Dakle, u Francuskoj su predsjednički izbori. Ovo je 6 stvari koje trebate znati
Kako će se izbori odraziti na budućnost Francuske i Europe
U nedjelju se u Francuskoj održavaju predsjednički izbori, a ako vjerujete izbornim anketama, dvije su stvari sigurne. Prva je da je nemoguće predvidjeti tko će od četvero kandidata ući u drugi krug, a druga da Marine Le Pen sigurno neće postati predsjednica države. No, rezultati prošlogodišnjeg britanskog referenduma i američkih predsjedničkih izbora pokazali su se, međutim, suprotnima od rezultata predizbornih anketa. Stoga je opravdan strah da bi nakon pobjede Donalda Trumpa i Brexita, globalnu politiku mogao uzdrmati i ishod ovih izbora. Izdvojili smo šest najvažnijih stvari koje morate znati o najneizvjesnijim izborima u povijesti Francuske.
1. Zbog čega ovi izbori imaju globalni značaj?
Posljednje dvije godine ankete pokazuju da će u drugom krugu vjerojatno završiti desničarka Marine Le Pen. Predizborne ankete također sugeriraju da će Le Pen, koja je građanima obećala izbaciti euro i raspisati referendum o izlasku Francuske u EU, u drugom krugu predsjedničkih izbora vjerojatno izgubiti od nezavisnog centrista i bivšeg socijalista Emmanuela Macrona. Međutim, utrka je vrlo neizvjesna. Francois Fillon, bivši desničarski premijer koji se našao u središtu korupcijskog skandala, i Jean-Luc Melenchon, ljevičarski veteran s prilično radikalnim ekonomskim programom, također bi se mogli naći među finalistima.
Budući da trećina Francuza još uvijek nije odlučila za koga će glasati, iznimno je teško prognozirati koji predsjednički kandidat će završiti u drugom krugu. Pobjeda Marine Le Pen će, nakon Brexita i izbora Donalda Trumpa za američkog predsjednika, Europi nanijeti novi težak udarac, a svjetska ekonomija će se naći u novim previranjima. Eventualni predsjednik Melenchon bi također mogao uzdrmati establišment, dok bi pobjeda Macrona značila buduću proeuropsku politiku Francuske.
2. Tko su predsjednički kandidati?
EMMANUEL MACRON
Kada je Emmanuel Macron prije koju godinu odlučio napustiti posao investicijskog bankara i okušati se u politici, činilo se da mu je suđen vrtoglavi uspon u elitu. Ali nakon samo dvije godine ministarskog staža (2014.-2016.) napustio je Socijalističku stranku i kao neovisni kandidat krenuo u predsjedničku utrku. Pritom je slao poruke protiv establišmenta kojem je pripadao, što ga je pretvorilo u favorita najneizvjesnijih predsjedničkih izbora dosad. Ako pobijedi na izborima taj će 39-godišnjak, široj javnosti nepoznat do prije tri godine, postati najmlađi šef francuske države od Napoleona.
Macronov meteorski uspon mnogi pripisuju čežnjom za svježim licem u kombinaciji s neočekivanim slomom njegovih uvaženih protivnika. Važnu ulogi imala je i njegova dobra taktika. Nezadovoljan statusom quo u zemlji, najavio je da će protresti establišment, iako je pohađao prestižne francuske škole, basnoslovno zarađivao kao Rothschildov bankar i bio Hollandeov ministar gospodarstva. “Francuska je blokirana zbog tendencije njezine elite da služi samoj sebi”, rekao je pristašama na skupu u Pauu. “A ja to znam jer sam bio njezin dio”. Još kao ministar počeo je kritizirati ‘svete krave’ francuskog socijalnog modela, poput 35-satnog radnog tjedna, doživotnog zapošljavanja u javnim službama i prestrogu zaštitu radnika od otkaza.
Takve su ga poruke tijekom kampanje pretvorile u trenutno najpopularnijeg političara, što je golem uspjeh za bivšeg bankara u zemlji u kojoj mnogi preziru svijet visokih financija. Tvrdi da mu je ambicija premostiti tradicionalnu podjelu na lijevo i desno koja predugo dominira francuskom politikom. Kada je u kolovozu prošle godine osnovao vlastiti pokret “En Marche!” (Naprijed!), mnogi su ga analitičari smatrali zvijedzdom kratkog sjaja. Macronu, međutim, u kampanji ide na ruku to što su socijalisti u rasulu, a njihov kandidat Benoit Hamon je na sedam do osam posto podrške. Istodobno, konzervativna uzdanica Franocis Fillon trpi žestoke kritike zbog upletenosti u financijski skandal, pa Marcon ubrzo izbija na čelno mjesto u anketama.
Poziciju je potom učvrstio gradeći široku potporu u biračkom tijelu i slijeva i zdesna. Iako tek treba pobijediti i Fillona i kandidata krajnje ljevice Jeana-Luca Melenchona, njegova će glavna suparnica, ako je suditi po anketama, biti Marine Le Pen. A ona ga naziva kandidatom bankara. “Gospodin Macron ne brani interese naroda. On brani interese finacijskih centara moći, brani interese velikih banaka”, rekla je. Macron je u braku s Brigitte Trogneux koja mu je bila učiteljica u srednjoj školi i poznaje je od svoje šesnaeste godine. Vezu su počeli kad je on postao punoljetan. S obzirom na dobnu razliku od 24 godine, njihov je brak bio privlačna i intenzivno praćena tema tabloidinih časopisa.
MARINE LE PEN
Marine Le Pen odvela je Nacionalnu frontu s ruba francuske politike u njezino središte, a sebe pretvorila u izglednu kandidatkinju za prvu francusku predsjednicu i prvu državnu čelnicu s krajnje desnice od Drugog svjetskog rata. Otkako je preuzela Nacionalnu frontu 2011., Le Pen se potrudila izbrisati antisemitski imidž koji je stranka stekla za vrijeme višedesetljetnog vođenja njezina oca Jeana-Marie Le Pena. Dvaput razvedena majka troje djece umjesto toga je stranku pozicionirala kao protuuseljeničku, euroskeptičnu, koja želi francuske radnike “zaštititi od globalizacije”. Ankete je od samoga početka kampanje svrstavaju u drugi krug predsjedničkih izbora.
Uspije li u tome, bit će to korak više u odnosu na izbore 2012. i ostvarenje jednako onome njezina oca koji se plasirao u drugi krug 2002., kad ga je pobijedio Jacques Chirac. Iako ankete i sada sugeriraju da Le Pen neće dobro proći u drugom krugu, ipak ukazuju na mnogo tješnju utrku nego prije 15 godina. Unatoč tome mnogi koji se groze populističke politike strahuju da se ne ponovi iznenađujući izborni rasplet poput onih na prošlogodišnjem britanskom referendumu i američkim predsjedničkim izborima. Postane li predsjednica, Le Pen planira Francusku povući iz eurozone i povećati javnu potrošnju. Njezina ekonomska politika u skladu je antiglobalizacijskim sentimentom koji je doveo Donalda Trumpa u Bijelu kuću i potaknuo Brexit.
Nastojala je ‘dedemonizirati’ stranačku i svoju sliku u javnosti čak i uz cijenu sukoba s ocem, kojeg je prije dvije godine izbacila iz stranke jer je izjavio da su nacističke plinske komore bile “tek povijesni detalj”. Bez obzira na to, kreditori nisu željeli financirati njezinu kampanju što ju je dovelo u financijski neravnopravan položaj u odnosu na ostale kandidate. Uz to je i pod istragom da je pronevjerila novac Europskog parlamenta fiktivnim zapošljavanjem pomoćnika. Ona tvrdi da je istraga politički motivirana kako bi se unazadila njezina kampanja. Ta obožavateljica ruskog predsjednika Vladimira Putina ušla je u politiku s 18 godina. Kao kandidatkinja Nacionalne fronte 1998. izabrana je za vijećnicu u pokrajini Ile-de-France. Tad je odustala od odvjetničke karijere i počela se profesionalno baviti politikom. Od 2004. članica je Europskog parlamenta.
FRANCOIS FILLON
Konzervativni kandidat Francois Fillon na izborima će pokušati spasiti svoju političku karijeru nakon što mu je kampanjupotresao skandal s fiktivnim zapošljavanjem supruge. Iako je do prije koji mjesec bio jasni favorit za konačnu pobjedu, podrška Fillonovu počela je slabjeti kada je otkriveno da je supruzi Penelopi plaćao stotine tisuće eura za izmišljeni posao njegove asistentice u parlamentu. Bivši premijer u mandatu Nicolasa Sarkozyja negira optužbe, ali sama afera i njegova osorna reakcija nakon što je isplivala u javnosti, uništila mu je ugled praktičnog katolika bez mrlje u karijeri. Pošto predlaže šok-terapiju za francusku ekonomiju koja uključuje rezanje javne potrošnje, otpuštanje pola milijuna zaposlenih u javnom sektoru i odustajanje od 35-satnog radnog tjedna, Fillon je nakon otkrića skandala prozvan licemjerom.
Iako je većina birača željela da se nakon toga povuče iz utrke, Fillon ostao kandidat unatoč pritisku javnosti i njegove Republikanske stranke, koja je tada još imala vremena zamijeniti kandidata. Za sve je optužio svoje političke protivnike i rekao kako će dokazati da mu je afera podmetnuta. Fillon u anketama zaostaje za Marine Le Pen i Emmanuelom Macronom, ali pošto je zaostatak u razini statističke pogreške i dalje se nada prolasku u drugi krug. On je socijalni konzervativac koji se divi bivšoj britanskoj premijerki Margaret Thatcher, poziva na zatopljenje odnosa s Rusijom i ograničavanje prava na posvajanje djece istospolnim parovima. Na stranačkim predizborima priredio je iznenađenje i pobijedio favorizirane protukandidate Alaina Juppea i Nicolasa Sarkozyja.
Prikazuje se kao čovjek koji je spreman provesti “duboku preobrazbu, gotovo revoluciju” kakva Francuskoj treba nakon godina sporog rasta pod socijalističkim predsjednikom Francoisom Hollandeom. “Moj plan je jedini dovoljno radikalan da nas izvuče iz ekonomske rupe”, rekao je nedavno. Rođen u regiji Sarthe nekih 200 kilometara zapadno od Pariza, Fillon je svojedobno bio najmlađi zastupnik u parlamentu, izabran u 36. godini. Iako je bio premijer, a prije toga i nekoliko puta ministar, Fillon se uglavnom držao podalje od svjetala političke pozornice. Sarkozy ga je jednom prilikom nazvao “činovnikom”, a prišili su mu i nadimak “gospodin Nitko”. Sa suprugom Penelope, rođenom Britankom, ima petero djece, a u slobodno vrijeme vozi auto utrke na slavnoj stazi u Le Mansu, u svom rodnom kraju.
JEAN-LUC MELENCHON
Jean-Luc Melenchon divi se pokojnom vođi kubanske revolucije Fidelu Castru i bivšem venezuelanskom predsjedniku Hugu Chavezu, a njemačka kancelarka Angela Merkel nije mu pretjerano omiljena. Bude li izabran za predsjednika, 65-godišnji čelnik male stranke radikalne ljevice namjerava potrošiti 100 milijardi eura na stanogradnju i projekte obnovljive energije kako bi stimulirao ekonomski rast i zapošljavanje.Nametnuo bi 90-postotni superporez na zaradu preko 400.000 eura godišnje, odbacio europska pravila o proračunskom manjku i raspisao referendum o izlasku Francuske iz EU-a ako Merkel i ostali državnici odbiju radikalno promijeniti smjer kojim se kreće, posebice ako ne odustanu od strogih mjera štednje. Francuze je upozorio da će “iskašljavati krv” ako na izborima izaberu nekog drugog. Kao i Marine Le Pen, Melenchon je zastupnik u Europskom parlamentu, ali nije pobornik aktualne europske politike.
Siromaštvo i slabašan gospodarski rast, kaže, posljedica su ‘laissez-faire’ ekonomije i alergije prema rastu javne potrošnje, za što krivi njemačku kancelarku. Melenchon tvrdi da će obilnijom javnom potrošnjom francuska ekonomija rasti brže, a do kraja mandata 2022. nezaposlenost će s deset pasti na šest posto. Nakon tri desetljeća članstva, 2009. je napustio Socijalističku stranku, kako bi mogao zagovarati čvršći socijalizam. Želi nacionalizirati ključne sektore poput zračnih luka i autocesta, stvoriti golemu državnu banku i legalizirati kanabis. Tvrdi da se Francuska mora okrenuti ‘zelenoj’ poljoprivredi i obnovljivoj energiji. Namjera mu je devalvirati euro kako bi potaknuo tržišnu kompetitivnost, napustiti MMF i povući se iz NATO-a.
Umjesto ugovora o slobodnoj trgovini, Melenchon zagovara alternativne varijante suradnje. Hvali latinoamerički dogovor kojim je Chavez na Kubu slao naftu, a Castro njemu oftamologe koji su Venezuelance liječili od katarakta. Kao i Donald Trump, Melenchon je pun nepovjerenja u tradicionalne medije i biračima se obraća putem društvenih mreža. Koristi se hologramima kako bi istodobno govorio biračima na više mjesta i voli nositi tradicionalne proleterske jakne. Rođen u marokanskom gradu Tangeru, svoj osebujni karakter pripisuje mediteranskiim korijenima. Posljednjih tjedna je jako napredovao u anketama, stigao na korak do drugog kruga, ali tako je bilo i prije predsjedničkih izbora 2012., pa je na izborni dan dobio samo 11 posto glasova.
3. Koje su bile glavne teme kampanje?
Tijekom predizborne kampanje kandidati su često raspravljali o francuskom gospodarstvu koje se nalazi u stagnaciji. Nezaposlenost je porasla na 10 posto, rast BDP-a je prilično slab. Kandidati se nikako nisu mogli složiti oko potrebnih mjera. Jedan od njih, Melenchon, izjavio je da se zalaže za uvođenje stopostotnog poreza za bogate, dok bi Le Pen izbacila euro. Predizbornu kampanju obilježile su brojne kontroverze. Fillonova žena i dvoje djece optuženi su da su zaradili više od milijun dolara na povremenim poslovima na kojim se nikada nisu pojavili. Le Pen je na Twitteru objavila nasilne slike ISIS-ovih ubojstava, dok se Macron morao ispričati zbog francuske kolonijalne povijesti u Alžiru i objašnjavati kako nije varao ženu. Ipak, najznačajnija teme ovre predizborne kampanje bila je imigrantska politika. Desno orijentirani kandidati pokušali su pridobiti naklonost većeg dijela francuske javnosti koji smatra da imigranti utječu na nezaposlenost i doprinose sve učestalijim terorističkim napadima.
4. Kako bi se rezultati mogli odraziti na EU?
Europska Unija je u posljednje vrijeme jako zauzeta Brexitom, pa postoji opravdani strah da Europu uskoro očekuje još jedan razvod. Dvoje francuskih predsjedničkih kandidata zastupa ideju o izlasku Francuske iz Europske unije. Politički analitičari strahuju može li EU, odnosno zajednica 28 zemalja, preživjeti gubitak dvije najbogatije i najbrojnije članice. Dvojica analitičara CNN-a smatraju da bi napuštanje eura mogao predstavljati veći politički šok od Brexita.
5. Što bi se moglo dogoditi nakon izbora?
U lipnju se u Francuskoj održavaju parlamentarni izbori koji za budućnost zemlje imaju veći značaj od predsjedničkih izbora. Budući francuski predsjednik svoju snagu moći će demonstrirati samo uz podršku parlamentarne većine. Dakle, prava izborna drama Francusku očekuje tek za malo manje od dva mjeseca. Macronova eventualna predsjednička snaga ovisi o tome hoće li u parlamentu biti izabrano dovoljno zastupnika njegovog EN Marche! Pokreta, ali i drugih centralistički usmjerenih stranaka. Melenchonova stranka Front National trenutno ima dva parlamentarna zastupnika. Zbog toga će ovome kandidatu biti iznimno teško dobiti podršku od potrebnih 289 glasova.
6. Možemo li očekivati francusku verziju Brexita?
To je moguće, ali iznimno teško. Naime, u francuskom ustavu stoji da je Francuska članica EU, a za donošenje ustavnih promjena potrebna je podrška u oba doma parlamenta. Budući predsjednik može raspisati referendum bez parlamentarne podrške, ali za to mora imati odobrenje Ustavnog suda. Zbog toga je francusko napuštanje Europske unije vrlo komplicirano, ako ne i nemoguće.