Što god netko, pa i ja, mislio o tome da je čitava zemlja ustrojena po nacionalnom ključu i pravu veta, činjenica jest da je to oduvijek tako bilo, da su još u ZAVNOBIH-u vijećnici bili svjesni kompleksnosti Bosne i Hercegovine, dajući narodima konstitutivnost i da je Daytonski mirovni sporazum naprosto registrirao tu činjenicu, koju uostalom premoćna većina građana želi i podržava.
Stoga je ključna pogreška građanskih i lijevo-liberalnih stranaka, ako je uopće pogreška, a ne dio pogubnog plana, u tome što pokušavaju unutar tako ustrojene zemlje iskoristiti rupu u aktualnom izbornom zakonu, pa logikom preglašavanja najmalobrojnijih postići dobar rezultat.
Čović je odlučio te izbore namjerno izgubiti
Umjesto toga, što konstantno dodatno podiže tenzije u zemlji i stvara sve veći zid između Hrvata i Bošnjaka, velika stvar bi bila da se te stranke izbore za četvrtog člana predsjedništva i izmjene izbornog zakona koje bi uvažile činjenicu da ni u Daytonu, niti u političkom ustrojstvu zemlje, značajna skupina ljudi, njih oko dvadesetak posto koji ne žele glasati za nacionalne stranke, nije prepoznata, niti stvarno zastupljena.
No, kako se to ne događa, imamo situaciju da zaista postoji ogromna politička frustracija među Hrvatima zbog toga što, nakon pojave Željka Komšića ne uspijevaju izabrati člana predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Tu realno postojeću frustraciju najveći dio stranaka s građanskog ili bošnjačkog pola ili ignorira, ili omalovažava ili preko nje paušalno prolazi pod parolom da nisu svi Hrvati HDZ ili za HDZ.
To je, naravno, točno, ali je točno i to da ogromna većina je, barem onih koji izlaze na izbore. Nažalost, ali tako je i bit će još više tako dok god imaju sjajno pogonsko gorivo u vidu ishoda izbora za članove predsjedništva. I sada, nakon što su propali svi pregovori oko izmjena izbornog zakona, koji je diskriminirajući na svakoj razini i za sve kategorije stanovništva, a o čemu se u pregovorima uopće nije niti razgovaralo, Čović je odlučio da te simbolički najbitnije izbore namjerno izgubi. Što se ne mora dogoditi, ali je kandidaturom Borjane Krišto puno veća šansa da do toga dođe.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bošnjačka opozicija želi poraziti Izetbegovića
Stvari su se u utrci za člana predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda zakomplicirale, puno više nego na posljednjim izborima. Opet je SDP kandidirao Denisa Bećirovića, čovjeka koji ne predstavlja samo desnu frakciju unutar te partije, nego je vrlo upitno po čemu uopće spada među socijaldemokrate, a ne među konzervativce. Ali, baš zato ima podršku i znatno širu od glasača SDP-a.
Ovaj put podupiru ga i iz Naše stranke, koja je na posljednjim izborima imala svoga kandidata Borišu Falatara, čovjeka koji je uzeo nekoliko postotaka glasova, ali i iz Stranke za bolju budućnost, što znači da na izborima neće biti Fahrudina Radončića, čovjeka koji je odnio solidan broj glasova prošli put.
Protukandidat Bećiroviću bit će Bakir Izetbegović, a to znači dvije stvari. Prva je da je kompletna opozicija, s izuzetkom Željka Komšića, odlučila poraziti Izetbegovića i možda pomoći da Komšić ovog puta ne bude izabran, o čemu se jasno ne govori. Druga stvar jest da je to realan scenarij protiv kojeg će se i SDA i Bakir Izetbegović boriti punim kapacitetom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čović je kandidirao vlastitu Anu Brnabić
To sve znači da je mogućnost za pomoć Željku Komšiću i prostor za njegovo djelovanje sužen. U tim okolnostima HDZ je samo trebao kandidirati nekog relativno pristojnog kandidata, koji ne antagonizira bošnjačko i lijevo biračko tijelo i vrlo vjerojatno bi po postojećem izbornom zakonu novi član predsjedništva iz reda hrvatskog naroda bio izabran glasovima Hrvata.
No, Čović je odlučio kandidirati Borjanu Krišto, dužnosnicu stranke koja ne izlazi iz njegove sjene, odnosno vlastitu Anu Brnabić, koja je na sceni desetljećima i koju ljudi logično doživljavaju kao njegovu produženu ruku.
To je odluka koja je gotovo u rangu toga da se sam kandidirao. To je objašnjivo jedino na način da u HDZ-u smatraju da je poraz poželjan jer će dati pogonsko gorivo za opstrukcije i nastavak monopola na hrvatsko biračko tijelo, a ako se slučajno i pobijedi, neće pretjerano škoditi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čović je kandidaturom vlastite verzije Ane Brnabić odlučio namjerno izgubiti izbore
Kandidiranje Borjane Krišto je gotovo u rangu toga da se sam kandidirao
Zakompliciralo se kod izbora bošnjačkog člana predsjedništva i da je HDZ izabrao relativno pristojnog kandidata vrlo vjerojatno bi novi hrvatski član predsjedništva bio izabran glasovima Hrvata. No, Čović je odlučio kandidirati Krišto, dužnosnicu stranke koja ne izlazi iz njegove sjene
Odlukom da kandidira Borjanu Krišto za članicu predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda, Dragan Čović odlučio je kako će napraviti sve da te izbore, oko kojih se lome koplja već godinama i koji su ključna tema svih pregovora oko izmjena izbornog zakona, izgubi. Jednako kao što će učiniti sve da one parlamentarne te najvažnije, za Dom naroda, dobije. E, sad zbog čega je to odlučio, traži malo šire objašnjenje.
Što god netko, pa i ja, mislio o tome da je čitava zemlja ustrojena po nacionalnom ključu i pravu veta, činjenica jest da je to oduvijek tako bilo, da su još u ZAVNOBIH-u vijećnici bili svjesni kompleksnosti Bosne i Hercegovine, dajući narodima konstitutivnost i da je Daytonski mirovni sporazum naprosto registrirao tu činjenicu, koju uostalom premoćna većina građana želi i podržava.
Stoga je ključna pogreška građanskih i lijevo-liberalnih stranaka, ako je uopće pogreška, a ne dio pogubnog plana, u tome što pokušavaju unutar tako ustrojene zemlje iskoristiti rupu u aktualnom izbornom zakonu, pa logikom preglašavanja najmalobrojnijih postići dobar rezultat.
Čović je odlučio te izbore namjerno izgubiti
Umjesto toga, što konstantno dodatno podiže tenzije u zemlji i stvara sve veći zid između Hrvata i Bošnjaka, velika stvar bi bila da se te stranke izbore za četvrtog člana predsjedništva i izmjene izbornog zakona koje bi uvažile činjenicu da ni u Daytonu, niti u političkom ustrojstvu zemlje, značajna skupina ljudi, njih oko dvadesetak posto koji ne žele glasati za nacionalne stranke, nije prepoznata, niti stvarno zastupljena.
No, kako se to ne događa, imamo situaciju da zaista postoji ogromna politička frustracija među Hrvatima zbog toga što, nakon pojave Željka Komšića ne uspijevaju izabrati člana predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Tu realno postojeću frustraciju najveći dio stranaka s građanskog ili bošnjačkog pola ili ignorira, ili omalovažava ili preko nje paušalno prolazi pod parolom da nisu svi Hrvati HDZ ili za HDZ.
To je, naravno, točno, ali je točno i to da ogromna većina je, barem onih koji izlaze na izbore. Nažalost, ali tako je i bit će još više tako dok god imaju sjajno pogonsko gorivo u vidu ishoda izbora za članove predsjedništva. I sada, nakon što su propali svi pregovori oko izmjena izbornog zakona, koji je diskriminirajući na svakoj razini i za sve kategorije stanovništva, a o čemu se u pregovorima uopće nije niti razgovaralo, Čović je odlučio da te simbolički najbitnije izbore namjerno izgubi. Što se ne mora dogoditi, ali je kandidaturom Borjane Krišto puno veća šansa da do toga dođe.
Bošnjačka opozicija želi poraziti Izetbegovića
Stvari su se u utrci za člana predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda zakomplicirale, puno više nego na posljednjim izborima. Opet je SDP kandidirao Denisa Bećirovića, čovjeka koji ne predstavlja samo desnu frakciju unutar te partije, nego je vrlo upitno po čemu uopće spada među socijaldemokrate, a ne među konzervativce. Ali, baš zato ima podršku i znatno širu od glasača SDP-a.
Ovaj put podupiru ga i iz Naše stranke, koja je na posljednjim izborima imala svoga kandidata Borišu Falatara, čovjeka koji je uzeo nekoliko postotaka glasova, ali i iz Stranke za bolju budućnost, što znači da na izborima neće biti Fahrudina Radončića, čovjeka koji je odnio solidan broj glasova prošli put.
Protukandidat Bećiroviću bit će Bakir Izetbegović, a to znači dvije stvari. Prva je da je kompletna opozicija, s izuzetkom Željka Komšića, odlučila poraziti Izetbegovića i možda pomoći da Komšić ovog puta ne bude izabran, o čemu se jasno ne govori. Druga stvar jest da je to realan scenarij protiv kojeg će se i SDA i Bakir Izetbegović boriti punim kapacitetom.
Čović je kandidirao vlastitu Anu Brnabić
To sve znači da je mogućnost za pomoć Željku Komšiću i prostor za njegovo djelovanje sužen. U tim okolnostima HDZ je samo trebao kandidirati nekog relativno pristojnog kandidata, koji ne antagonizira bošnjačko i lijevo biračko tijelo i vrlo vjerojatno bi po postojećem izbornom zakonu novi član predsjedništva iz reda hrvatskog naroda bio izabran glasovima Hrvata.
No, Čović je odlučio kandidirati Borjanu Krišto, dužnosnicu stranke koja ne izlazi iz njegove sjene, odnosno vlastitu Anu Brnabić, koja je na sceni desetljećima i koju ljudi logično doživljavaju kao njegovu produženu ruku.
To je odluka koja je gotovo u rangu toga da se sam kandidirao. To je objašnjivo jedino na način da u HDZ-u smatraju da je poraz poželjan jer će dati pogonsko gorivo za opstrukcije i nastavak monopola na hrvatsko biračko tijelo, a ako se slučajno i pobijedi, neće pretjerano škoditi.