U pravoj poplavi svih mogućih vijesti, komentara i analiza o povećanju cijena energenata nezasluženo je ostala nezapažena izjava ministra gospodarstva Tomislava Ćorića prema kojoj nema odgovornosti države za povećanje cijena plina. Ministar Ćorić ima veliku sreću što sjedi u Vladi u kojoj su i ministri Horvat, Banožić i Grlić-Radman pa zbog njihovog svakodnevnog uveseljavanja javnosti njegov nerad tek povremeno privlači pažnju.
Hrvatsko tržište plina samo je djelomično liberalizirano (sve do 30. rujna 2024.) jer se maloprodajna cijena određuje prema “Metodologiji” koju je usvojilo Upravno vijeće Hrvatske energetske agencije (HERA) u listopadu 2020. godine. U narednoj regulacijskoj godini koja započinje 1. travnja 2022. nabavna cijena plina, koja je uz troškove distribucije i opskrbe sastavni dio formule za određivanje maloprodajne cijene, bit će izračunata prema kretanju dnevne cijene terminskih ugovora (TTF) od 1. travnja 2021. do 28 veljače 2022.
Sve do kraja travnja prošle godine cijena terminskih ugovora za isporuke plina u ovoj ogrjevnoj sezoni bila je manja od još uvijek važeće nabavne cijene za dobavljače (0,1422 HRK/kWh), a koju je prema spomenutoj formuli odredilo Upravno vijeće HERA-e. Znači, svi dobavljači i opskrbljivači plina trebali su kupnjom terminskih ugovora najkasnije do konca veljače 2021. za sve isporuke u ovoj ogrjevnoj sezoni zaštititi sebe od rizika povećanja nabavnih cijena jer su znali da to povećanje, ako do njega dođe, oni zbog primjene formule neće moći prebaciti na potrošače.
Više od četiri mjeseca Vlada uporno šuti
Cijena terminskih ugovora počela je snažno rasti u svibnju prošle godine da bi već krajem rujna za isporuke od prosinca prošle do veljače ove godine bila četiri puta viša nego početkom prošle godine, a na tom nivou je i trenutačna spot cijena. Krajem rujna prošle godine napisao sam da bi premijer Andrej Plenković i ministar gospodarstva Tomislav Čorić trebali što prije predočiti javnosti detaljne planove mogućih kompenzacija drastičnog povećanja cijene plina u novoj regulacijskoj godini.
Od tada je prošlo više od četiri mjeseca, a Vlada još uvijek nije objavila svoje planove iako je sada već posve izvjesno da će u slučaju zadržavanja iste formule nabavna cijena plina biti najmanje udvostručena, a hoće li za toliko biti povećana i maloprodajna cijena za građane ovisi o mogućem ograničenju rasta troškova distribucije i opskrbe te o smanjenju stope PDV-a.
Neće odluku donijeti HERA nego premijer
Valjda nitko u Hrvatskoj ne vjeruje da će u našim žalosnim prilikama Upravno vijeće HERA-e samostalno donijeti odluku o cijeni plina ili čak promijeniti Metodologiju utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom i zajamčenu opskrbu kako se zove dokument usvojen u listopadu 2020., a prema kojem se određuje maloprodajna cijena plina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Oni koji tamo sjede poslušno će izglasati svaku cijenu i svaku moguću promjenu Metodologije koju će im ministar Čorić dojaviti, a ista će, baš kao sve druge važne političke odluke, biti dogovorena u „Kitchen cabinetu“ Banskih dvora. Zbog toga svi recentni pokušaji prebacivanja odgovornosti za povećanje cijene plina za pravne osobe na lokalne vlasti, a u kojima se naročito isticao ministar Čorić, izgledaju kao artiljerijska priprema za sve što će uslijediti nakon što HERA u ožujku objavi cijene za narednu plinsku regulacijsku godinu.
Građani će hrvatski plin plaćati po ruskim cijenama
Hrvatska proizvodnja plina iz panonskih i jadranskih nalazišta pokriva nešto više od 40 posto domaćih potreba. Prema godišnjem poslovnom izvješću MOL-a za 2020. godinu, vrijednost prirodnoga plina proizvedenog u Hrvatskoj prema cijenama koje je odredila HERA bila je 1,4 milijarde kuna, a u narednoj plinskoj regulacijskoj godini MOL će za istu količinu proizvedenog plina moći na hrvatskom tržištu naplatiti barem dvostruko više.
Meni, za razliku od ministra Čorića, nije poznato što MOL misli u buduće raditi s plinom iz hrvatskog podzemlja i kome ga i po kojim cijenama ima namjeru prodati. Činjenica je da će u konačnici MOL na ovaj ili onaj način prodati hrvatskim građanima “hrvatski“ plin po “ruskoj” cijeni, da će zbog toga njegov godišnji prihod biti veći za barem 1,5 milijardi kuna, a da će Republika Hrvatska i njene vlasti u svemu tome biti samo promatrači.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U nešto ozbiljnijim i ne nužno manje korumpiranim državama operativne naftne i plinske kompanije dijele dobit s državama i/ili lokalnim zajednicama te bi barem pola ovako nastale dobiti MOL-a završilo u državnom ili u lokalnim proračunima pa na kraju izravno ili neizravno bilo vraćeno njihovim građanima. U Hrvatskoj to čak nije ni tema i o cijeni plina se raspravlja kao da Hrvatska ne zadovoljava 40 posto svojih potreba iz vlastitih nalazišta i kao da je posve neupitno da mađarska kompanija koja upravlja tim nalazištima treba biti jedini dobitnik, i to na štetu svih nas.
Stotine tisuća građana bit će gurnuti u siromaštvo
Povećanje cijene energenata bit će jako teško probavljivo za građane slabijega imovnog stanja, a utjecat će na promjenu strukture kućne potrošnje i kod onih koji imaju prosječna primanja. Nove više cijene energenata bit će ugrađene i u cijene svih ostalih roba i usluga tako da je ubrzanje inflacije gotovo neminovno, ali i daljnje pojačanje inflatornih očekivanja sa svim negativnim posljedicama. Ministar Tomislav Čorić u svemu tome ne vidi nikakvu odgovornost Vlade, a ministar financija Zdravko Marić pak u tome pronalazi priliku za razduživanje države i relativno smanjenje javnoga duga.
Kako drugačije protumačiti njegovu prošlotjednu “predikciju da ćemo biti među zemljama s najbržim smanjivanjem javnog duga“ nego kao najavu da Vlada nema baš nikakvu namjeru smanjiti poreznu presiju nad građanima i gospodarstvom? Ministra Marića očito veseli što će osjetno povećanje cijena gotovo svih roba i usluga doprinijeti i višim prihodima proračuna od planiranih te je lošu prognozu za građane umotao u sjajni papir razduživanja države. Ne treba biti naročiti financijski mag da bi se u državi koja je europski prvak u porezu na potrošnju prepunio državni proračun u godini u kojoj se očekuje najviša stopa inflacije u proteklih deset godina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali treba biti i više od toga da bi se u uvjetima neumjerenog rasta cijena energenata na svjetskome odnosno europskome tržištu, zauzdavanjem njihove cijene na lokalnom spriječio rast ostalih potrošačkih cijena, a time i guranje u siromaštvo još nekoliko stotina tisuća građana. Nisam siguran da postojeća ekipa u Banskim dvorima, baš kao i ona u HNB-u, zabavljena dizajnom stanova i kovanica, uopće misli da nešto treba učiniti.
Činjenice koje Vlada skriva: MOL će građanima prodavati hrvatski plin po ruskoj cijeni i osiromašiti ih
Hrvatska više od 40 posto plina dobiva iz vlastite proizvodnje, a ministar Čorić kaže da Vlada nema ništa s povećanjem njegove cijene
U nešto ozbiljnijim i ne nužno manje korumpiranim državama naftne i plinske kompanije dijele dobit s državama i/ili lokalnim zajednicama te bi barem pola ovako nastale dobiti MOL-a završilo u državnom ili u lokalnim proračunima pa na kraju izravno ili neizravno bilo vraćeno njihovim građanima. U Hrvatskoj to čak nije ni tema
U pravoj poplavi svih mogućih vijesti, komentara i analiza o povećanju cijena energenata nezasluženo je ostala nezapažena izjava ministra gospodarstva Tomislava Ćorića prema kojoj nema odgovornosti države za povećanje cijena plina. Ministar Ćorić ima veliku sreću što sjedi u Vladi u kojoj su i ministri Horvat, Banožić i Grlić-Radman pa zbog njihovog svakodnevnog uveseljavanja javnosti njegov nerad tek povremeno privlači pažnju.
Hrvatsko tržište plina samo je djelomično liberalizirano (sve do 30. rujna 2024.) jer se maloprodajna cijena određuje prema “Metodologiji” koju je usvojilo Upravno vijeće Hrvatske energetske agencije (HERA) u listopadu 2020. godine. U narednoj regulacijskoj godini koja započinje 1. travnja 2022. nabavna cijena plina, koja je uz troškove distribucije i opskrbe sastavni dio formule za određivanje maloprodajne cijene, bit će izračunata prema kretanju dnevne cijene terminskih ugovora (TTF) od 1. travnja 2021. do 28 veljače 2022.
Sve do kraja travnja prošle godine cijena terminskih ugovora za isporuke plina u ovoj ogrjevnoj sezoni bila je manja od još uvijek važeće nabavne cijene za dobavljače (0,1422 HRK/kWh), a koju je prema spomenutoj formuli odredilo Upravno vijeće HERA-e. Znači, svi dobavljači i opskrbljivači plina trebali su kupnjom terminskih ugovora najkasnije do konca veljače 2021. za sve isporuke u ovoj ogrjevnoj sezoni zaštititi sebe od rizika povećanja nabavnih cijena jer su znali da to povećanje, ako do njega dođe, oni zbog primjene formule neće moći prebaciti na potrošače.
Više od četiri mjeseca Vlada uporno šuti
Cijena terminskih ugovora počela je snažno rasti u svibnju prošle godine da bi već krajem rujna za isporuke od prosinca prošle do veljače ove godine bila četiri puta viša nego početkom prošle godine, a na tom nivou je i trenutačna spot cijena. Krajem rujna prošle godine napisao sam da bi premijer Andrej Plenković i ministar gospodarstva Tomislav Čorić trebali što prije predočiti javnosti detaljne planove mogućih kompenzacija drastičnog povećanja cijene plina u novoj regulacijskoj godini.
Od tada je prošlo više od četiri mjeseca, a Vlada još uvijek nije objavila svoje planove iako je sada već posve izvjesno da će u slučaju zadržavanja iste formule nabavna cijena plina biti najmanje udvostručena, a hoće li za toliko biti povećana i maloprodajna cijena za građane ovisi o mogućem ograničenju rasta troškova distribucije i opskrbe te o smanjenju stope PDV-a.
Neće odluku donijeti HERA nego premijer
Valjda nitko u Hrvatskoj ne vjeruje da će u našim žalosnim prilikama Upravno vijeće HERA-e samostalno donijeti odluku o cijeni plina ili čak promijeniti Metodologiju utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom i zajamčenu opskrbu kako se zove dokument usvojen u listopadu 2020., a prema kojem se određuje maloprodajna cijena plina.
Oni koji tamo sjede poslušno će izglasati svaku cijenu i svaku moguću promjenu Metodologije koju će im ministar Čorić dojaviti, a ista će, baš kao sve druge važne političke odluke, biti dogovorena u „Kitchen cabinetu“ Banskih dvora. Zbog toga svi recentni pokušaji prebacivanja odgovornosti za povećanje cijene plina za pravne osobe na lokalne vlasti, a u kojima se naročito isticao ministar Čorić, izgledaju kao artiljerijska priprema za sve što će uslijediti nakon što HERA u ožujku objavi cijene za narednu plinsku regulacijsku godinu.
Građani će hrvatski plin plaćati po ruskim cijenama
Hrvatska proizvodnja plina iz panonskih i jadranskih nalazišta pokriva nešto više od 40 posto domaćih potreba. Prema godišnjem poslovnom izvješću MOL-a za 2020. godinu, vrijednost prirodnoga plina proizvedenog u Hrvatskoj prema cijenama koje je odredila HERA bila je 1,4 milijarde kuna, a u narednoj plinskoj regulacijskoj godini MOL će za istu količinu proizvedenog plina moći na hrvatskom tržištu naplatiti barem dvostruko više.
Meni, za razliku od ministra Čorića, nije poznato što MOL misli u buduće raditi s plinom iz hrvatskog podzemlja i kome ga i po kojim cijenama ima namjeru prodati. Činjenica je da će u konačnici MOL na ovaj ili onaj način prodati hrvatskim građanima “hrvatski“ plin po “ruskoj” cijeni, da će zbog toga njegov godišnji prihod biti veći za barem 1,5 milijardi kuna, a da će Republika Hrvatska i njene vlasti u svemu tome biti samo promatrači.
U nešto ozbiljnijim i ne nužno manje korumpiranim državama operativne naftne i plinske kompanije dijele dobit s državama i/ili lokalnim zajednicama te bi barem pola ovako nastale dobiti MOL-a završilo u državnom ili u lokalnim proračunima pa na kraju izravno ili neizravno bilo vraćeno njihovim građanima. U Hrvatskoj to čak nije ni tema i o cijeni plina se raspravlja kao da Hrvatska ne zadovoljava 40 posto svojih potreba iz vlastitih nalazišta i kao da je posve neupitno da mađarska kompanija koja upravlja tim nalazištima treba biti jedini dobitnik, i to na štetu svih nas.
Stotine tisuća građana bit će gurnuti u siromaštvo
Povećanje cijene energenata bit će jako teško probavljivo za građane slabijega imovnog stanja, a utjecat će na promjenu strukture kućne potrošnje i kod onih koji imaju prosječna primanja. Nove više cijene energenata bit će ugrađene i u cijene svih ostalih roba i usluga tako da je ubrzanje inflacije gotovo neminovno, ali i daljnje pojačanje inflatornih očekivanja sa svim negativnim posljedicama. Ministar Tomislav Čorić u svemu tome ne vidi nikakvu odgovornost Vlade, a ministar financija Zdravko Marić pak u tome pronalazi priliku za razduživanje države i relativno smanjenje javnoga duga.
Kako drugačije protumačiti njegovu prošlotjednu “predikciju da ćemo biti među zemljama s najbržim smanjivanjem javnog duga“ nego kao najavu da Vlada nema baš nikakvu namjeru smanjiti poreznu presiju nad građanima i gospodarstvom? Ministra Marića očito veseli što će osjetno povećanje cijena gotovo svih roba i usluga doprinijeti i višim prihodima proračuna od planiranih te je lošu prognozu za građane umotao u sjajni papir razduživanja države. Ne treba biti naročiti financijski mag da bi se u državi koja je europski prvak u porezu na potrošnju prepunio državni proračun u godini u kojoj se očekuje najviša stopa inflacije u proteklih deset godina.
Ali treba biti i više od toga da bi se u uvjetima neumjerenog rasta cijena energenata na svjetskome odnosno europskome tržištu, zauzdavanjem njihove cijene na lokalnom spriječio rast ostalih potrošačkih cijena, a time i guranje u siromaštvo još nekoliko stotina tisuća građana. Nisam siguran da postojeća ekipa u Banskim dvorima, baš kao i ona u HNB-u, zabavljena dizajnom stanova i kovanica, uopće misli da nešto treba učiniti.