Omikron i kasnije rat u Ukrajini bili su samo kolateralna dobit za vladajuće, dobit koja je, zapravo, prilično politički demilitarizirala priču oko pandemije. Sljedeći krajnje predvidivi korak bio je da će drugo pitanje, ono o Stožeru i Covid-potvrdama bez prevelikih kontroverzi biti proglašeno neustavnim.
Previše “kreativnosti”
Međutim, prvi referendum, onaj kojim se kanilo izmijeniti Ustav tako da se pandemija uvrsti među ostale, već pobrojane razloge za aktiviranje članka koji govori o ograničavanju ljudskih prava dvotrećinskom većinom u Saboru, bio je tvrđi orah. Da bi se to referendumsko pitanje proglasilo neustavnim trebalo je, kako se moglo i očekivati, malo više “kreativnosti”.
Pa opet je Ustavni sud (uz tri glasa protiv) uspio iznenaditi, zapravo osupnutim načinom na koji su, na zadovoljstvo političke vlasti, eliminirali i ovaj Mostov referendum. Naime, Ustavni sud je ocijenio da skoro 400 tisuća građana koji su dali svoj potpis za ovaj referendum, nije znalo što potpisuje. Stvarno.
Uzeli građanima poslovnu sposobnost
Onima koji sad vrte glavom u razumljivoj nevjerici, valja samo ukazati na današnje priopćenje Ustavnog suda. Posebno njegov dio koji govori o tome da “građani nisu dobili potpune i točne informacije o činjenicama i okolnostima koje su povod za referendumsku inicijativu za provođenje koje su dali svoje potpise”.
Da, ludo je baš kao što se čini. Ustavni sud je de facto upravo kolektivno uzeo građanima poslovnu sposobnost, stavljajući se u ulogu krajnjeg tumača njihovog toka misli i, u krajnjoj liniji, intelektualnog kapaciteta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Poruke i zablude
Pojednostavljeno, većina u Ustavnom sudu je zaključila kako su objašnjenjem iz zahtjeva referendumskog organizacijskog odbora – da bi se predloženom izmjenom Ustava ubuduće u slučaju pandemije moralo odlučivati dvotrećinskom većinom u Saboru – građani dovedeni u zabludu. Jer se, zapravo, ništa ne bi promijenilo, već bi o proceduri i dalje, običnom većinom, odlučivao Sabor.
Međutim, što ako su građani koji su potpisali za referendum ovom izmjenom Ustava htjeli barem otežati odluku Sabora da se o ograničavanju ljudskih prava u slučaju pandemije ikad više odlučuje običnom većinom? Da se bilo kojoj budućoj političkoj vlasti pošalje poruka kako se ne smije olako poigravati ljudskim pravima bez šireg političkog konsenzusa? Da se, ukratko, pošalje jasna poruka Andreju Plenkoviću, Stožeru i ostalima kako je ocjena za upravljanje pandemijom – nedovoljan?
Poštari lakog sna
Uostalom, mnogi ustavni stručnjaci su u vrijeme kad su se prikupljali potpisi javno objašnjavali kako inicijativa (kad je riječ o prvom referendumskom pitanju) nije neustavna, ali kako se njome neće puno toga promijeniti. Dakle, građani su itekako mogli biti informirani i o ovom aspektu referendumske odluke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pa ipak – unatoč tome! – Most je prikupio skoro 400 tisuća potpisa onih koji su htjeli da se referendum raspiše. Uostalom, referendumska inicijativa je bila o tome da se raspiše referendum s predloženom promjenom Ustava – tko uopće može procijeniti je li među potpisnicima bilo i onih koji su htjeli referendumom dati za pravo Vladi i Stožeru?
Ustavni sud, očito. Od danas ovlašteni čitač misli i namjera građana koji daju svoje potpise referendumskim inicijativama. I, još očitije, ovlašteni ključar mirnog sna političke vlasti – barem kad je ona u rukama Hrvatske demokratske zajednice.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Da bi zaštitio Plenkovića od Mostovog referenduma, Ustavni sud proglasio 400.000 građana glupima. Stvarno.
Referendum o izmjeni Ustava je eliminiran jer je Ustavni sud zaključio da građani nisu znali što potpisuju
Da, ludo je baš kao što se čini. Ustavni sud je de facto upravo kolektivno uzeo građanima poslovnu sposobnost, stavljajući se u ulogu krajnjeg tumača njihovog toka misli i, u krajnjoj liniji, intelektualnog kapaciteta
Igra je bila tako prokleto predvidiva. Nakon što su Vlada i HDZ dobili gadan šamar od Mosta prikupljanjem potpisa za dva referenduma o pandemiji, prvi korak je bilo sjedanje na kočnicu, kako bi se cijela stvar odvukla prema ljetnim danima, kad je i u najgorim godinama zaraza bila tek manja smetnja.
Omikron i kasnije rat u Ukrajini bili su samo kolateralna dobit za vladajuće, dobit koja je, zapravo, prilično politički demilitarizirala priču oko pandemije. Sljedeći krajnje predvidivi korak bio je da će drugo pitanje, ono o Stožeru i Covid-potvrdama bez prevelikih kontroverzi biti proglašeno neustavnim.
Previše “kreativnosti”
Međutim, prvi referendum, onaj kojim se kanilo izmijeniti Ustav tako da se pandemija uvrsti među ostale, već pobrojane razloge za aktiviranje članka koji govori o ograničavanju ljudskih prava dvotrećinskom većinom u Saboru, bio je tvrđi orah. Da bi se to referendumsko pitanje proglasilo neustavnim trebalo je, kako se moglo i očekivati, malo više “kreativnosti”.
Pa opet je Ustavni sud (uz tri glasa protiv) uspio iznenaditi, zapravo osupnutim načinom na koji su, na zadovoljstvo političke vlasti, eliminirali i ovaj Mostov referendum. Naime, Ustavni sud je ocijenio da skoro 400 tisuća građana koji su dali svoj potpis za ovaj referendum, nije znalo što potpisuje. Stvarno.
Uzeli građanima poslovnu sposobnost
Onima koji sad vrte glavom u razumljivoj nevjerici, valja samo ukazati na današnje priopćenje Ustavnog suda. Posebno njegov dio koji govori o tome da “građani nisu dobili potpune i točne informacije o činjenicama i okolnostima koje su povod za referendumsku inicijativu za provođenje koje su dali svoje potpise”.
Da, ludo je baš kao što se čini. Ustavni sud je de facto upravo kolektivno uzeo građanima poslovnu sposobnost, stavljajući se u ulogu krajnjeg tumača njihovog toka misli i, u krajnjoj liniji, intelektualnog kapaciteta.
Poruke i zablude
Pojednostavljeno, većina u Ustavnom sudu je zaključila kako su objašnjenjem iz zahtjeva referendumskog organizacijskog odbora – da bi se predloženom izmjenom Ustava ubuduće u slučaju pandemije moralo odlučivati dvotrećinskom većinom u Saboru – građani dovedeni u zabludu. Jer se, zapravo, ništa ne bi promijenilo, već bi o proceduri i dalje, običnom većinom, odlučivao Sabor.
Međutim, što ako su građani koji su potpisali za referendum ovom izmjenom Ustava htjeli barem otežati odluku Sabora da se o ograničavanju ljudskih prava u slučaju pandemije ikad više odlučuje običnom većinom? Da se bilo kojoj budućoj političkoj vlasti pošalje poruka kako se ne smije olako poigravati ljudskim pravima bez šireg političkog konsenzusa? Da se, ukratko, pošalje jasna poruka Andreju Plenkoviću, Stožeru i ostalima kako je ocjena za upravljanje pandemijom – nedovoljan?
Poštari lakog sna
Uostalom, mnogi ustavni stručnjaci su u vrijeme kad su se prikupljali potpisi javno objašnjavali kako inicijativa (kad je riječ o prvom referendumskom pitanju) nije neustavna, ali kako se njome neće puno toga promijeniti. Dakle, građani su itekako mogli biti informirani i o ovom aspektu referendumske odluke.
Pa ipak – unatoč tome! – Most je prikupio skoro 400 tisuća potpisa onih koji su htjeli da se referendum raspiše. Uostalom, referendumska inicijativa je bila o tome da se raspiše referendum s predloženom promjenom Ustava – tko uopće može procijeniti je li među potpisnicima bilo i onih koji su htjeli referendumom dati za pravo Vladi i Stožeru?
Ustavni sud, očito. Od danas ovlašteni čitač misli i namjera građana koji daju svoje potpise referendumskim inicijativama. I, još očitije, ovlašteni ključar mirnog sna političke vlasti – barem kad je ona u rukama Hrvatske demokratske zajednice.