Da biste iz Iloka s propusnicom stigli u Zagreb, morate stati 26 puta. Toliko je gradova i općina između
Drago Hedl poveo nas je na imaginarno putovanje podravskom magistralom i pokazao sav apsurd našeg teritorijalnog ustroja
Zabrana napuštanja mjesta prebivališta, jedna od mjera koju je donio Nacionalni stožer civilne zaštite u praksi izgleda ovako: građanin koji želi iz Iloka, na krajnjem istoku Hrvatske, do glavnog grada Zagreba, te se uputi podravskom magistralom kako bi uštedio na cestarini (od Lipovca do Zagreba cijena u jednom pravcu je 128 kuna) mora proći kroz 25 općina i gradova!
U normalnim uvjetima, taj put dug 344 kilometara automobilom traje oko pet i pol sati. No, ako bi se odluka o zabrani napuštanja mjesta prebivališta striktno provodala, pa na svakoj međi između gradova i općina na tom putu postojala policijska patrola koja bi provjeravala imaju li svi putnici valjanju propusnicu, putovanje bi, u idealnom slučaju, trajalo bar sat i pol dulje.
Naime, ako bi na svih 25 općinskih i gradskih granica, zaustavljanje i kontrola propusnica (bez da se duže čeka u redao) trajala samo 3-4 minute, brzina putovanja bila bi produljena za 75 do 100 minuta!
Sva suludost teritorijalne podjele
Telegramov Jasmin Klarić prošli je tjedan pisao o svoj besmislenosti postojećeg teritorijalnog ustroja Republike Hrvatske, a koja se najbolje vidi sada, u vrijeme pandemije COVID-a 19, kada se pokazalo s kakvim se problemima suočavaju građani ukoliko žele poštivati propisane mjere o zabrani napuštanja prebivališta. U Hrvatskoj je, naime, 555 (sve pet, reklo bi se), gradova i općina i mada se mnogo puta i s raznih strana čulo kako je to skup, neracionalan i neučinkovit ustroj, ni jedna vlast, bilo HDZ-ova, bilo SDP-ova, nije ga željela promijeniti. Sada, pa primjeru koji ćemo iznijeti, vidi se sva suludost takve administrativne podjele.
No, krenimo na put. Polazimo iz Iloka, živopisnog gradića na Dunavu, u Vukovarsko-srijemskoj županiji, recimo u osam izjutra. Ali tek što smo krenuli, iza Šarengarada (gdje Dunav ljubi nebo, kako piše na ulazu u to mjestašce), zaustavit će nas policijska patrola, jer ulazimo u područje općine Lovas. Recimo da nije bilo gužve i da je sve prošlo relativno brzo, pa za 3-4 minute nastavljano put. Ali samo do iza Opatovca, jer ondje ulazimo na područje Grada Vukovara. Ponovno patrola, zaustavljanje i novo gubljenje vremena.
Dočekat će vas još jedna nadzorna točka
Čim smo napustili Vukovar i nastavili vožnju prema istoku, eto nove općine: Trpinja. I ondje je policijski punkt, gdje se također provjerava valjanost propusnice. Sljedeća je provjera na ulasku u Osijek, sjedištu Osječko-baranjske županije, no na sreću ne morate u grad pa ćete do Petrijevaca stići za dvadesetak minuta. I nju ćete, nakon što vas na ulazu dočeka policija, brzo proći, jer na sreću, kao i mnoge općine u Hrvatskoj, ni Petrijevci nisu veliki. I već ste u Valpovu, gradiću gdje ćete, naravno, ponovno morati stati, a kako je ono naslonjeno na Grad Belišće, dočekat će vas još jedna policijska nadzorna točka. No, tada ste mirni sve do Donjeg Miholjca, već petog grada u tih 120 kilometara puta.
Da biste stigli do sljedećeg grada na putu prema Zagrebu, Slatine, u Virovitičko-podravskoj županiji, morate stati u još tri općine Viljevu, Podravskoj Moslavini i Čađavici, mjesta za koja, osim njihovog bližeg okruženja, u Hrvatskoj malo tko da je čuo. I nakon tri zaustavljanja, eto vas u Slatini. Do sljedećeg grada i županijskog središta, Virovitice, morat ćete stati još jednom – u Suhopolju, još jednoj hrvatskoj općini.
Možda ste već malo nervozni od tolikog broja zaustavljanja, ali ipak možete biti zadovoljni: prevalili ste više od polovine puta. Pred vama je Pitomača, općina poznata po svom najpoznatijem stanovniku, dugovječnom saborskom zastupniku i šefu HVIDRA-e, Josipu Đakiću. Dok ste trepnuli okom eto vas u Koprivničko-križevačkoj županiji i prije ulaza u grad picoka, Đurđevac, dočekuju vas nove policijske patrole pred dvije općine i dakako još dva zaustavljanja u općinama Kloštar Podravski i Kalinovac. Nakon Đurđevca, policija ponovno maše i zaustavlja našeg, sad već prilično umornog i živčanog vozača: mora stati u Općini Virje.
S već pomalo izlizanom propusnicom u ruci
Put međutim nije monoton jer pred vama je Bjelovar, još jedan grad (i nova županija, Bjelovarsko-bilogorska), već deveti otkako ste jutros krenuli iz Iloka, a tek je oko 13 sati. A onda opet tri nove općine i tri zaustavljanja da biste stigli do sljedećeg grada Vrbovca. Policija će vas zaustaviti u općinama Rovišće, Farkaševac i Gradec, za koje, kladio bih se, ne zna bar 90 posto stanovnika Istre, onih u Kvarnerskom zaljevu ili Dalmaciji, gdje je također pregršt općina za koje je malo tko čuo u ostatku Hrvatske.
Ali, vratimo se našem putovanju: Zagreb samo što nije pred nama i čekaju nas tek dva zaustavljanja u Općini Sveti Ivan Zelina u Zagrebačkoj županiji, i konačno, nakon što smo stali 25 puta i posljednjeg, 26. policijskog punkta, onog pred ulaskom u Grad Zagreb. Tek je prošlo 15 sati i naš putnik koji je iz Iloka krenuo oko osam izjutra, s već pomalo izlizanom propusnicom u ruci, stigao je na svoje odredište, upoznavši usput bar pedesetak policajaca koji su kontrolirali poštuje li propisane mjere o nenapuštanju prebivališta.