Piše se novi zakon o plaćama kod poslodavca koji se zove Država nakon što je diluvijalni kaos u toj zoni otjerao tolike vrijedne ljude u inozemstvo, u apatiju ili na neodgovarajuće gaže u privatnom sektoru. Svi znamo pokojeg školovanog socijalnog radnika koji je iz centra za socijalni rad pobjegao u skladište kakve strane firme, učiteljicu u mirovini koja pegla po kućama i bibliotekara iz gradske knjižnice koji u Njemačkoj živi od konobarenja.
U Hrvatskoj se ne zna koliko za državu vrijedi rad medicinske sestre na Hitnoj u odnosu na rad službenika na mirnom šalteru HZZO-a. Kirurg koji u bolnici operira cijelo jutro svaki dan nije plaćen ništa bolje od kolege koji odradi pet laganih operacija mjesečno. Svi se kunu u važnost škole, ali to se ne bi reklo po plaćama nastavnika jer razne šuše koje se šetkaju po ministarstvima zarađuju značajno više od njih.
Vatrogascima je posao da riskiraju život, a dobijemo ih za sitnu paru kao i policajce, pa da su najbolji. Mladi građevinski inženjer iz moje šire obitelji, koga su zaposlili u općinskoj službi, dao je otkaz nakon nekoliko mjeseci jer kaže da se osjećao kao da je bolestan u tom neopisivom neradu i neredu.
Jedni su preplaćeni, drugi potplaćeni
Država plaća oko 240.000 zaposlenika u državnim i javnim službama, ali odnosi cijene radnih mjesta u toj mreži nelogični su i nepravedni. Jedni su preplaćeni u odnosu na druge, drugi su potplaćeni. Izvrstan radnik nema veću plaću na istom radnom mjestu od lijenog i nezainteresiranog tipa koga bi se u kakvoj privatnoj firmi s velikim veseljem riješili od Nove Godine do Uskrsa.
Nije sasvim jasno održava li se to neodrživo stanje kod države kao poslodavca zato što nitko u vladama nije znao složiti primjeren i bazično pošten sustav plaća, nagrađivanja i kažnjavanja. Ili zato što nikoga nije bilo briga da se vaga pošteno ugodi. Ili baš zato da se nebrojene osobe zaposlene po stranačkoj preporuci ili po babi i po stričevima ne moraju pretrgnuti od posla.
Ali vjerojatno je da ni sada ne bi bilo promjena da nas na njih nije natjerao Bruxelles. U svakom slučaju, Europska unija radi reformski posao koji u samostalnoj Hrvatskoj državi nije bio napravljen nikad. Jer pare iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti nećemo dobiti ako ne uredimo sustav plaća za državne i javne službe, a riječ je o lijepih 700 milijuna eura. Ucjena je u ovom slučaju jako dobra stvar. Pa se Ministarstvo pravosuđa i uprave napokon primilo posla.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Platili liječnike, a zapostavili sestre
A riječ je o zadatku koji svakako nije atomska fizika i riješen u hodu u svim normalnim zemljama, pa i u nenormalnima. Kod nas su se, međutim, kockice u sustavu nagrađivanja kod Države do sada pomicale lijevo desno i gore dolje prvo zbog izbornih glasova, a drugo zbog sindikalnih pobuna, prijetnji štrajkovima i obustava rada.
Nedavno je, recimo, Vlada pod pritiskom iz branše povećala plaće liječnicima, ali je mirne duše na ledini ostavila medicinske sestre i tehničare koji su se onda također digli da traže svoje. Takva natezanja i navlačenja traju 30 godina pri čemu se nelogičnosti mjestimičnih vatrogasnih intervencija samo slažu jedna na drugu, a mali dobici mogu se eventualno ostvariti samo vikom i galamom. Momentalno veće plaće traže zatvorski čuvari, sutra će netko drugi.
Hrvatska je valjda jedina država EU u kojoj su se plaće nekoliko desetljeća korigirale raznim ”dodacima na plaću” tako da sada imamo 560. A unutar pojedinih službi i ustanova generalni je princip uravnilovka. Tako se službeniku može dati otkaz samo ako je ubio šefa, a skoro da je posve svejedno koliko i kako tko radi jer se to na plaćama ne vidi. Nevjerojatno je da je još u Jugoslaviji svuda postojao pomno razrađen sustav platnih razreda, a kod nas se ta elementarna formula otkriva tek sada kao topla voda.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Njemački tajnik koji je dao ostavku
Dobit ćemo, dakle, platne razrede, navodno 16, od spremačice do sveučilišnog profesora, i pripadajuće koeficijente na skali. Zatim najavljuju da će se najbolji kadar moći nagraditi s do 30 posto većim plaćama i godišnjim bonusima, a onima koje pretpostavljeni ocijene lošom ocjenom uprava će se moći zahvaliti raskidom ugovora o radu. Vidjet ćemo finale prijedloga kad zakon bude predstavljen, ali ovo već nekako zvuči.
Šteta samo da EU, kad se već korisno i pohvalno brine oko standardizacije plaća u državnim i javnim službama, ne forsira i obaveznu institucionalizaciju političke odgovornosti u Hrvatskoj. Nekidan je državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva Njemačke Patrick Graichen dao ostavku jer su mu našli da je osoba koju je zaposlio na mjestu direktora u Državnoj agenciji za energiju njegov – vjenčani kum. Kum je ostao bez položaja i raspisan je novi natječaj za upražnjeno mjesto.
Da se takav princip provede ovdje, Plenkovićeve bi vlasti bi bile u velikoj gabuli jer bi valjda pola politički instaliranog rukovodećeg kadra moralo smjesta odstupiti zbog namještenih natječaja, klijentelizma i nepotizma. Čekamo neki bespogovorni signal iz Bruxellesa i neku utješnu donaciju za tu svrhu da se i ta ključna reforma provede na našem terenu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Da je Bruxelles nije ucijenio, Vlada vjerojatno nikad ne bi riješila ovu nepravdu s plaćama u javnom sektoru
Čekamo još da se na nagovor iz Belgije riješe i namješteni natječaji, klijentelizam i nepotizam
U Hrvatskoj se ne zna koliko za državu vrijedi rad medicinske sestre na Hitnoj u odnosu na rad službenika na mirnom šalteru HZZO-a. Kirurg koji u bolnici operira cijelo jutro svaki dan nije plaćen ništa bolje od kolege koji odradi pet laganih operacija mjesečno.
Piše se novi zakon o plaćama kod poslodavca koji se zove Država nakon što je diluvijalni kaos u toj zoni otjerao tolike vrijedne ljude u inozemstvo, u apatiju ili na neodgovarajuće gaže u privatnom sektoru. Svi znamo pokojeg školovanog socijalnog radnika koji je iz centra za socijalni rad pobjegao u skladište kakve strane firme, učiteljicu u mirovini koja pegla po kućama i bibliotekara iz gradske knjižnice koji u Njemačkoj živi od konobarenja.
U Hrvatskoj se ne zna koliko za državu vrijedi rad medicinske sestre na Hitnoj u odnosu na rad službenika na mirnom šalteru HZZO-a. Kirurg koji u bolnici operira cijelo jutro svaki dan nije plaćen ništa bolje od kolege koji odradi pet laganih operacija mjesečno. Svi se kunu u važnost škole, ali to se ne bi reklo po plaćama nastavnika jer razne šuše koje se šetkaju po ministarstvima zarađuju značajno više od njih.
Vatrogascima je posao da riskiraju život, a dobijemo ih za sitnu paru kao i policajce, pa da su najbolji. Mladi građevinski inženjer iz moje šire obitelji, koga su zaposlili u općinskoj službi, dao je otkaz nakon nekoliko mjeseci jer kaže da se osjećao kao da je bolestan u tom neopisivom neradu i neredu.
Jedni su preplaćeni, drugi potplaćeni
Država plaća oko 240.000 zaposlenika u državnim i javnim službama, ali odnosi cijene radnih mjesta u toj mreži nelogični su i nepravedni. Jedni su preplaćeni u odnosu na druge, drugi su potplaćeni. Izvrstan radnik nema veću plaću na istom radnom mjestu od lijenog i nezainteresiranog tipa koga bi se u kakvoj privatnoj firmi s velikim veseljem riješili od Nove Godine do Uskrsa.
Nije sasvim jasno održava li se to neodrživo stanje kod države kao poslodavca zato što nitko u vladama nije znao složiti primjeren i bazično pošten sustav plaća, nagrađivanja i kažnjavanja. Ili zato što nikoga nije bilo briga da se vaga pošteno ugodi. Ili baš zato da se nebrojene osobe zaposlene po stranačkoj preporuci ili po babi i po stričevima ne moraju pretrgnuti od posla.
Ali vjerojatno je da ni sada ne bi bilo promjena da nas na njih nije natjerao Bruxelles. U svakom slučaju, Europska unija radi reformski posao koji u samostalnoj Hrvatskoj državi nije bio napravljen nikad. Jer pare iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti nećemo dobiti ako ne uredimo sustav plaća za državne i javne službe, a riječ je o lijepih 700 milijuna eura. Ucjena je u ovom slučaju jako dobra stvar. Pa se Ministarstvo pravosuđa i uprave napokon primilo posla.
Platili liječnike, a zapostavili sestre
A riječ je o zadatku koji svakako nije atomska fizika i riješen u hodu u svim normalnim zemljama, pa i u nenormalnima. Kod nas su se, međutim, kockice u sustavu nagrađivanja kod Države do sada pomicale lijevo desno i gore dolje prvo zbog izbornih glasova, a drugo zbog sindikalnih pobuna, prijetnji štrajkovima i obustava rada.
Nedavno je, recimo, Vlada pod pritiskom iz branše povećala plaće liječnicima, ali je mirne duše na ledini ostavila medicinske sestre i tehničare koji su se onda također digli da traže svoje. Takva natezanja i navlačenja traju 30 godina pri čemu se nelogičnosti mjestimičnih vatrogasnih intervencija samo slažu jedna na drugu, a mali dobici mogu se eventualno ostvariti samo vikom i galamom. Momentalno veće plaće traže zatvorski čuvari, sutra će netko drugi.
Hrvatska je valjda jedina država EU u kojoj su se plaće nekoliko desetljeća korigirale raznim ”dodacima na plaću” tako da sada imamo 560. A unutar pojedinih službi i ustanova generalni je princip uravnilovka. Tako se službeniku može dati otkaz samo ako je ubio šefa, a skoro da je posve svejedno koliko i kako tko radi jer se to na plaćama ne vidi. Nevjerojatno je da je još u Jugoslaviji svuda postojao pomno razrađen sustav platnih razreda, a kod nas se ta elementarna formula otkriva tek sada kao topla voda.
Njemački tajnik koji je dao ostavku
Dobit ćemo, dakle, platne razrede, navodno 16, od spremačice do sveučilišnog profesora, i pripadajuće koeficijente na skali. Zatim najavljuju da će se najbolji kadar moći nagraditi s do 30 posto većim plaćama i godišnjim bonusima, a onima koje pretpostavljeni ocijene lošom ocjenom uprava će se moći zahvaliti raskidom ugovora o radu. Vidjet ćemo finale prijedloga kad zakon bude predstavljen, ali ovo već nekako zvuči.
Šteta samo da EU, kad se već korisno i pohvalno brine oko standardizacije plaća u državnim i javnim službama, ne forsira i obaveznu institucionalizaciju političke odgovornosti u Hrvatskoj. Nekidan je državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva Njemačke Patrick Graichen dao ostavku jer su mu našli da je osoba koju je zaposlio na mjestu direktora u Državnoj agenciji za energiju njegov – vjenčani kum. Kum je ostao bez položaja i raspisan je novi natječaj za upražnjeno mjesto.
Da se takav princip provede ovdje, Plenkovićeve bi vlasti bi bile u velikoj gabuli jer bi valjda pola politički instaliranog rukovodećeg kadra moralo smjesta odstupiti zbog namještenih natječaja, klijentelizma i nepotizma. Čekamo neki bespogovorni signal iz Bruxellesa i neku utješnu donaciju za tu svrhu da se i ta ključna reforma provede na našem terenu.