvog ishoda, iako emocionalno zadovoljavajuće, bilo bi pretjerano. To će produžiti rat, podijeliti savez i potkopati međunarodnu potporu. Što je najvažnije, povećava rizik od eskalacije sukoba.
Putin se mora pomiriti s vojnim porazom
Manje rizična opcija za okončanje rata je pomoći Putinu da se pomiri s vojnim porazom. On i njegov tim trebaju shvatiti da, iako je neuspjeh ove vojne avanture teško prihvatiti, stvari mogu postati mnogo gore ako se nastave i razorne ako eskaliraju; vrijeme je da smanje svoje gubitke. Trebali bismo priznati da bi, ako Putin eskalira, politika njegove smjene s vlasti mogla biti na stolu.
S druge strane, u zamjenu za okončanje rata i povratak na status quo ante, bez odustajanja Ukrajine od svog suvereniteta, neovisnosti ili teritorija, Rusija bi dobila međunarodno prihvaćanje svojih legitimnih sigurnosnih zabrinutosti, uključujući već najavljenu obvezu Ukrajine da neće tražiti članstvo u NATO-u, i postupno uklanjanje nedavno nametnutih sankcija.
Prije nego počnu raspravljati o uvjetima za okončanje rata s Rusijom, Sjedinjene Države moraju to učiniti s Ukrajincima i svojim saveznicima, te s njima postići razumijevanje. Također bi morala postojati velika međunarodna predanost obnovi Ukrajine i njezinoj sigurnosti u budućnosti.
Odluka koju Sjedinjene Države donesu od vitalnog značaja, i ona se mora donijeti u koordinaciji s Ukrajinom i njezinim NATO saveznicima. Jednako važna bit će i ulogu SAD-a u razgovorima s Rusima oko kraja rata. Nedavni poziv ministra obrane Lloyda Austina svom ruskom kolegi koristan je prvi korak u okončanju ovog rata. Prema Putinovom mišljenju, Sjedinjene Države jedini su akter s kojim Rusija može razgovarati ravnopravno.