Nekad je nužno odabrati stranu

Da bismo do kraja shvatili što su sindikati napravili u Uljaniku treba pročitati stari intervju ovog čovjeka

Naletjeli smo na istup Đina Šverka iz 2012., nakon zadnje faze radničke privatizacije. Učinio nam se znakovitim na nekoliko razina

Priča o Uljaniku u sebi sadrži ne baš beznačajnu nelogičnost – državnu intervenciju traže predstavnici radnika, koji kao mali dioničari također drže 47 posto dionica. Osim što traže zaštitu svojih radničkih prava, dobar dio zaposlenika Uljanika zapravo traži državnu zaštitu svojeg ulaganja u dionice.

Ovu logičku rupu sindikalni čelnici Uljanika preskaču tvrdnjama kako nisu raspolagali pravim informacijama o poslovanju, koje se od njih skrivaju; nisu bili svjesni kako moraju kontrolirati rad Uprave, niti bi to mogli radi nemogućnosti koordinacije malih dioničara.

‘Ni 50 radnika ne može ispraviti grešku menadžera’

Ta retorika značajno odudara od onog što je Đino Šverko, najistaknutiji sindikalni vođa uljaničkog štrajka, u medijima iznosio krajem 2012. godine, nakon zadnje faze radničke privatizacije. U opsežnom razgovoru za Net.hr na koji smo jutros naletjeli, gospodin Šverko tada se hvalio radničkim preuzimanjem Uljanika, potpunom kontrolom nad poslovanjem i financijama, te dolazećim zlatnim danima istarskog brodogradilišta.

“Sada imamo najveći udio u povijesti, ako ne brojimo socijalizam”, kazao je. “Organiziranje radničkog dioničarstva jedini je način da se zaštitimo od špekulanata koji bi Uljanik prenamijenili ili zatvorili proizvodnju”. Najavljivao je prelazak na izradu sofisticiranih brodova, a za dosadašnje probleme brodogradnje u Hrvatskoj napao je državu, koja nije ugovarala poslove, kao i nesposobne menadžere. “Ma ni 50 radnika ne može ispraviti njihovu grešku”.

‘Da hoćemo, možemo promijeniti Upravu’

Šverko, inače potpredsjednik Nadzornog odbora Uljanika, tada je dedicirano kazao kako radnici imaju kompletnu kontrolu nad svim procesima. “Trenutačno, kad bismo htjeli, mogli bismo sazvati skupštinu i promijeniti Upravu, ali nemamo takvih ambicija”, kazao je Šverko. Istaknuo je da radnici ipak ne bi htjeli snositi preveliku odgovornost za poslovanje. “Ne želimo uzeti preveliku ulogu pa da sve, da oprostite, ode kvragu”.

Osim postavljanja Uprave Uljanika, Šverko se pohvalio kako će zaposlenici ubuduće birati ulagače te se boriti protiv onih koji bi, možda, na tom ulaganju nešto i zaradili (odnosno, kako kaže, “izvlačili dobit”). “Nadamo se da ćemo takve uspjeti detektirati na vrijeme. Dodatno smo se osigurali potpisivanjem da želimo takvu dokapitalizaciju da nitko nema preko 10 posto”, izjavio je 2012. godine. “Pa ako i bude netko sa špekulativnim namjerama, bit će minoran u odnosu na druge dioničare”.

‘Monitoring i kontrola nad svim sredstvima’

Osim toga, Đino Šverko dičio se radničkom kontrolom financija i alokacije kapitala. “Monitoring i kontrola nad sredstvima u Uljaniku vršit će se preko radničkih predstavnika i Nadzornog odbora”, izjavio je. Ako su se zaposlenici, odnosno njihovi predstavnici, hvalili kompletnom vlasničkom kontrolom, od postavljanja uprave do odabira suvlasnika, kontrole financija i upravljanja kapitalom, nejasno je kako su šest godina kasnije došli do toga da nemaju pojma kako se upravlja Uljanikom.

Šverko je u intervju iznio još nekoliko intrigantnih razmišljanja. “Možda sam profesionalno deformiran nakon 30 godina rada u brodogradnji,” izjavio je, “ali meni je normalno da država jamči za proizvodnju”. Osim toga, napao je Europsku uniju za nasrtaj na hrvatska brodogradilišta kako bi zaštitili vlastita, a posebno je zanimljiv dio u kojem Šverko kaže kako radnici Uljanika imaju pravo odbijati poslove koji im se ne sviđaju.

“Javljala su nam se i korejska i norveška brodogradilišta, koja su nam nudila da radimo samo trup, ali nismo htjeli. Ne želimo samo ‘prljave’ poslove, nego cijeli brod”, izjavio je.