Zašto BiH neće predati Mamića iako, kao, imamo ugovor o izručenjima
Ugovor se odnosi i na ljude s dvojnim državljanstvima, ali u slučaju Mamića ne vrijedi
Prije nego što osuđujuća presuda Zdravku Mamiću postane pravomoćna, hrvatsko pravosuđe više ne može doći do njega. Prije nego što je osuđen, dobio je državljanstvo i pobjegao u Hercegovinu, a BiH ne izručuje svoje državljane. Dvije države, doduše, imaju međusobni sporazum o izručenju koji je u vrijeme donošenja pompozno najavljivan, ali ni on ne vrijedi u konkretnom slučaju.
Hrvatska će od BiH moći tražiti tek preuzimanje izvršenja pravomoćne Mamićeve presude. Kada će to biti, neizvjesno je prognozirati, no posve je jasno da govorimo o godinama. Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić već je potvrdio da njegova zemlja neće moći izručiti Mamića, ako Hrvatska to i zatraži. Izvršenje kazne u BiH Hrvatska će pak moći tražiti na osnovu Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima.
I Ugovor iz 2012. djelovao je optimistično
Kako bi pokušale izbjeći ovakve situacije, da se okrivljenici s dvojnim državljanstvom skrivaju bilo u BiH bilo u Hrvatskoj, dvije su zemlje još 2012. potpisale Ugovor o izručenju. Njime je dogovoreno da su izručenja vlastitih državljana ipak moguća, no samo u određenim slučajevima, odnosno za određena kaznena djela. Riječ je o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca.
Notorna je činjenica da su mnogi okrivljenici, koji imaju dvojno državljanstvo BiH i Hrvatske iskorištavali upravo ustavnu odredbu koja brani izručivanje vlastitih državljana. Prije nego što je Ugovor potpisan, skrivali su se pred zakonom u BiH ili u Hrvatskoj, ovisno čije su državljanstvo imali. Upravo su zato, kako je tada i objavljeno, dvije zemlje sklopile poseban Ugovor koji je trebao spriječiti počinitelje najtežih kaznenih djela da izbjegnu progon.
Evo što kaže Ugovor o izručenju
Prema njemu, vlastite državljane BiH i Hrvatska mogu izručiti u slučaju pravomoćno izrečene presude ili pak određenog istražnog zatvora i to kada je u pitanju organizirani kriminal, korupcija ili pranje novca. Uz to, izručenje vlastitih državljana moguće je i za druga teška kaznena djela za koja je propisana kazna duža od deset godina zatvora.
Iz ovog dijela Ugovora proizlazi da Mamić za sada ne treba strahovati od mogućeg izručenja, budući da nije osuđen niti za organizirani kriminal, niti za korupciju niti za pranje novca. Izrečena mu je nepravomoćna presuda zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju, i za to osuđen na šest i pol godina zatvora. To kazneno djelo ne spada niti pod jednu vrstu kriminala obuhvaćenu Ugovorom o izručenju što ga Hrvatska ima sklopljenog s BiH.
U Ugovoru je precizirano da je odnosi za zločinačko udruživanje, zlouporabu položaja od strane službene ili odgovorne osobe, posredovanje korištenjem utjecaja, podmićivanje i pronevjeru, te kaznena djela za koja se izriče više od deset godina zatvora. U tom kontekstu Zdravko Mamić ima potencijalan problem s drugom optužnicom, prema kojoj se sa suoptuženima tereti za zločinačko udruživanje s ciljem izvlačenja novca iz Dinama. No ta optužnica još nije pravomoćna.