Crkva u Americi mora isplatiti 2,5 milijarde dolara žrtvama zlostavljanja, u Italiji raste pritisak, a što je s Hrvatskom

Nisu svi pristali na nagodbu

Tom nagodbom, priopćio je Odbor za zaštitu žrtava, postignuta su tri glavna cilja. Poboljšanje zaštite malih izviđača u budućnosti i osiguranje neovisnog upravljanja fondom koji će se raspodijeliti podnositeljima zahtjeva za odštetu. Također, pruža podnositeljima zahtjeva mogućnost da tuže osiguravajuća društva te sponzore izviđača, kao što su crkve i razne građanske udruge i lokalne izviđačke organizacije, ako im ne žele isplatiti odštetu unutar godine dana od sklapanja nagodbe.

Za sada nagodbu odbijaju neka osiguravajuća društva i 10 katoličkih biskupija i nadbiskupija te Catholic Mutual Relief Society of America, neprofitna organizacija povezana s crkvom koja osigurava stotine biskupija, vjerskih redova i institucija. Planom nagodbe zahtijeva se od izviđačke organizacije i otprilike 250 lokalnih izviđačkih vijeća da uplate do 786 milijuna dolara u gotovini i imovini. Zauzvrat bi bili oslobođeni daljnje odgovornosti.

Stotine tisuća zlostavljane djece

Dva najveća osiguravatelja organizacije Boy Scouts of America, Century Indemnity Co. i The Hartford, uplatit će po 800 i 787 milijuna dolara. Ostali osiguravatelji pristali su uložiti oko 69 milijuna dolara. Bivši najveći sponzor BSA, Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana, poznata kao Mormonska crkva, također je pristala dati svoj doprinos.

Istodobno s postizanjem te nagodbe u SAD-u, raste pritisak brojnih grupa za zaštitu djece u Italiji da se i u toj zemlji provede neovisna istraga o svećeničkom zlostavljanju djece. I to po uzoru kako je to učinjeno u Njemačkoj, Francuskoj, SAD, Irskoj, Čileu… Zadaća tog nezavisnog povjerenstva bila bi utvrditi razmjere seksualnog zlostavljanja djece u Katoličkoj crkvi. S obzirom da u Francuskoj djeluje oko 21.000 svećenika, a u Italiji 52.000, Francesco Zanardi, šef organizacije za zaštitu seksualno zlostavljanje djece Rete L’Abuso, ocijenio je da bi broj zlostavljane djece mogao biti tri puta veći nego u Francuskoj, u kojoj je otkriveno da su katolički svećenici seksualno zlostavljali više od 216.000 djece.

Cristina Balestrini, jedna od voditeljica grupa za zaštitu žrtava zlostavljanja, izjavila je, pak, kako je taj problem u Italiji golem, ali se prikriva. “Primjerice, ispostavilo se da su dvojica svećenika koji su bili na mome vjenčanju – pedofili. Zatim, tu je bio i svećenik koji je silovao mog sina. Dakle, čak tri svećenika pedofila u samo jednom malom mjestu.” Francesco Zanardi smatra kako bi Italija mogla biti najgora po pitanju zlostavljanja djece jer je jedna od zemalja s najvećim brojem svećenika na svijetu.

Traži se javna istraga u Italiji

Zanardija je župnik zlostavljao od njegove jedanaeste do petnaeste godine života. “Postoji i mnogo stranih svećenika optuženih za pedofiliju koji su dobili utočište u Italiji. Trebamo neovisnu istragu; ako crkva radi internu, neće biti vjerodostojna,” zaključio je Zanardi.

Hans Zollner, njemački isusovac, svećenik, teolog i filozof te Dekan Instituta psihologije i vicerektor sveučilišta Gregoriana u Rimu, javno je zatražio da se takve istrage pokrenu i u Italiji. “Ove se istrage moraju objektivno provesti i objektivno objaviti,“ savjetovao je Zollner. „Jedino na taj način možemo pogledati stvarnosti u lice i prestati poricati nešto što se stalno događa.“

Talijanski biskupi su, međutim, podijeljeni oko toga treba li pokrenuti nezavisne istrage kao u drugim državama. Kardinal Gualtiero Bassetti, koji se u svibnju povlači s mjesta predsjednika Talijanske biskupske konferencije, zagovara istrage, kao i dva njegova potencijalna nasljednika. Robert Mickens, urednik engleske verzije dnevnih novina Catholic Every day, sa sjedištem u Rimu, upozorio je kako ta inicijativa nasmrt plaši Katoličku crkvu. Tamo razmišljaju „’ajmo učiniti nešto što može ovo obuzdati, jer ako se to otvori prema vanjskom svijetu, onda smo sj…“

Malo ih je završilo u zatvoru

Ne postoje službeni podaci o žrtvama klerikalnog zlostavljanja u Italiji, no organizacija Rete L’Abuso zabilježila je 360 imena optuženih ili osuđenih redovnika u posljednjih 15 godina. Ugovor između talijanskih vlasti i Vatikana omogućio je da se gotovo sve istrage o zlostavljanju provode unutar jurisdikcije Svete Stolice.

Ako ih vatikanska sudska presuda proglasi odgovornima, većina se redovnika premješta u novu biskupiju, a od onih koje je sud proglasio krivima, malo ih je završilo u zatvoru. Zbog toga se traži da talijanska država donese strože zakone kako bi svećenike pedofile privela pravdi te osmislila plan zaštite djece od seksualnog zlostavljanja.

Istrage treba pokrenuti papa Franjo

U međuvremenu, talijanska vlada tek treba ispuniti zahtjev UN-ove komisije, koja ju je 2019. godine optužila da je sudjelovala u zaštiti svećenika pedofila od kaznenih optužbi, da osmisli nacionalni plan za sprječavanje seksualnog zlostavljanja djece. Zastupnici kampanje traže od vlade da donese zakon sličan onome u Francuskoj, koji obvezuje građane da prijavljuju saznanja o zlostavljanju svećenstva.

Emiliano Fittipaldi, novinar koji je u knjizi Lussuria optužio papu Franju da ne čini “gotovo ništa” kako bi prekinuo seksualno zlostavljanje svećenika u Italiji, kazao je kako bi se istraga u Italiji mogla otvoriti jedino ako je papa Franjo naredi. Gotovo je identična situacija i u Hrvatskoj.

I u nas će se pokrenuti istrage o seksualnom zlostavljanju svećenika jedino ako ih pokrene sam papa Franjo. Naime, Katolička crkva u Hrvatskoj desetljećima je štitila pedofile i seksualne zlostavljače u svećeničkim redovima pa se ne može očekivati da se iz njenih redova pokrene inicijativa za neovisnom istragom o zlostavljanjima djece u Hrvatskoj.

Tko su osuđeni svećenici u Hrvatskoj

Prvi svećenik u Hrvatskoj koji je osuđen za pedofiliju bio je župnik iz zagrebačkih Šestina, Ivan Čuček. On je 2003. zbog bludničenja i zadovoljavanja pohote nad 13 djevojčica u petom i šestom razredu, kojima je na zamjeni predavao vjeronauk, nepravomoćno osuđen na godinu i devet mjeseci zatvora. Županijski sud je, međutim, preinačio kaznu u uvjetnu pa je Čuček osuđen na godinu i šest mjeseci uvjetno, uz rok kušnje od tri godine. Nakon godine i pol, 2008. prebačen je u crkvu na Dolcu, gdje je služio misu i pripremao djecu za krizmu.

Rapski svećenik don Drago Ljubičić u Banjolu, gdje je imao župu, bludničio je nad petoricom dječaka u dobi od osam do jedanaest godina. Dirao ih je kad im je oblačio odoru i dok ih je vozio kući ili na izlete, a za vrijeme vjeronauka u školi pozivao ih je da mu sjednu u krilo te ih pritom dodirivao preko odjeće. Dobio je tri godine zatvora, a iz kaznionice u Lepoglavi pušten je 7 mjeseci prije isteka roka zbog uzornog ponašanja. Svećenik iz Imotske krajine Ante Madunić 2012. osuđen je na Općinskom sudu u Splitu zbog spolnog odnosa zlouporabom položaja. Svećenik je tinejdžericama, svojim župljankama, slao tisuće lascivnih SMS poruka i davao im novac za seks.

Nepravomoćno je osuđen na godinu i četiri mjeseca zatvora. Županijski sud u Splitu slučaj je vratio na ponovljeno suđenje, no Madunić je u međuvremenu preminuo. Župnik Mladen Kožina iz župe Presvetog Srca Isusova, koja se nalazi u sklopu bolnice Sestara milosrdnica u Zagrebu, bio je optužen zbog skidanja fotografija s Interneta obnažene djece ili maloljetnika u eksplicitnom seksualnom ponašanju. Uhićen je u listopadu 2011. u sklopu velike antipedofilske akcije kodnog naziva Oliver koju je pokrenuo britanski Scotland Yard. Pravomoćno je osuđen na godinu dana zatvora nakon što je priznao krivnju i nagodio se s tužiteljstvom.

Crkva priznala ono što je policija zataškala

Katoličkog svećenika Nedjeljka Ivanova, kojem je dokazano da je tijekom dva desetljeća seksualno zlostavljao više od 100 dječaka u Bibinju, zadarska nadbiskupija je za kaznu umirovila i smjestila u dom za starije i onemoćale svećenike. Nakon što je akademski slikar Marin Sovar javno 2018. optužio monsinjora dr. sc. Zvonimir Kurečića da ga je 2005. u kuriji na Kaptolu pokušao silovati, policija je, kao što se i očekivalo, ustvrdila da nema elemenata za kazneno djelo koje se provodi po službenoj dužnosti i zaključila istragu. Tada se događa čudo. Zagrebačka nadbiskupija, bez obzira na policijski nalaz, odlučila je Kurečića razriješiti svih crkvenih službi te ga je kaznila izvršavanjem pokajničke kazne i kaznene pokore.

Time je Crkva priznala ono što je policija pokušala zataškati, što je doista bio veliki iskorak Kaptola u progonu seksualnih zlostavljača u svojim redovima. I jedan vjeroučitelj potvrdio je da ga je svećenik Kurečić zlostavljao, što je doista bio težak udarac za Katoličku crkvu jer je on u Crkvi obnašao najviše dužnosti. Bio je tajnik Zbora prebendara, tajnik Povjerenstva Zagrebačke nadbiskupije za ekumenizam i dijalog, naslovni grkokatolički marčanski arhimandrit, rektor crkve Krista Kralja na Mirogoju te pročelnik Odjela za kršćanski Istok na Katoličko bogoslovnom fakultetu KBF-a.

S obzirom da je, unatoč svim zataškavanjima i prikrivanju svećeničkog zlostavljanja, ipak otkriven cijeli niz seksualnih predatora, jasno je da njih u Katoličkoj crkvi ima puno, puno više. A da bi ih se moglo razotkriti, nužno je da se osnuje nezavisno tijelo koje ne bi bilo pod utjecajem ili pritiskom crkve ili države. To je nužno učiniti ne samo kako bi se kaznili dosadašnji zlostavljači, već i kako bi se osiguralo da se takvi zločini više ne događaju te da se pošalje jasna poruka da njihovi počinitelji više neće prolaziti nekažnjeno.