U tjednu prepunom događaja koji su se brzo izmjenjivali još jednom smo stekli uvid u to da su nedostatak srama, osjećaj svemoći i potpuni izostanak dodira sa stvarnošću temeljna obilježja političkih elita. Tome u prilog svjedoče jednako cijepljenja preko reda, nastupi na misi za Stepinca, kao i ničim izazvano uplitanje u raspravu oko nasilja nad ženama.
Prvo smo se pola tjedna zabavljali odbijenicom Damira Vanđelića premijeru Andreju Plenkoviću da bude gradonačelnički kandidat u Zagrebu i njegovim uvjerenjem kako to neće ostaviti nikakve posljedice po funkciju koju ima u obnovi glavnog grada, a potom smo guglanjem pokušali doznati tko je čovjek kojeg je HDZ ponudio kao spasonosno rješenje u Zagrebu. Štoviše, ne samo spasonosno, nego i bolje od Vanđelića, kako je rekao premijer. Riječ je o Davoru Filipoviću, ni po čemu istaknutom članu HDZ-a.
Još veću smijuriju napravio je splitski SDP čijeg je najavljenog kandidata u gradu u kojem svi znaju svakoga, također trebalo guglati. Čovjek se zove Ante Franić, supruga mu je strastvena aktivistica raznih desnih grupacija i to je sve što treba znati o njemu. Jasno je, naime, kako nema nikakve šanse da HDZ u Zagrebu ili SDP u Splitu pobijede na izborima, ali je doista nejasno zbog čega kandidiraju ljude koji imaju čak manje šanse od onih koji vode te organizacije u dva najveća grada. Što god da je posrijedi, veselimo se ishodu.
Dolazak AstraZenece i cijepljenje povlaštenih
Čitav tjedan pratili smo i sagu oko cijepljenja. Naime, konačno je stiglo dugo najavljivano i jednako tako osporavano cjepivo AstraZenece kojeg smo i naručili najviše. Strahovi kod starijih ljudi su se logično probudili, reagirala je i HSU, s molbom da se stariji ljudi ne cijepe s tim cjepivom, bijes javnosti prema političarima je dodatno pojačan s činjenicom da su se oni u Saboru kolektivno cijepili sigurnijim cjepivom, ali realno izlaza baš nema previše. Bolje se cijepiti s onim što je dostupno, nego nikako.
No, kada se krajem tjedna doznalo da su i Luka Burilović i majka Alemke Markotić pa i rektor Damir Boras sa suprugom cijepljeni mimo nekakvog zamišljenog reda, građani su poludjeli. Što je rezultiralo barem činjenicom da se konačno pristupilo izradi preciznog rasporeda cijepljenja i nažalost ničim drugim.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Markotić na misi
Pod to ničim drugim, najprije se misli na Alemku Markotić, koja je nanizala dva ozbiljna prijestupa u proteklom tjednu. Drugi se odnosi na misu posvećenu Alojzija Stepincu i činjenicu da je tamo govorila pred znatno većim brojem okupljenih, u odnosu na ono što je i sama u epidemiološkim mjerama dopustila.
Hoće li zbog toga snositi posljedice? Naravno da neće, jer premijer se osjeća svemoćan, javnost je toliko naviknuta na licemjerstvo i dvostruke kriterije vladajućih po svim pitanjima, a i u pitanju je kanoniziranje Stepinca, kojeg iz te perspektive ne odobravaju tek antidržavni elementi. Dakle, Markotić će biti s nama do kraja epidemije.
Sjednica znanstvenog savjeta i popuštanje mjera
Konačno smo dočekali i novu sjednicu znanstvenog savjeta Vlade s kojeg smo dobili informacije kako su se svi složili da ne treba zaoštravati mjere, ali ih i ne popuštati, ponajprije zbog pojave novih sojeva virusa, čije je ponašanje nepredvidivo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Da bi potom Andrej Plenković slavodobitno zaključio kako smo, eto bili dobri, pa zaslužujemo nagradu u vidu nekih popuštanja oko sporta i ugostiteljstva. Sjajno je premijer ovo osmislio. Znanstvenici su loš policajac, on dobar, a rejting je manje-više stabilan, kako kaže posljednji Ipsos.
Dosada Zorana Milanovića
Iako je mnogima izgledalo kako je pozicija predsjednika države idealna za Zorana Milanovića i njegove radne navike, ispalo je da baš nije tako. Jeste, utjecaj je tu, a nema operativne politike, puno prilika za duže razgovore, a opet pažnja javnosti nije pretjerana, međutim izgleda da su se prevarili.
Predsjednik ima previše slobodnog vremena, koje očito provodi na Facebooku pokušavajući biti originalan i navodno dosljedan. Ovog tjedna se tako prihvatio klasnog tumačenja seksualnog uznemiravanja u krajnje populističkom i problematičnom ključu. Koliko god bi htio biti borac za dosljednost stavova, Milanović je zapravo klasični populist, kojemu po tom pitanju odlično ide.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Veliki uspjeh filma ‘Quo vadis, Aida’
A dok u Srbiji tabloidi šire uvjerenje kako ‘Dara iz Jasenovca’ isključivo zbog antisrpske kampanje nije ušla u uži izbor za Oscara, u njega je ušao film Jasmile Žbanić o srebreničkom genocidu, ‘Quo vadis, Aida’. Već to je veliki uspjeh i definitivna potvrda da je riječ o odličnom filmu, a ne o pamfletu. Bilo bi sjajno da film i osvoji Oscara i poželimo Jasmili sreću u tome.
Boras kao šlag na kraju
I na posljetku rektor Boras, kao šlag na kraju. Sve ima svoju granicu pa tako i količina afera koju premijer može progutati i pomesti tepih. Ako je ignoriranje prijave za seksualno uznemiravanje bilo početak kraja, cijepljenje preko reda bi moglo označiti definitivan kraj.
Čemu se treba veseliti i pustiti činjenice da su svi oni koji su ga održavali na funkciji klasični oportunisti, koji su promijenili stav isključivo na mig politike ili da je Burilović predsjednik savjeta sveučilišta. Sve je to tako tragično poznato, ali ako ništa u zemlji još uvijek postoje kritički mediji i javnost kojih se oni na vrhu barem ponekad plaše.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Cijepljenja preko reda, Markotić na krcatoj misi, Milanović, Boras... Bio je ovo tjedan bestidnosti političkih elita
Dragan Markovina donosi još jedan pregled tjedna
U tjednu prepunom događaja koji su se brzo izmjenjivali još jednom smo stekli uvid u to da su nedostatak srama, osjećaj svemoći i potpuni izostanak dodira sa stvarnošću temeljna obilježja političkih elita. Tome u prilog svjedoče jednako cijepljenja preko reda, nastupi na misi za Stepinca, kao i ničim izazvano uplitanje u raspravu oko nasilja nad ženama.
Lokalni izbori i krah dviju vodećih stranaka
A sve je počelo živopisnom najavom da je Siniša Vuco preuzeo splitski HSS i da će biti izvjesni kandidat za gradonačelnika, što bi moglo zabrinuti Željka Keruma, budući da Vuco ovo neće shvatiti tek kao još jedan performans. No, puno zanimljivija od toga je nemoć dviju vodećih stranaka u dva najveća grada.
Prvo smo se pola tjedna zabavljali odbijenicom Damira Vanđelića premijeru Andreju Plenkoviću da bude gradonačelnički kandidat u Zagrebu i njegovim uvjerenjem kako to neće ostaviti nikakve posljedice po funkciju koju ima u obnovi glavnog grada, a potom smo guglanjem pokušali doznati tko je čovjek kojeg je HDZ ponudio kao spasonosno rješenje u Zagrebu. Štoviše, ne samo spasonosno, nego i bolje od Vanđelića, kako je rekao premijer. Riječ je o Davoru Filipoviću, ni po čemu istaknutom članu HDZ-a.
Još veću smijuriju napravio je splitski SDP čijeg je najavljenog kandidata u gradu u kojem svi znaju svakoga, također trebalo guglati. Čovjek se zove Ante Franić, supruga mu je strastvena aktivistica raznih desnih grupacija i to je sve što treba znati o njemu. Jasno je, naime, kako nema nikakve šanse da HDZ u Zagrebu ili SDP u Splitu pobijede na izborima, ali je doista nejasno zbog čega kandidiraju ljude koji imaju čak manje šanse od onih koji vode te organizacije u dva najveća grada. Što god da je posrijedi, veselimo se ishodu.
Dolazak AstraZenece i cijepljenje povlaštenih
Čitav tjedan pratili smo i sagu oko cijepljenja. Naime, konačno je stiglo dugo najavljivano i jednako tako osporavano cjepivo AstraZenece kojeg smo i naručili najviše. Strahovi kod starijih ljudi su se logično probudili, reagirala je i HSU, s molbom da se stariji ljudi ne cijepe s tim cjepivom, bijes javnosti prema političarima je dodatno pojačan s činjenicom da su se oni u Saboru kolektivno cijepili sigurnijim cjepivom, ali realno izlaza baš nema previše. Bolje se cijepiti s onim što je dostupno, nego nikako.
No, kada se krajem tjedna doznalo da su i Luka Burilović i majka Alemke Markotić pa i rektor Damir Boras sa suprugom cijepljeni mimo nekakvog zamišljenog reda, građani su poludjeli. Što je rezultiralo barem činjenicom da se konačno pristupilo izradi preciznog rasporeda cijepljenja i nažalost ničim drugim.
Markotić na misi
Pod to ničim drugim, najprije se misli na Alemku Markotić, koja je nanizala dva ozbiljna prijestupa u proteklom tjednu. Drugi se odnosi na misu posvećenu Alojzija Stepincu i činjenicu da je tamo govorila pred znatno većim brojem okupljenih, u odnosu na ono što je i sama u epidemiološkim mjerama dopustila.
Hoće li zbog toga snositi posljedice? Naravno da neće, jer premijer se osjeća svemoćan, javnost je toliko naviknuta na licemjerstvo i dvostruke kriterije vladajućih po svim pitanjima, a i u pitanju je kanoniziranje Stepinca, kojeg iz te perspektive ne odobravaju tek antidržavni elementi. Dakle, Markotić će biti s nama do kraja epidemije.
Sjednica znanstvenog savjeta i popuštanje mjera
Konačno smo dočekali i novu sjednicu znanstvenog savjeta Vlade s kojeg smo dobili informacije kako su se svi složili da ne treba zaoštravati mjere, ali ih i ne popuštati, ponajprije zbog pojave novih sojeva virusa, čije je ponašanje nepredvidivo.
Da bi potom Andrej Plenković slavodobitno zaključio kako smo, eto bili dobri, pa zaslužujemo nagradu u vidu nekih popuštanja oko sporta i ugostiteljstva. Sjajno je premijer ovo osmislio. Znanstvenici su loš policajac, on dobar, a rejting je manje-više stabilan, kako kaže posljednji Ipsos.
Dosada Zorana Milanovića
Iako je mnogima izgledalo kako je pozicija predsjednika države idealna za Zorana Milanovića i njegove radne navike, ispalo je da baš nije tako. Jeste, utjecaj je tu, a nema operativne politike, puno prilika za duže razgovore, a opet pažnja javnosti nije pretjerana, međutim izgleda da su se prevarili.
Predsjednik ima previše slobodnog vremena, koje očito provodi na Facebooku pokušavajući biti originalan i navodno dosljedan. Ovog tjedna se tako prihvatio klasnog tumačenja seksualnog uznemiravanja u krajnje populističkom i problematičnom ključu. Koliko god bi htio biti borac za dosljednost stavova, Milanović je zapravo klasični populist, kojemu po tom pitanju odlično ide.
Veliki uspjeh filma ‘Quo vadis, Aida’
A dok u Srbiji tabloidi šire uvjerenje kako ‘Dara iz Jasenovca’ isključivo zbog antisrpske kampanje nije ušla u uži izbor za Oscara, u njega je ušao film Jasmile Žbanić o srebreničkom genocidu, ‘Quo vadis, Aida’. Već to je veliki uspjeh i definitivna potvrda da je riječ o odličnom filmu, a ne o pamfletu. Bilo bi sjajno da film i osvoji Oscara i poželimo Jasmili sreću u tome.
Boras kao šlag na kraju
I na posljetku rektor Boras, kao šlag na kraju. Sve ima svoju granicu pa tako i količina afera koju premijer može progutati i pomesti tepih. Ako je ignoriranje prijave za seksualno uznemiravanje bilo početak kraja, cijepljenje preko reda bi moglo označiti definitivan kraj.
Čemu se treba veseliti i pustiti činjenice da su svi oni koji su ga održavali na funkciji klasični oportunisti, koji su promijenili stav isključivo na mig politike ili da je Burilović predsjednik savjeta sveučilišta. Sve je to tako tragično poznato, ali ako ništa u zemlji još uvijek postoje kritički mediji i javnost kojih se oni na vrhu barem ponekad plaše.