Ćorićevo ministarstvo dijeli novac onima s najbržim prstom. Zašto nisu u stanju osmisliti sustav koji će favorizirati najbolje
Novac iz nacionalnog plana za oporavak i otpornost, barem onaj dio namijenjen poduzetnicima, dijelit će se metodom “najbržeg prsta”, koja više podsjeća na nagradnu igru, nego na natječaj na kojem se odabiru najbolji projekti. Poslovni sektor već godinama kritizira takav način dodjele novca, u kojem prednost imaju oni koji se najbrže prijave. No, čini se da državna administracija nije uspjela smisliti ništa bolje od toga, što dovodi u pitanje efikasnost trošenja novca namijenjenog potpori poduzetničkih projekata.
Ministarstvo gospodarstva objavilo je prije nekoliko dana dva natječaja za mikro, male i srednje poduzetnike na kojima mogu dobiti bespovratna sredstva – “Komercijalizacija inovacija” i “Bespovratne potpore za novonastala poduzeća”.
Zbog “najbržeg prsta” dolazi i do poništenja natječaja
U prvom natječaju bit će podijeljeno 380, a u drugom 141 milijun kuna. Novac se dijeli po principu trajno otvorenih poziva, što znači da je natječaj otvoren sve dok ima novca. Problem jest to što je u praksi potražnja daleko veća od ponude, pa novac dobiju oni koji se najbrže uspiju prijaviti.
Mirjana Samardžić Novoselec, članice uprave konzultantske tvrtke Apsolon kaže da je iskustvo pokazalo da kriterij najbržeg prsta donosi ozbiljne probleme poput pada IT sustava eFondovi putem kojega se projekti prijavljuju i posljedično poništenja natječaja, te netransparentne dodjele gdje dobivaju najbrži, a ne najbolji. Podsjeća i na posljednji primjer od prije nekoliko tjedana kada je ministrica Nataša Tramišak poništila natječaj za petrinjske poduzetnike upravo zato što je dodjela bila nedovoljno transparentna zahvaljujući najbržem prstu.
Nema kapaciteta za ocjenjivanje prema kvaliteti?
“Nevjerojatno je da sva nadležna tijela objavljuju i najavljuju pozive upravo u takvom modalitetu, a to je posebno problematično kod natječaja koji dolaze u okviru Nacionalnog plana za oporavak i otpornost kojemu je cilj osigurati sredstva za one projekte i inovacije koji će nam pomoći u brzoj transformaciji našega gospodarstva i društva u smjeru agilnosti i otpornosti na krize i izazove. Dodatno, zabrinjavajuće je da kao razlog navode nedostatak vlastitih kapaciteta za provedbu ocjenjivanja projekata prema broju bodova, odnosno kvaliteti. Umjesto ponavljanja istih pogrešaka i izvlačenja na kapacitete, cijeli je sustav potrebno hitno i krucijalno pojednostaviti i učiniti predvidivim”, kaže Samardžić Novoselec.
Smatra da je pozive potrebno objavljivati po principu rang-liste i omogućiti prijavu na pojedini natječaj s unaprijed poznatima uvjetima i u unaprijed poznatim rokovima – recimo dva puta godišnje.
“Tako će prijavitelji moći pravovremeno planirati svoje projekte, dok će nadležna tijela moći posložiti vlastite procese i kapacitete kako bi iste i apsorbirala, a s time ćemo osigurati i da sredstva uistinu budu usmjerena najboljim projektima, ne samo najbržim prijaviteljima“, kaže.
Ministarstvo gospodarstva ne voli termin ‘najbrži prst’
U Ministarstvu gospodarstva, koje smo zamolili za komentar ovih natječaja, odbacuju kritike i tvrde da brzina prijave nije glavni kriterij za dodjelu novca.
“U javnom prostoru došlo je do pogrešnog tumačenja modaliteta trajnog poziva pa se on često asocira s negativnim konotacijama kao što je npr. „najbrži prst“. To može implicirati da, tko god se prvi prijavi, automatski dobiva sredstva bez obzira na udovoljenje uvjetima poziva, što je netočno. Udovoljenje svim uvjetima poziva, doprinos zadanim pokazateljima poziva i pozitivna ocjena kvalitete imperativ su prilikom donošenja odluke o tome može li pojedini projektni prijedlog biti financiran”, navode iz Ministarstva.