Čovjek koji je pokušao podmititi Vrhovni sud tražio je od Ustavnog da ne ide u zatvor; nije mu zgodno
Gospodin Drago Tadić koji je htio spasiti Glavaša na Vrhovnom sudu, smatrao je da ne može u zatvor zbog godina i svog statusa
Osječki poduzetnik Drago Tadić, koji je kažnjen s dvije godine zatvora jer je pokušao podmititi suce Vrhovnog suda da donesu čim povoljniju odluku u procesu protiv Branimira Glavaša, na Ustavnom sudu tražio je odgodu odlaska na odsluženje te kazne. U ustavnoj tužbi tvrdio je i kako mu suđenje nije bilo pravedno i da u zatvor ne može zbog svojih godina, te obiteljskog i društvenog statusa. Mislio je pri tome na činjenicu da je direktor građevinske tvrtke Osijek Koteks koja ima brojne projekte.
Međutim, Ustavni sud ga je odbio, a zahtjev za odgodom služenja kazne uopće nije razmatrao. Tako je svoj konačni rasplet, barem što se tiče hrvatskog pravosuđa, jer sada Tadić ima još mogućnost podnijeti tužbu Europskom sudu za ljudska prava, dobila jedna od najvećih afera u hrvatskom sudstvu. U nastavku smo je detaljno analizirali.
Evo za što je Drago Tadić bio osuđen
Pravomoćnom presudom utvrđeno je da je Tadić u ljeto 2010. godine zajedno sa svojom suprugom Božicom Ćavar Tadić, tadašnjim saborskim zastupnikom HDSSB-a Ivanom Drmićem, novinarkom Sanjom Marketić i poduzetnikom Srećkom Jurišićem dogovorio da pronađu ljude preko kojih će utjecati na članove vijeća Vrhovnog suda koje je trebalo odlučivati o žalbi Branimira Glavaša.
U tom trenutku Glavaš je bio nepravomoćno osuđen zbog ratnog zločina i očekivao se ishod žalbe njegove obrane. Uloga Sanje Marketić i Ivana Drmića bila je da prikupljaju novac za mito, dok je Božica Ćavar Tadić sve koordinirala. Jurišić je pak tražio posrednike prema vrhovnim sucima. I sam Tadić je kontaktirao tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Branka Hrvatina, dok je Jurišić zvao političare. Raspitivali su se kako teče postupak protiv Glavaša. Odluka je tada već bila donesena, no još je, prije objave, morala proći evidenciju sudske prakse.
Drmiću i Sanji Marketić prikupljanje novca je zapinjalo. Zato je upravo Tadić dio sredstava posudio od poduzetnika Petra Pripuza. Drmić novac zatim predaje Jurišiću, a ovaj preko svog znanca Petra Kneževića pokušava doći do Marine Dujmović Vuković, bivše državne tajnice u Ministarstvu pravosuđa i bivše potpredsjednice Udruge hrvatskih sudaca. Upravo je preko nje trebao biti ostvaren kontakt s nekim sucima Vrhovnog suda ne bi li se utjecalo na njih u Glavaševom slučaju. Do sastanka i dogovora, odnosno predaje novca između Srećka Jurišića i Marine Dujmović Vuković nikada nije došlo. Naime, Sanja Marketić i Ivan Drmić posumnjali su da ih se prisluškuje pa su podnijeli kaznenu prijavu policiji i prekinuli sve aktivnosti. Svi upleteni u ovu aferu, osim Tadića, nagodili su se s USKOK-om i dobili uvjetne kazne. Tadić je pak od početka poricao krivnju, da bi na kraju ipak bio osuđen.
Tadić: Hrvatin lagao je protiv mene
U ustavnoj tužbi tvrdio je kako mu je povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje, budući da su sudovi odbili ispitati Branimira Glavaša kao svjedoka. Odbijeno je i saslušanje Senke Klarić-Baranović, sutkinje Vrhovnog suda RH, koja je predsjedala sudskim vijećem koje je odlučivalo o Glavaševoj žalbi na prvostupanjsku presudu. Njezino ispitivanje Tadić je tražio smatrajući kako Branko Hrvatin u svom svjedočenju tijekom sudskog postupka nije govorio istinu.
“Hrvatin me jedini teretio, a istovremeno je bio u poziciji da s funkcije predsjednika Vrhovnog suda RH brani sam sebe od javno iskazanih sumnji o upletenosti u inkriminirana kaznena djela. Vrhovni sud je oko sebe podigao ‘institucionalni samozaštitni štit’, ‘pustio bodlje’ prema meni i predmet okončao ‘silom sudskog autoriteta’.
Hrvatinovo svjedočenje o razgovoru sa mnom imalo je za svrhu sanirati štetu i prikriti razloge njegovih neobjašnjivih postupaka. Naime, on je već bio dao nalog da se predmet Glavaš dodijeli u rad drugom evidentičaru, zbog čega je ostala otvorena sumnja da je zapravo već učinio ono za što se mene tereti da sam pokušao napraviti. Ta sumnja ostala je otvorena upravo zato što je odbijeno ispitivanje Senke Klarić Baranović o tome zašto je Hrvatin promijenio evidentičara”, upozoravao je u ustavnoj tužbi Tadić.
Ustavni sud, zaključujući kako ispitivanje vrhovne sutkinje nije bilo potrebno, podsjeća kako tadašnji predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin nije bio obuhvaćen kaznenim procesom, zbog čega ni njegove tadašnje postupke nije trebalo dodatno razjašnjavati.