Čuvenog gradonačelnika komunisti su 1948. osudili i zatvorili. Ovo je priča o borbi za bogato naslijeđe koja još traje
Ivo Tartaglia ostavio je gradu Splitu jednu od najvećih zbirki umjetnina u bivšoj državi
Ivo Tartaglia bio je čuveni gradonačelnik Splita. Bio je i ban Primorske banovine. Bio je i odvjetnik i slikar i publicist. U lipnju 1948. godine Okružni sud u Splitu kaznio ga je sa sedam godina zatvora jer je, tvrdili su, djelovao protiv naroda i države. Osim zatvorom Tartaglia je kažnjen i oduzimanjem građanskih prava na dvije godine, te konfiskacijom cjelokupne imovine. U zatvoru u Lepoglavi umro je u travnju 1949. godine. Njegovi nasljednici odlučili su tražiti reviziju presude komunističkih vlasti smatrajući da je donijeta zlouporabom političke moći.
Ukoliko bi presuda nekadašnjeg suda bila ukinuta, obitelji Tartaglia sada bi morala biti vraćena i sva konfiscirana imovina. Telegram je na osnovu sudskih dokumenata analizirao borbu nasljednika za imovinu i čast Ive Tartaglie.
Grad Split pod Tartagliom je bio u ekspanziji
Na čelu grada Splita Ivo Tartaglia bio je od 1918. do 1928. godine. Povjesničari bilježe da je svojim organizacijskim umijećem uvelike pomogao razvoju grada Splita. Tvrde i da je zaslužan za niz kulturnih i gospodarskih projekata. Naime, u vrijeme njegove vladavine Split doživljava značajan urbanistički i prosvjetni procvat, dobiva elektrifikaciju, željeznički spoj sa Zagrebom, te postaje najveća državna luka novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Za njegova mandata obnovljena je i splitska riva na kojoj su zasađene palme, proširena je i modernizirana luka, a međunarodnim natječajem Split je tada dobio Generalni urbanistički plan razvoja. Izgrađeni su radnički i službenički stanovi na području Gripa, proširena je i adaptirana bolnica, izgrađeni su vatrogasni, đački i starački dom, otvoreno je novo groblje na Lovrincu i obavljene pripreme za izgradnju nove bolnice na Firulama.
Je li Ivo Tartaglia bio sasvim apolitičan?
Iako nije bio član niti jedne političke stranke, izuzevši razdoblje prije Prvoga svjetskog rata kada je bio u Hrvatskoj demokratskoj stranci u Dalmaciji koja kasnije postaje Hrvatska pučka napredna stranka, Tartaglia je bio vrlo popularan među građanima. Na nezavisnim listama redovito je pobjeđivao na izborima. Neki autori tvrde da je u duši bio apolitični tehnokrat kojeg je jedino zanimao prosperitet Splita.
Ipak, kao istaknutog političara jugoslavenske orijentacije, nakon uvođenja diktature, kralj Aleksandar ga je 1929. godine imenovao za prvog bana Primorske banovine. Kako je u to vrijeme težio pravom hrvatsko-srpskom narodnom sporazumu Tartaglia će se ubrzo razočarati i podnijeti ostavku na bansku dužnost 1932. godine.
Umjetnička strana bivšeg gradonačelnika
Ivo Tartaglia bio je i veliki prijatelj sa slavnim hrvatskim umjetnikom Ivanom Meštrovićem od kojeg je na poklon dobio kip Grgura Ninskog što ga je prvotno dao postaviti na Peristil. U književnoj sferi, osim po svojim književnim kritikama, Ivo Tartaglia cijenjen je i zbog bogate zbirke knjiga koje se danas uglavnom čuvaju u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu.
Komunistička vlast 3. prosinca 1947. godine hapsi Ivu Tartagliu. Presudom Okružnog suda u Splitu kažnjen je jer je kao “utjecajna ličnost u ondašnjem društvu od 1921. pa do kapitulacije Jugoslavije vodio i zagovarao ekonomsku politiku koja je imala za cilj stavljanje Hrvatske u ekonomsku zavisnost stranih imperijalističkih sila”. Provodio je, kaže sud, politiku koja je imala za cilj ušutkavanje, razbijanje i nasilno gušenje naprednih snaga u zemlji u borbi za oslobođenjem. Iako je bio aktivist Narodnooslobodilačkog pokreta održavao je stalnu vezu s reakcionarnim vodstvom HSS-a u Splitu.
Detalji komunističke presude protiv Tartaglie
“Tijekom okupacije Ivo Tartaglia je ustrajao na liniji neprijatelja naroda Jugoslavije zagovarajući liniju čekanja i neopiranja okupatoru”, navodi se u presudi. Tartaglia je kažnjen i jer je 1927. pristao biti pravni zastupnik tvornice cementa “Majdan”, koja je u to vrijeme bila u vlasništvu talijanskog kapitala, a 1928. i član uprave tvrtke “La Dalmation” koja je bila u većinskom vlasništvu Francuza. Zamjera mu se i što je 1933. postao član upravnog odbora u ugljenokopnom dioničkom društvu “Monte Promina” koje su također držali Talijani.
“U predizbornoj kampanji 1928. koja se vodila za općinske izbore Ivo Tartaglia je, idući za ostvarivanjem privredne zavisnosti naše zemlje od inostranih imperijalista, zagovarao sklapanje zajmova odnosno investicija inostranih firmi u našoj zemlji”, pisalo je dalje u presudi Okružnog suda u Splitu. Krivim je proglašen i zbog podrške kralju Aleksandru, te stoga što je dopustio da se u vojsku pozovu i kazne svi napredni elementi u Splitu koji su 1924. godine dobili položiti zakletvu kralju.
“Svojim govorima prilikom svečanosti kao i svojim izjavama za štampu prikazivao je diktaturu kao jedini ispravni put kojim narodi Jugoslavije moraju krenuti, te kasnije 1937. dao izjavu jednom talijanskom novinaru da je Mussolini veliki čovjek i da žali što Jugoslavija nema takvog čovjeka”, navedeno je u presudi. Bivši gradonačelnik Splita osuđen je i jer je Pučku trgovinsku banku u Splitu kojoj je bio na čelu stavio u službu okupatora.
Presuda je posljedica zlouporabe političke moći
Prvi zahtjev za revizijom ove presude Okružnog suda u Splitu podnijela je još 2016. gospođa Norka Machiedo Mladinić, sestra Ivane Herljević koju je Tartaglia, kako nije imao vlastite djece, posvojio u studenom 1947. godine. Ova umirovljena povjesničarka koja je o očuhu svoje sestre pisala i znanstvene radove, tražila je poništenje presude jer je smatrala da je osuda donijeta zlouporabom političke moći. Tim su, tvrdila je, prekršena međunarodno priznata načela pravne države i demokratskog društva, a presuda je bila proturječna javnom poretku Republike Hrvatske.
Lani u rujnu Županijski sud u Splitu zahtjev za revizijom prihvaća, te Ivu Tartagliu oslobađa krivnje. Sudsko vijeće kojim je predsjedao sudac Slavko Lozina u obrazloženju podsjeća kako je komunistički represivni aparat progonio i kažnjavao sva djelovanja koja su imala bilo kakvog doticaja s ranijom vlašću. Samo zato ljudi su bili procesuirani, a politički delikti pri tome su bili određivani ekstenzivno. “Dr. Ivo Tartaglia ima se smatrati neosuđivanom i nevinom osobom”, zaključilo je vijeće splitskog suda.
No, državno odvjetništvo ulaže na tu odluku žalbu, jer smatra da gospođa Norka Machiedo Mladinić nije imala pravo tražiti reviziju. To pravo, tvrdi državno odvjetništvo, imaju samo nasljednici po zakonskom redu, što ovdje nije bio slučaj. Isti stav zauzima i Vrhovni sud RH, te odbija potvrditi reviziju.
Novi zahtjev za revizijom presude
Međutim, Tartaglina obitelj ne želi odustati od zahtjeva za rehabilitacijom bivšeg splitskog gradonačelnika. Prije nekoliko dana odvjetnik Branko Šerić podnio je novi zahtjev za revizijom u ime Tartaglinog nećaka, Siniše Tartaglie. U spor se u međuvremenu umiješao i Hrvatski helsinški odbor, budući da su i udruge ovlaštene za podnošenje zahtjeva za revizijom protiv presuda iz bivše SFRJ.
Dok se čeka službeni rasplet sudskog postupka oko dijela Tartagline imovine već se vode polemike u gradu Splitu. Naime, gospođa Nora Machiedo Mladinić oporučna je nasljednica svoje sestre Ivane, te smatra kako joj pripada nasljedstvo nekadašnjeg splitskog gradonačelnika.
On je pak prije nego što mu je presudom konfiscirana imovina sastavio “Očitovanje posljednje volje”. Napisao ga je 12. svibnja 1947. dakle, svega dva i pol mjeseca prije uhićenja. Ovom oporukom svoju zbirku umjetnina, koja se smatra jednom od najvećih u bivšoj državi, darovao je rodnom gradu Splitu. Ta gesta je, kako je napisala sama Norka Machiedo Mladinić u knjizi “Životni put Ive Tartaglie” bila plod njegovog stava da umjetnost “više ne smije biti povlastica bogatih, koji su dosada uživali u umjetničkim djelima u svojim salonima, daleko od očiju ostalih”.
No, nakon što je osuđen svu mu je imovinu država oduzela. Kome zapravo pripada bogatstvo Ive Tartaglie znat će se tek nakon što sud donese novu odluku o zahtjevu za revizijom presude iz 1948. godine.