Kao takva, Republika Srpska mora slaviti najgore srpske ratne zločince, pa im na svom izmišljenom danu neovisnosti mora dodjeljivati sva moguća ratna i politička odlikovanja. Ove je godine, prije nekoliko dana, jedan od važnijih ordena Republike Srpske dobio i časnik JNA, koji je u Hrvatskoj osuđen zbog ratnih zločina. Državni praznik Republike Srpske izravni je napad na opstanak Bosne i Hercegovine, i još izravnija apologija velikosrpskog nacionalizma: onog političkog pokreta, koji je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća bio pokrenuo baš sve ratove na području bivše Jugoslavije. Zbog malignog i morbidnog značaja Republike Srpske, na njen državni praznik ne dolazi nitko od pristojnih europskih diplomata. Osim hrvatskog veleposlanika u Bosni i Hercegovini.
Ministrica je morala znati
Ivan Del Vechio, hrvatski veleposlanik u Bosni i Hercegovini, došao se pokloniti osvajačima , ubojicama etničkim čistačima i fanovima Slobodana Miloševića. Ne može službenije. Na proslavi makabrističkog dana Republike Srpske pojavio se, naravno, i Dragan Čović, šef bosanskohercegovačkog HDZ-a, jer je bosanskohercegovački HDZ već barem četvrt stoljeća strateški saveznik velikosrpske ideologije u Bosni i Hercegovini. No, pustimo sad po strani bosanskohercegovački HDZ i permanentni rat svih protiv svih u susjednoj državi. Koncentrirajmo se na hrvatskog ambasadora, koji je svojim dolaskom na velikosrpsku proslavu formalno pružio hrvatski državni blagoslov ideologiji i politici, koja je željela uništiti Republiku Hrvatsku i koja je neposredno odgovorna za niz strašnih zločina protiv Hrvata i Bošnjaka.
Ovdje moramo konstatirati tri činjenice. Prvo, premijer Andrej Plenković ostat će zapamćen kao politički lider pod čijim se vodstvom dogodio taj strašni, nevjerojatno amoralni i duboko uznemirujući skandal. Drugo, odgovornost za taj skandal snosi isključivo hrvatska Vlada. Nemoguće je povjerovati da ministrica vanjskih poslova nije znala, kao što to ona sada tvrdi, da veleposlanik Del Vechio dolazi na velikosrpsku proslavu. Naime, ako ministrica vanjskih poslova ne dobiva dnevni brifing o aktivnostima njenih ambasadora u najosjetljivijim političkim područjima, ona uopće ne obavlja svoj posao.
Treće, Ivo Del Vechio iskusni je profesionalac, koji u MVEP-u radi dulje od dvadeset godina. Potpuno je nerazumljivo da bi čovjek takvog profesionalnog profila počinio gaf stoljeća, a da prije toga nije pitao svoju šeficu ili nekog drugog u Zagrebu. Gotovo je sigurno da je Ministarstvo vanjskih poslova blagoslovilo Del Vechiov posjet proslavi Miloševićeve smrtonosne politike, pa se povuklo poslije katastrofalnih reakcija u zemlji. Del Vechio, koji je odmah pozvan u Zagreb, tu je, vrlo vjerojatno, tek kolateralna žrtva, što ne znači da ne treba biti žrtvovan. Iskreno govoreći, samo bi potpuni politički idiot otišao na Dodikovu proslavu.
Saveznici velikosrpske politike
Gigantska je šteta, u svakom slučaju, napravljena, i ona se ne da ispraviti. I to na dvije očigledne razine. Banjolučkim se skandalom hrvatska državna politika, kao i politika HDZ-a, još jednom pokazala saveznicom velikosrpske politike u Bosni i Hercegovini. Podsjetimo da je u ljeto 1992. godine predsjednik Tuđman zabranio generalu Stipetiću da presiječe famozni koridor između Srbije i Republike Srpske, od kojeg je Republika Srpska logistički živjela. Podsjetimo da je u iduće dvije godine Hrvatska bila jedan od glavnih opskrbljivača naftom Karadžićeve zločinačke države. To su, nažalost, tvrde činjenice. Plenkovićeva se Hrvatska, nažalost, legitimira kao sljedbenica najmorbidnijeg razdoblja novije hrvatske povijesti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Drugo, Ministarstvo vanjskih poslova u cijelom se ovom skandalu pokazalo jednako nesposobnim kao Ministarstvo obrane u pokušaju kupnje F-16. Neki je analitičar ili savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova procijenio kako je bolje održavati dobre odnose s Dodigovim Srbima, nego riskirati da nam i oni počinju raditi slične probleme kao Bošnjaci. Sama ministrica o tome vjerojatno nije imala nikakvo mišljenje, jer ona ionako ne zna mnogo o sadržaju svog posla (što ne znači da ne zna ponešto o formama svog posla). Kad je skandal eksplodirao, odlučili su žrtvovati ambasadora, jer je to najniža cijena koju Ministarstvo vanjskih poslova može platiti za svoju nekompetentnost.
I baš ih briga što im nitko ništa ne vjeruje, jer su rejtinzi HDZ-a vrlo dobri . Što je normalno, s obzirom na činjenicu da u Hrvatskoj ne postoji ama baš nikakva opozicija. Republici Hrvatskoj u jednom su se danu dogodila dva ozbiljna, teška državna promašaja: ostali smo bez ratnih aviona, te smo podržali velikosrpsku politiku. Što sve govori da nikad, ali baš nikad, nismo imali nesposobnije Ministarstvo obrane, i gore Ministarstvo vanjskih poslova. Riječ je o dva, politički govoreći, najvažnija državna ministarstva. Nesposobnost Plenkovićeve Vlade iz dana u dan doseže nove, sve gadnije razine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Da bi se oprala od skandala s RS-om, Vlada žrtvuje ambasadora. Ali, kako je moguće da ministrica nije znala?
Ministarstvo vanjskih poslova u cijelom se ovom skandalu pokazalo jednako nesposobnim kao Ministarstvo obrane u pokušaju kupnje F-16
Ivo Del Vechio iskusni je profesionalac, koji u MVEP-u radi dulje od dvadeset godina. Potpuno je nerazumljivo da bi čovjek takvog profesionalnog profila počinio gaf stoljeća, a da prije toga nije pitao svoju šeficu ili nekog drugog u Zagrebu. Gotovo je sigurno da je Ministarstvo vanjskih poslova blagoslovilo Del Vechiov posjet proslavi Miloševićeve smrtonosne politike, pa se povuklo poslije katastrofalnih reakcija u zemlji. Del Vechio, koji je odmah pozvan u Zagreb, tu je, vrlo vjerojatno, tek kolateralna žrtva, što ne znači da ne treba biti žrtvovan
Republika Srpska najsnažniji je bastion Miloševićeve politike srpskog ekspanzionizma. Republika Srpska onaj je prostor, gdje su se dogodili najbrutalniji ratni zločini u cijeloj Bosni i Hercegovini, zemlji ispresijecanoj tragovima masakra, protjerivanjima i klanja. Republika Srpska onaj je prostor, gdje su, jednom, do 1992. godine, živjeli brojni Hrvati, od kojih se skoro nitko nije vratio, kao što u svojim brojnim javnim istupima hrabro svjedoči lokalni biskup Franjo Komarica. Republika Srpska prostor je koji se priprema, iz godine u godinu iz dana u dan, da ponovo počne uništavati Bosnu i Hercegovinu, jer Milorad Dodik, glavni politički lider Republike Srpske, stalno tvrdi kako RS ne priznaje Bosnu i Hercegovinu, i kako će se RS, prije ili kasnije odcijepiti od Bosne i Hercegovine. RS je, dakle, sama srž zla srpskog ekspanzivnog nacionalizma.
Kao takva, Republika Srpska mora slaviti najgore srpske ratne zločince, pa im na svom izmišljenom danu neovisnosti mora dodjeljivati sva moguća ratna i politička odlikovanja. Ove je godine, prije nekoliko dana, jedan od važnijih ordena Republike Srpske dobio i časnik JNA, koji je u Hrvatskoj osuđen zbog ratnih zločina. Državni praznik Republike Srpske izravni je napad na opstanak Bosne i Hercegovine, i još izravnija apologija velikosrpskog nacionalizma: onog političkog pokreta, koji je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća bio pokrenuo baš sve ratove na području bivše Jugoslavije. Zbog malignog i morbidnog značaja Republike Srpske, na njen državni praznik ne dolazi nitko od pristojnih europskih diplomata. Osim hrvatskog veleposlanika u Bosni i Hercegovini.
Ministrica je morala znati
Ivan Del Vechio, hrvatski veleposlanik u Bosni i Hercegovini, došao se pokloniti osvajačima , ubojicama etničkim čistačima i fanovima Slobodana Miloševića. Ne može službenije. Na proslavi makabrističkog dana Republike Srpske pojavio se, naravno, i Dragan Čović, šef bosanskohercegovačkog HDZ-a, jer je bosanskohercegovački HDZ već barem četvrt stoljeća strateški saveznik velikosrpske ideologije u Bosni i Hercegovini. No, pustimo sad po strani bosanskohercegovački HDZ i permanentni rat svih protiv svih u susjednoj državi. Koncentrirajmo se na hrvatskog ambasadora, koji je svojim dolaskom na velikosrpsku proslavu formalno pružio hrvatski državni blagoslov ideologiji i politici, koja je željela uništiti Republiku Hrvatsku i koja je neposredno odgovorna za niz strašnih zločina protiv Hrvata i Bošnjaka.
Ovdje moramo konstatirati tri činjenice. Prvo, premijer Andrej Plenković ostat će zapamćen kao politički lider pod čijim se vodstvom dogodio taj strašni, nevjerojatno amoralni i duboko uznemirujući skandal. Drugo, odgovornost za taj skandal snosi isključivo hrvatska Vlada. Nemoguće je povjerovati da ministrica vanjskih poslova nije znala, kao što to ona sada tvrdi, da veleposlanik Del Vechio dolazi na velikosrpsku proslavu. Naime, ako ministrica vanjskih poslova ne dobiva dnevni brifing o aktivnostima njenih ambasadora u najosjetljivijim političkim područjima, ona uopće ne obavlja svoj posao.
Treće, Ivo Del Vechio iskusni je profesionalac, koji u MVEP-u radi dulje od dvadeset godina. Potpuno je nerazumljivo da bi čovjek takvog profesionalnog profila počinio gaf stoljeća, a da prije toga nije pitao svoju šeficu ili nekog drugog u Zagrebu. Gotovo je sigurno da je Ministarstvo vanjskih poslova blagoslovilo Del Vechiov posjet proslavi Miloševićeve smrtonosne politike, pa se povuklo poslije katastrofalnih reakcija u zemlji. Del Vechio, koji je odmah pozvan u Zagreb, tu je, vrlo vjerojatno, tek kolateralna žrtva, što ne znači da ne treba biti žrtvovan. Iskreno govoreći, samo bi potpuni politički idiot otišao na Dodikovu proslavu.
Saveznici velikosrpske politike
Gigantska je šteta, u svakom slučaju, napravljena, i ona se ne da ispraviti. I to na dvije očigledne razine. Banjolučkim se skandalom hrvatska državna politika, kao i politika HDZ-a, još jednom pokazala saveznicom velikosrpske politike u Bosni i Hercegovini. Podsjetimo da je u ljeto 1992. godine predsjednik Tuđman zabranio generalu Stipetiću da presiječe famozni koridor između Srbije i Republike Srpske, od kojeg je Republika Srpska logistički živjela. Podsjetimo da je u iduće dvije godine Hrvatska bila jedan od glavnih opskrbljivača naftom Karadžićeve zločinačke države. To su, nažalost, tvrde činjenice. Plenkovićeva se Hrvatska, nažalost, legitimira kao sljedbenica najmorbidnijeg razdoblja novije hrvatske povijesti.
Drugo, Ministarstvo vanjskih poslova u cijelom se ovom skandalu pokazalo jednako nesposobnim kao Ministarstvo obrane u pokušaju kupnje F-16. Neki je analitičar ili savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova procijenio kako je bolje održavati dobre odnose s Dodigovim Srbima, nego riskirati da nam i oni počinju raditi slične probleme kao Bošnjaci. Sama ministrica o tome vjerojatno nije imala nikakvo mišljenje, jer ona ionako ne zna mnogo o sadržaju svog posla (što ne znači da ne zna ponešto o formama svog posla). Kad je skandal eksplodirao, odlučili su žrtvovati ambasadora, jer je to najniža cijena koju Ministarstvo vanjskih poslova može platiti za svoju nekompetentnost.
I baš ih briga što im nitko ništa ne vjeruje, jer su rejtinzi HDZ-a vrlo dobri . Što je normalno, s obzirom na činjenicu da u Hrvatskoj ne postoji ama baš nikakva opozicija. Republici Hrvatskoj u jednom su se danu dogodila dva ozbiljna, teška državna promašaja: ostali smo bez ratnih aviona, te smo podržali velikosrpsku politiku. Što sve govori da nikad, ali baš nikad, nismo imali nesposobnije Ministarstvo obrane, i gore Ministarstvo vanjskih poslova. Riječ je o dva, politički govoreći, najvažnija državna ministarstva. Nesposobnost Plenkovićeve Vlade iz dana u dan doseže nove, sve gadnije razine.