Velimir Šonje ima jednostavan prijedlog kojim bismo, barem donekle, poduzetnike spasili od nadobudnih poreznika
Cijenjeni ekonomist izvrsno je podcrtao perverzan odnos države prema radu i kapitalu
Država, dakle, uistinu misli uvesti novo porezno opterećenje za poduzetnike i dodatno zakomplicirati već iscrpljujuće kompliciran porezni sustav; u jučerašnjem obraćanju potvrdio je to ministar financija Zdravko Marić. Na svom popularnom blogu Ekonomski lab, ekonomist Velimir Šonje objavio je ekstenzivnu analizu poreznih politika, kada su u pitanju samozaposleni poduzetnici i obrtnici, kao i najavljenih povećanja koeficijenta za plaće direktora.
Šonjin članak izvrsno podcrtava temeljne probleme u državnom perverznom odnosu prema radu i kapitalu, a izvukao je i nekoliko nevjerojatnih bizarnosti, poput različitih poreznih tretmana svećenika i poljoprivrednika.
1. Sumanuto je komplicirano tko plaća i koliko
“Minimalna osnovica za obrtnike koji plaćaju dohodak iznosi 65% prosječne plaće, ali za obrtnike koji plaćaju dobit je 110%. Ako nemate obrt nego registriranu samostalnu djelatnost, onda će vaša minimalna osnovica iznositi 110%, bez obzira jeste li u režimu poreza na dohodak ili dobit. Nemoguće je dokučiti zašto vaš rad vrijedi različito zavisno o: (a) režimu plaćanja dohotka ili dobiti i (b) tipu registracije (obrt ili samostalna djelatnost)”
2. Jako je teško znati zarađuju li više svećenici ili hokejaši na travi
“Nadalje, koeficijenti su različiti zavisno o vrsti rada koji obavljate. Ako ste sportaš, bez obzira bavite li se hokejom na travi ili nogometom, vaša će minimalna osnovica biti 110% prosječne plaće. Međutim, ako ste svećenik, koeficijent iznosi svega 38% (jako je teško znati zarađuju li svećenici manje ili više od hokejaša na travi). Isto će vrijediti za poljoprivrednike, ali opet ne za sve. 38% vrijedi ako ste OPG. Ako ste poljoprivrednik koji utvrđuje dohodak od samostalne djelatnosti, vaš koeficijent je viši i iznosi 55%.”
3. Što napraviti
Razmotriti dodjelu specijalnog poduzetničkog statusa. Poduzetnici u tom statusu (bez obzira da li su samozaposleni, obrtnici ili vlasnici trgovačkih društava) ako ne žele ne trebaju nigdje imati plaću i ne trebaju plaćati doprinose. Poreze će uredno plaćati kroz porez na dobit i poreze na dohotke od kapitala, a kako neće plaćati doprinose, u vrijeme dok su poduzetnici ne trebaju koristiti usluge javnog zdravstva i ne treba im ići staž za mirovinsko. Za te se stvari trebaju pobrinuti i plaćati ih sami. Naravno, neće se svi poduzetnici htjeti odreći prava na javno zdravstveno i mirovinsko osiguranje, pa za njih treba omogućiti model poduzetničkih socijalnih doprinosa – posebnih uplata za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, pri čemu će biti svima jasno da se kroz to plaćaju usluge državnog zdravstvenog i mirovinskog sustava. Takav bi sustav bio jednostavan i pravedan.
Snažno sugeriramo da pročitate cijeli tekst Velimira Šonje; možete ga pronaći ovdje.