Cijenjeni profesor piše za Telegram i objašnjava zašto je Baukova reforma javne uprave besmislena
Čini se da ova Strategija razvoja javne uprave reformu ne želi
Novousvojena Strategija razvoja javne uprave do 2020. godine zauzima se, između ostaloga, za racionalizaciju sustava lokalne samouprave (cilj 17). Taj cilj namjerava postići definiranjem modela funkcionalne i fiskalne decentralizacije te utvrđivanjem optimalnog modela teritorijalnog ustroja Republike Hrvatske. Zapravo, riječ je o obećanju da će se pripremiti dvije analize, i to u trećem tromjesečju (rujan) 2018. To će biti nakon što lokalnim čelnicima i vijećnicima koji budu izabrani u svibnju 2017. prođe godina i pol mandata.
Igre oko mandata
To je ujedno prvi problem s ovakvim planiranjem: u mandatu lokalnih tijela koji je u tijeku ne mogu se provesti nikakve promjene – one se mogu provesti onda kad taj mandat dođe do kraja, a prije nego što nastupi neka nova garnitura. Time se prve eventualne promjene sustava odgađaju tek za svibanj 2021. godine kad se održavaju prvi sljedeći lokalni izbori. No tad ova Strategija više i neće biti na snazi! Divna slučajnost ako ne želiš provesti promjene.
Premda sadrži neke opće podatke o sustavu lokalne samouprave, pa i poneku kritičku ocjenu o visokoj centraliziranosti zemlje, Strategija se opredjeljuje za mlak pristup reformi. Otprilike kao da vatru koja se razbuktala gasimo s dvije kapaljke vode – toliko će naime ove dvije planirane analize, ako se uopće i naprave, pomoći da se riješe duboki problemi lokalne samouprave, slabe decentralizacije, slabog kapaciteta lokalnih jedinica, nespremnosti i nemogućnosti povlačenja novca iz fondova Europske unije, formalizma, nerazumijevanja suvremenih potreba građana, tragičnih demografskih trendova, kočenja investitora i korupcije.
Evo nekih mjera koje Strategija predviđa: uspostaviti elektroničku evidenciju poslova i analizirati sve poslove koje obavljaju jedinice lokalne samouprave, izvršiti analizu i utvrditi izvore i načine financiranja, utvrditi model funkcionalne i fiskalne decentralizacije, provesti simulaciju utvrđenog modela, utvrditi i provesti simulaciju modela optimalnog teritorijalnog ustroja, uspostaviti model dobrovoljnog spajanja jedinica lokalne samouprave…
Najsmješniji dio
Tu već vidimo da pisci budućih analiza imaju lak zadatak: dobrovoljno spajanje jedinica je već utvrđeno kao optimalni model reforme! Pa ako je tako, što odmah ne počnemo s primjenom toga tamo gdje je primijenjen vrlo neefikasnog i skupog modela, nego ga odugovlačimo do 2018., odnosno čak do 2021. godine?
Uglavnom, ovaj dio Strategije koji se bavi tzv. racionalizacijom sustava lokalne samouprave izgleda smiješno. Gotovo da je šteta papira na kojem je napisan. A kad smo kod papira, podsjećamo da se dosad napravilo mnogo analiza lokalne samouprave i da se dalo mnogo dobro obrazloženih prijedloga za reformu. Prve dvije opsežne analize datiraju s početka 2000-ih, kad su napravljene u okviru Hrvatskog pravnog centra, od čega jedna čak i na temelju ugovora s hrvatskom Vladom.
Nakon toga je objavljen velik broj znanstvenih analiza i radova o toj temi, a sve su vlade, počevši od one Ivice Račana, najavljivale decentralizaciju i promjene sustava lokalne samouprave. Rađene su i stručne analize raznih domaćih i međunarodnih organizacija, napisane su knjige o financiranju lokalne samouprave, poslovima, kvaliteti javnih usluga i drugim temama. Neke od tih analiza čak se i spominju u ovoj Strategiji, a većina je piscima Strategije ipak očito nepoznata.
Rad na terenu
Kad bi se doista htjelo bilo kakvu reformu u ovom području, ona bi se mogla pripremiti relativno brzo. Za nju je doista potrebno napraviti stručnu pripremu, ali hodajući i utvrđujući stvarno stanje na terenu, a ne na papirima u uredima u Zagrebu. Zatim, potrebno je pripremiti pravnu osnovu te provesti konzultacije, po postupku koji je propisan i koji se ne može preskakati. Procjenjujem da bi se pripreme mogle obaviti u dvije godine intenzivnog, stručnog i poštenog rada jedne posebne stručne radne grupe koju bi trebalo dobro probrati. Uostalom, tako su manje-više radile i druge zemlje. Tehnologija provedbe reformi nije nepoznata. Upitna je volja da se reforma provede. Možda se doista čeka da taj zadatak poput neke teške bolesti prijeđe na nekoga drugoga. Ili još bolje, umre prirodnom smrću. Ova Strategija vapi za takvim ishodom. Reformu ne želi.