Članica radne skupine Ministarstva: ‘Vlada i dalje ne govori istinu. Novi zakon zbilja će građanima oteti plaže’

Inicijativa je osnovana 2017. godine i povezuje niz građanskih udruga koje zagovaraju zaštitu prirodnih i kulturnih dobara i javnog prostora od gramzive komercijalizacije u sprezi netransparentne politike i kapitala. Uvjerila me je da je moja pohvala Vladi oko novog zakona bila brzopleta.

TELEGRAM: Zašto, dakle, ne valja novi Zakon o pomorskom dobru?

MASCARELL: Taj prijedlog zakona treba izbaciti iz procedure. Obrisati potpuno. Ili će on obrisati nas. On, recimo, dopušta ograđivanja pomorskog dobra kao nešto posve normalno, plaža, pristana, marina i obala uz resorte. Dakle, čista je laž ta propaganda o navodnom oslobađanju svih hrvatskih plaža za sve građane, propaganda koju ponavljaju ministar Oleg Butković i njegov državni tajnik Josip Bilaver, HDZ-ov župan Blaženko Boban i ostatak mašinerije.

Kroz novu formulu spajanja općeg dobra i privatnog vlasništva u ”jedinstvenu funkcionalnu sredinu”, opće dobro moći će se pripojiti privatnom zemljištu hotela. Zakonopisac točno predviđa i ”stupanj ograničavanja” koji može odobriti davatelj koncesije – on ide od 30 do 70 posto područja plaže. A na prezentacijama zakona ljudi iz Ministarstva sami sebe prikazuju kao ”osloboditelje” plaža kojima danas, po sada važećem zakonu, slobodan pristup i korištenje nije i ne smije biti ograničeno. Pa koga oni prave budalama?

Ovim se aktom, nadalje, otvara prostor za široke diskrecijske ocjene pri donošenju niza odluka o pomorskom dobru koje se ne daju ni pobrojiti. Pritom temeljni preduvjet za donošenje ovog zakona uopće ne postoji, a to je Morski prostorni plan Republike Hrvatske koji je, po Direktivi EU, obaveza svake europske obalne države i trebali smo ga imati do ožujka 2021. godine, a još ga nema.

Ovaj opasni prijedlog zakona potpuno je neusuglašen s povezanim zakonima i Ustavom, a regulira postupanje s najvećim i rijetkim preostalim blagom svih građana. Mogu vam o ovom prijedlogu govoriti do sutra i još nećemo biti gotovi. A tragedija je što bi premijer Plenković, ako prijedlog zakona prođe ovu već sada nezakonitu proceduru, vjerojatno u Saboru mogao osigurati 87 ruku da ovo strašilo od zakona prođe.

TELEGRAM: Kako je Ministarstvo mora tretiralo vaše prigovore na nacrt zakona?

MASCARELL: Na doista mnogobrojne i ozbiljne primjedbe iz naše inicijative Javno Je Dobro dobili smo od zakonopisca same odbijenice bez ikakvih obrazloženja. Nakon našeg inzistiranja na argumentiranim odgovorima, državni tajnik Bilaver nas je obavijestio da oni nisu dužni davati obrazloženja članovima Radne skupine, nego da će ih dati nakon e-savjetovanja.

To je, naravno, potpuna besmislica jer članovi Radne skupine u toku rada moraju i imaju pravo znati u kojem se smjeru ide. Sve ćemo još jednom ponoviti na e-savjetovanju, ali sudeći prema njihovom dosadašnjem ponašanju prema članovima Radne skupine, ali i prema važećim zakonima i Ustavu, bojim se da ni od toga neće biti koristi.

TELEGRAM: Zašto ste napustili radnu skupinu?

MASCARELL: Nismo napustili Radnu skupinu već smo se nakon objave Prijedloga zakona koji se šalje na e-savjetovanje izuzeli i ogradili od te završne varijante. Upozoravali smo da se ne šalje štetni i nedorađeni prijedlog, neusklađen s drugim povezanim zakonima, i tražili da se radi dalje. A Ministarstvo je i nakon završnog sastanka Radne skupine 11. studenog mijenjalo Prijedlog zakona, pa mi tu zadnju verziju nismo ni vidjeli.

TELEGRAM: Državni tajnik Bilaver u svim medijima ponavlja da se zakon donosi da bi svi građani koji imaju pravo na javno dobro bili zadovoljni i da se ne pogoduje interesnim skupinama. Ima li u stvarnosti pogodovanja, kome i kako, ili stvarno nema?

MASCARELL: Pomorsko dobro je opće dobro i utoliko se na njemu ne smiju ostvarivati prava koja su razne izvedenice vlasništva. Ni država nije vlasnik pomorskog dobra već samo skrbnik koji ga je dužan čuvati i brinuti se o njemu. Pomorskim dobrom ima se pravo služiti svatko pod jednakim uvjetima i bez ikakvih ograničenja.

Butkovićevo i Bilaverovo ministarstvo želi, pak, na pomorskom dobru dodjeljivati vlasnička prava. Najočigledniji primjer je izmišljanje podjele uređenih plaža na hotelske i plaže kampova. U hrvatskom jeziku je termin ”hotelska plaža” vrlo jasan, to je plaža koja pripada hotelu. Prema tomu, namjera ovog novog zakona je da se legalizira privatizacija plaža, da se one mogu dodijeliti hotelu ili kampu, nekom većem i podobnom privatnom vlasniku.

TELEGRAM: Kao da termin ”pomorsko dobro” uopće nije jasan Ministarstvu mora…

MASCARELL: Nema nikakve dileme što je pomorsko dobro. S pomorskim dobrom se poigravaju kao s nepoznanicom samo oni koji bi ga se rado dočepali, privatizirali ga, ogradili i sami sebe postavili za ”vladara” određenog komada.

Kad pogledamo razloge koje je Ministarstvo mora navelo za donošenje novog zakona, vidjet ćemo da se on donosi jer je stari zakon iz 2003. mijenjan više od tri puta, zato što uz njega postoji gomila pratećih pravilnika i uredbi, odnosno podzakonskih akata o pomorskom dobru, granicama i slično.

Navode i da novi zakon treba uskladiti s krovnim zakonom, a to je Zakon o koncesijama. No, ništa od toga nije napravljeno u ovom prijedlogu. Niti je usklađen sa Zakonom o koncesijama, niti je implementirana sudska praksa, niti su pravilnici i uredbe preneseni u članke zakona kako treba. Naprosto čovjek ne može vjerovati što rade.

TELEGRAM: Ako u prijedlogu zakona stoji nešto sasvim drugo, odakle Bilaveru hrabrost da tvrdi kako će se zakonom zabraniti ograđivanje plaža za komercijalne interese?

MASCARELL: Ovim se zakonom neće spriječiti ograđivanje plaža i to je potpuno jasno, naprotiv, potencirat će se. No na prezentacijama zakona – jedna od njih upravo se održava u Zadru –Ministarstvo ne pokazuje članke zakona, nego se ljudima pričaju bajke.

Doktrina ponavljanja laži kako bi izrečeno postalo istina prisutna je u svim medijima preko plaćenih objava Ministarstva i panel rasprava na koje se ne pozivaju panelisti drugačijeg mišljenja. A uz svaku takvu laž dovoljno bi bilo objaviti ”sliku” članka zakona pa da oda radosti zbog ljepota koje nam se spremaju u sekundi bude demantirana.

TELEGRAM: Što bi bile te plaže ”posebne namjene” koje se spominju u zakonu?

MASCARELL: Plaže posebne namjene su posebna priča s lošim epilogom. Davanje koncesije za posebnu namjenu trebalo bi biti koncesioniranje bez prihoda za državu za djelatnosti na kojima nije predviđena zarada. No koje su to djelatnosti? Vjerske, kažu.

Eto, u Selcima na Braču obližnji samostan je iskazao želju za izgradnju kampa. Uz ovaj zakon i malo mašte, lako je goste tog kampa prikazati vjernicima kojima je neophodan mir dok se posvećuju vjerskim osjećajima i obredima na plaži. Plaže posebne namjene zamišljene su i za razne oblike lječilišta.

U paralelnim izmjenama Zakona o prostornom planiranju, do kojih je došlo upravo zbog donošenja ovog Zakona o pomorskom dobru, desetak puta se spominje ”palijativna skrb”. Onda palijativnu skrb utrpaš u zdravstvenu djelatnost koja je privatna i profitabilna. A uz to onda ide i ograničavanje pristupa plažama s argumentom da starijim i nemoćnim osobama trebaju posebne plaže.

TELEGRAM: Na prezentacijama zakona osobito se naglašava da novi zakon predviđa drakonske novčane kazne za uzurpaciju pomorskog dobra. Što kažete na to?

MASCARELL: Ministarstvo bi prvo trebalo objaviti koliko su kazni naplatili kroz sadašnji zakon, ovih važećih, ne-drakonskih. A nije naplaćeno skoro ništa. Drugo, kazne nisu nimalo drakonske za krupne devastatore pomorskog dobra, samo će nekog malog dovesti u očaj. No, do naplate će prekršitelj već zatvoriti svoj obrt ili malo poduzeće i pojeo vuk magare.

A veliki će kaznu uračunati u investiciju kao ulaganje, platiti i na nepovratno uništenom nastaviti graditi što god su zamislili. Prava kazna bila bi zabrana bilo kakve djelatnosti na pomorskom ili javnom dobru na duže vrijeme, plus novčana.

TELEGRAM: Vidim tamo na moru gdje imam vikendicu da su se neki upisali na pomorsko dobro i izgradili objekte za komercijalno korištenje. Što s tim? To će se moći legalizirati?

MASCARELL: Da, intencija je brzopotezna legalizacija svega i svačega. Sve negativno što se dogodilo s ”kopnenom” legalizacijom prošlih godina s ovakvim bi Zakonom o pomorskom dobru dovelo do deset puta gorih posljedica, od ozakonjenja nezakonitih nasipa na obali do ozakonjenja bilo kakve gradnje na pomorskom dobru.

No, glatko je odbijen naš prijedlog da se prije eventualne legalizacije moraju napraviti elaborati, snimak postojećeg stanja, analiza utjecaja na okoliš, biosferu ili stabilnost nezakonite građevine. Tako da, evo, žele da sve postane legalno.

TELEGRAM: Kakav se položaj s ovim zakonom daje lokalnim zajednicama u odnosu na prirodna dobra koja pripadaju svima?

MASCARELL: Nikakav. Jedinice lokalne samouprave, općine i gradići, žele se razvlastiti od dijelova svojeg teritorija uz more, a istovremeno će ih se obvezati da ih održavaju i snose sve troškove. Županijske lučke uprave već su razvlastile gradove i općine od vlastitih lučkih područja i sad su oni prisiljeni moljakati za koncesiju na luku, a potom ju i plaćati. Čak i troškovi infrastrukture do luke, ako se gradi nova, idu na teret jedinica lokalne samouprave.

Nadalje, jedinica lokalne samouprave nije definirana kao korisnik plaža na svojem teritoriju već kao ”održavatelj” dok se ne pojavi zainteresirani koncesionar. A kad plaža ode u koncesiju, komunalni redar na tom području više neće smjeti kontrolirati komunalni i plažni red.

Praktično, od upravljanja i kontrole izuzimaju se veliki dijelovi lokalnih zajednica i to će se obiti o glavu lokalnom stanovništvu. Za ilustraciju zamislite da se Trg bana Jelačića i Zrinjevac daju u koncesiju te da se time ukinu ne samo sva prava Gradskoj upravi, nego i dostupnost centralnog dijela grada njegovim građanima.

TELEGRAM: Koliko je pomorsko dobro na našoj obali uopće devastirano? Je li doista tako strašno?

MASCARELL: Stanje na terenu je takvo da su neki objekti korisni, a neki proizvode štetu svojim postojanjem svaki dan. Dio se može ukloniti, a mnogo toga i ne, pa treba napraviti projekte rekonstrukcije čitavih pojasa obale po svim pravilima struke kako bi se zaustavilo uništavanje obale.

No, realnost je takva da nije izvršeno skoro ni jedno dosadašnje rješenje hidrografskog inspektora o uklanjanju nelegalnih objekata, posebno nasipavanja obale, niti se nadležno Ministarstvo pomorstva ikad potrudilo da se ona izvrše. Sva ta rješenja završila su u zastari na drugom stupnju u postupcima koje vodi Ministarstvo pomorstva.

I to treba javno reći. Ministarstvo se poziva na izvršna rješenja o uklanjanju nelegalne gradnje tvrdeći da tamo gdje su ona izdana neće biti legalizacije, samo zaboravljaju reći kako takvih izvršnih rješenja nema jer su puštena u zastaru, i to upravo kod njih na drugom stupnju. Dakle uklanjanja nema, ni izvršnog, niti izvršenog.

TELEGRAM: Kakve veze točno ima ovaj zakonski prijedlog s novcima iz EU? Što su nam zapravo uvjetovali iz Bruxellesa, koliko novca je u igri i je li ovaj zakon to što se od Hrvatske tražilo?

MASCARELL: Zeleno-plava tranzicija, u tom paketu leži zec. Na prvu izgleda dobro: energetska tranzicija, obnovljivi izvori, moderno gospodarstvo, kohezijski fondovi, puste milijarde eura koje stoje na raspolaganju, a koje nam tako dobrohotno daju uz potporu EK i posebno Ursule von der Leyen i Europske banke.

Ludilo čisto od sreće, samo što to baš nije tako. Jer koliko znam, skoro sav novac zbog koga se ovaj zakon ovako hitno ”mora” donijeti ići će na investicije tipa: proširenje LNG terminala na moru, krčkog LNG-a. Onoga za koji su ekološke udruge rekle da je opasan za okoliš, a stoga se ne bi smio ni proširivati. Ali prvo će to napraviti ako ovaj zakon prođe. A već su krenuli i na dva nova morska terminala, jedan je u Zadru.

Potom će se favorizirati off-shore vjetroelektrane, plutajuće u dubokom moru, lokacija Lastovo-Palagruža pa prema istoku, ili ukotvljene na sjevernoj obali Istre prema Italiji. OIEH, iliti ”Obnovljivi izvori energije Hrvatske”, privatna interesna skupina iz Zagreba, već je neko vrijeme aktivna po tom pitanju premda ni jedan znanstveni rad na ovu temu nije opravdao postavljanje vjetroelektrana u Jadranu.

Hrvatska nije Danska ili Norveška. Obala i more nisu nam ni približno slični. No, valjda je onda gramzivost jedini kriterij. A tko bi bio investitor? Neke velike strane kompanije. A građani bi plaćali još skuplju struju.

U svakom slučaju, vrlo malo tog europskog novca ostat će za solare na kućama građana, ponešto za ribare ili dizalice topline jer je golemi dio tih Von der Leyen novaca namijenjen velikima i moćnima i, nažalost, obično štetnim investicijama.

TELEGRAM: Bilaver se hvali da više nema prigovora na zakon, da su svi otklonjeni i ističe da Ministarstvo ima svesrdnu podršku nekog Pokreta otoka. Što je to Pokret otoka?

MASCARELL: Ah, Maja Jurišić i njena udruga Buđenje sa Šolte, udruga u kojoj se njih nekoliko nekad bavilo otočnim proizvodima? Za početak treba jasno reći kako udruga Pokret otoka nema blage veze s izvornim Pokretom otoka koji se pojavio 2017. godine kao reakcija na po obalu štetne izmjene Zakona o koncesijama.

Udruga Buđenje s nekoliko zainteresiranih iz Bola, uključila se, istina, u svehrvatsku akciju tadašnjeg protestnog pokreta, ali s krajnjim ciljem dobivanja koncesije. Pokret se te 2017. naglo proširio na cijelu obalu, a potom i Hrvatsku. Stoga smo odlučili da je prihvatljiviji naziv inicijativa Javno Je Dobro, a Maju Jurišić smo izbacili iz inicijative zbog sukoba interesa.

No, ona se obratila pismom županu Bobanu pa je odmah dobila imenovanje u neki nadzorni odbor, a zatim je ”osvojila” i nagradni Bruxelles na godinu dana, nakon čega se predstavlja kao ”energetičarka”. Boban ju je u travnju ove godine osobno imenovao i u nadzorni odbor nove Agencije za energetiku u dalmatinskim županijama, opet kao predstavnicu udruga, makar je vijećnica u županijskoj skupštini s liste Ante Pranjića.

Uglavnom, Maju i njen Pokret otoka za potrebe HDZ-a danas koriste Boban i državni tajnik Bilaver, pozivaju je na Panele podrške Zakonu o pomorskom dobru i mašu njenom podrškom.