Čak ni u, po definiciji, najmrtvijoj od svih mrtvih političkih sezona – dakle, u sredini mandata, s bilo kakvim izborima udaljenim više od godinu dana u prošlosti i skoro pune dvije u budućnosti – hrvatska stranačka scena buja poput vegetacije u kišno proljeće. Neke od tih ničućih biljaka će, nije teško predvidjeti, za koju godinu prepoznavati tek istraživači povijesti, ali neke bi – ovaj put – možda mogle ostaviti dublji trag u pomalo učmaloj političkoj rutini u kojoj je na vlasti uglavnom HDZ ili ponekad SDP s golemom i rubno funkcionalnom koalicijom raznovrsnih stranaka.
Na desnici teško da će biti novosti, tamo se i Domovinski pokret solidnog potencijala (skoro 11 posto na parlamentarnim izborima prije samo dvije godine) raspada već cijelu godinu. A niču i nove stranke, evo baš je Karolina Vidović Krišto ovih dana krenula u osnivanje Odlučnosti i pravednosti, valjda šezdeset tisućite iteracije prave, konačne i neupitne desne stranke koja će uvesti reda u zemlju.
Udruga kao zaštita od pune političke arene
No, dok je formiranje novih pravaških i sličnih stranaka već folklor svakog izbornog ciklusa, ovaj put ćemo ipak imati i nešto rjeđu pojavu – novi SDP. Saborski zastupnici SDP-a koji su lani odbili provesti odluke središnjih tijela stranke, nakon čega su iz nje isključeni, osnovali su – udrugu “Socijaldemokrati” i ne skrivaju političke ambicije.
Osnivanje udruge kao prvog koraka u pretvaranju u stranku relativno je nova pojava kod nas i nema sumnje da ima nekih prednosti. Za mlade i još nedovoljno poznate opcije to znači zaštitu od ulaska u ankete u kojima postoji velika opasnost od obeshrabrujuće mizernog rejtinga. Postojanje udruge, pritom, može biti i platforma za lansiranje nestranačke liste, jedno vrijeme dosta popularnog načina za pariranje nepopularnosti samog pojma politička stranka. Naposljetku, ako se vidi da stvari ne stoje najbolje, udruga uvijek može poslužiti kao štit i objašnjenje za privremeni neizlazak na izbore.
Nešto staro, a ne nešto novo
Udruga “Socijaldemokrati” kani se ipak do sljedećih izbora transformirati u stranku i ponuditi nešto novo pored, kako kažu, dosadašnjih okoštalih političkih struktura. To “nešto novo” bi svakako bilo na svjetonazorskom lijevom centru. I tu, zapravo, počinju problemi. More problema.
Prvo, “Socijaldemokrate” osnivaju prije svih izbačeni saborski zastupnici SDP-a. Predsjednik udruge je Davorko Vidović, za kojeg se tvrdilo da bi mogao biti nova snaga SDP-a. Početkom stoljeća. Uz to, ekipa koja vodi udrugu je praktički ona ista koja je SDP dovela do povijesnog poraza na korona izborima 2020. godine. Nešto novo, zapravo, ovdje itekako ima okus nečeg – starog.
Članak se nastavlja ispod oglasa
SDP nije izgubio rejting raskolom
Poseban problem je rejting. Ne udruge, ona ne ulazi u ankete, već – SDP-a. Stranka Peđe Grbina je, naime, u mjesecu prije raskola (rujan 2021.) imala prosječan rejting od 15,7 posto.
Kad se uzmu iste dvije redovne ankete (Cro demoskop i Crobarometar), SDP je u svibnju bio na 15,8 posto. Ne doima se da tu postoji nekog prostora kojeg bi “Socijaldemokrati” mogli pokriti kako bi ostvarili ikakav rezultat. No, možda ljudi iznenade, tko zna.
Križanje preferencija dobrog dijela birača
Udruga ZRIN (Znanstveno-razvojne inicijative) koju će preksutra predstaviti poznati menadžer i bivši šef Fonda za obnovu od potresa, Damir Vanđelić, ima nešto svijetljije perspektive – ako se upuste u političku utrku. Iako je do službenog predstavljanja sve o profilu udruge, zapravo, stvar špekulacije, znajući za rad i javno izražavane stavove samog Vanđelića, čini se da bi ova udruga mogla pronaći onu političku točku u kojoj se križaju preferencije dobrog postotka nezadovoljnih birača.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vanđelićeva ekipa bi, makar na papiru, mogla mobilizirati dio birača koji redovno daju glas populističkim opcijama poput Živog zida ili Mislava Kolakušića, mogla bi, pritom, zaintrigirati one koji već desetljećima plaču za stručnjacima u politici. Mogla bi pogoditi vibraciju birača desnog centra nezadovoljnih HDZ-ovim upravljanjem zemljom i korupcijskom kaljužom u kojoj je Hrvatska zapela.
Mogla bi, doduše, kao i neki prethodni pokušaji koji su se vrtili oko političkog centra ili trećeg (ili nekog novog) puta, ostati zarobljena u frazeologiji općih mjesta, “nadideološke” prodaje magle i nedostatku političkog instinkta. Pozicija iz koje startaju, odnosno zemlja u kojoj su tri četvrtine birača već rutinski nezadovoljne smjerom u kojem se kreće država, međutim, pruža, ako ništa drugo – priliku.
Lom na Zagrebu
Sam Vanđelić ima dobar imidž kao čovjek koji bi mogao povesti takvu političku snagu. Branitelj, ratni zarobljenik, uspješan menadžer i čovjek koji je, zapravo, odlaskom u Fond već zakoračio u politiku inzistirajući na potpunoj transparentnosti i prozivajući Vladu zbog nevjerojatne sporosti u rješavanju problema u obnovi. Pritom je na glasu i kao čovjek koji je odbio Andreja Plenkovića, ne želeći biti HDZ-ov kandidat za gradonačelnika ukoliko mu se ne zajamči neovisnost, što uključuje i odnose s Milanom Bandićem i njegovom strankom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pitanje je, naravno, hoće li se ZRIN, ili ljudi koje će ta udruga pokušati promovirati uopće okušati na izborima. Moguće je i da će se zadovoljiti javnim zagovaranjem poželjnih javnih politika – no, takva aktivnost dosad je za sve koji su se njom bavili bila frustrirajuće neučinkovita.
Cijena politike
To ne znači da će politike i reforme koje će, nema sumnje, ZRIN predlagati, biti nebitne. Dapače, ukoliko adresiraju i ponude razumljiva i provediva rješenja za ključne probleme domaćeg gospodarstva i društva, moguće je da će se potencijalna biračka smjesa naznačena nešto ranije početi pretvarati u stvarnu potporu. A onda stvari, znaju to dobro recimo u Mostu, kad su u nekoliko mjeseci s dva-tri posto potpore 2015. godine doletjeli do 13,64 posto glasova na izborima, mogu eskalirati jako brzo.
Svega ovoga su vjerojatno svjesni i u političkim strankama kojima bi ulazak Vanđelića u politiku mogao značiti smanjenje potpore. Pogotovo u vladajućoj, kojoj sasvim dobro ide s nebitnim satelitima u kombinaciji koja se preveć pompozno naziva koalicijom. Stoga valja, već nakon četvrtka, očekivati i gadne političke udare po novoj udruzi i njenim članovima. No, to je ionako cijena ulaska u političku arenu, s udrugom ili bez nje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Damir Vanđelić ulazi u politiku. Može li čovjek koji je odbio Plenkovića oteti HDZ-u dio birača?
Od svih stranaka i udruga koje niču na sve strane, čini se da samo jedna ima ozbiljnu šansu - ona koju pokreće Vanđelić
Vanđelićeva ekipa bi, makar na papiru, mogla mobilizirati dio birača koji redovno daju glas populističkim opcijama, mogla bi, pritom, zaintrigirati one koji već desetljećima plaču za stručnjacima u politici. Mogla bi pogoditi vibraciju birača desnog centra nezadovoljnih HDZ-ovim upravljanjem zemljom i korupcijskom kaljužom u kojoj je Hrvatska zapela
Čak ni u, po definiciji, najmrtvijoj od svih mrtvih političkih sezona – dakle, u sredini mandata, s bilo kakvim izborima udaljenim više od godinu dana u prošlosti i skoro pune dvije u budućnosti – hrvatska stranačka scena buja poput vegetacije u kišno proljeće. Neke od tih ničućih biljaka će, nije teško predvidjeti, za koju godinu prepoznavati tek istraživači povijesti, ali neke bi – ovaj put – možda mogle ostaviti dublji trag u pomalo učmaloj političkoj rutini u kojoj je na vlasti uglavnom HDZ ili ponekad SDP s golemom i rubno funkcionalnom koalicijom raznovrsnih stranaka.
Na desnici teško da će biti novosti, tamo se i Domovinski pokret solidnog potencijala (skoro 11 posto na parlamentarnim izborima prije samo dvije godine) raspada već cijelu godinu. A niču i nove stranke, evo baš je Karolina Vidović Krišto ovih dana krenula u osnivanje Odlučnosti i pravednosti, valjda šezdeset tisućite iteracije prave, konačne i neupitne desne stranke koja će uvesti reda u zemlju.
Udruga kao zaštita od pune političke arene
No, dok je formiranje novih pravaških i sličnih stranaka već folklor svakog izbornog ciklusa, ovaj put ćemo ipak imati i nešto rjeđu pojavu – novi SDP. Saborski zastupnici SDP-a koji su lani odbili provesti odluke središnjih tijela stranke, nakon čega su iz nje isključeni, osnovali su – udrugu “Socijaldemokrati” i ne skrivaju političke ambicije.
Osnivanje udruge kao prvog koraka u pretvaranju u stranku relativno je nova pojava kod nas i nema sumnje da ima nekih prednosti. Za mlade i još nedovoljno poznate opcije to znači zaštitu od ulaska u ankete u kojima postoji velika opasnost od obeshrabrujuće mizernog rejtinga. Postojanje udruge, pritom, može biti i platforma za lansiranje nestranačke liste, jedno vrijeme dosta popularnog načina za pariranje nepopularnosti samog pojma politička stranka. Naposljetku, ako se vidi da stvari ne stoje najbolje, udruga uvijek može poslužiti kao štit i objašnjenje za privremeni neizlazak na izbore.
Nešto staro, a ne nešto novo
Udruga “Socijaldemokrati” kani se ipak do sljedećih izbora transformirati u stranku i ponuditi nešto novo pored, kako kažu, dosadašnjih okoštalih političkih struktura. To “nešto novo” bi svakako bilo na svjetonazorskom lijevom centru. I tu, zapravo, počinju problemi. More problema.
Prvo, “Socijaldemokrate” osnivaju prije svih izbačeni saborski zastupnici SDP-a. Predsjednik udruge je Davorko Vidović, za kojeg se tvrdilo da bi mogao biti nova snaga SDP-a. Početkom stoljeća. Uz to, ekipa koja vodi udrugu je praktički ona ista koja je SDP dovela do povijesnog poraza na korona izborima 2020. godine. Nešto novo, zapravo, ovdje itekako ima okus nečeg – starog.
SDP nije izgubio rejting raskolom
Poseban problem je rejting. Ne udruge, ona ne ulazi u ankete, već – SDP-a. Stranka Peđe Grbina je, naime, u mjesecu prije raskola (rujan 2021.) imala prosječan rejting od 15,7 posto.
Kad se uzmu iste dvije redovne ankete (Cro demoskop i Crobarometar), SDP je u svibnju bio na 15,8 posto. Ne doima se da tu postoji nekog prostora kojeg bi “Socijaldemokrati” mogli pokriti kako bi ostvarili ikakav rezultat. No, možda ljudi iznenade, tko zna.
Križanje preferencija dobrog dijela birača
Udruga ZRIN (Znanstveno-razvojne inicijative) koju će preksutra predstaviti poznati menadžer i bivši šef Fonda za obnovu od potresa, Damir Vanđelić, ima nešto svijetljije perspektive – ako se upuste u političku utrku. Iako je do službenog predstavljanja sve o profilu udruge, zapravo, stvar špekulacije, znajući za rad i javno izražavane stavove samog Vanđelića, čini se da bi ova udruga mogla pronaći onu političku točku u kojoj se križaju preferencije dobrog postotka nezadovoljnih birača.
Vanđelićeva ekipa bi, makar na papiru, mogla mobilizirati dio birača koji redovno daju glas populističkim opcijama poput Živog zida ili Mislava Kolakušića, mogla bi, pritom, zaintrigirati one koji već desetljećima plaču za stručnjacima u politici. Mogla bi pogoditi vibraciju birača desnog centra nezadovoljnih HDZ-ovim upravljanjem zemljom i korupcijskom kaljužom u kojoj je Hrvatska zapela.
Mogla bi, doduše, kao i neki prethodni pokušaji koji su se vrtili oko političkog centra ili trećeg (ili nekog novog) puta, ostati zarobljena u frazeologiji općih mjesta, “nadideološke” prodaje magle i nedostatku političkog instinkta. Pozicija iz koje startaju, odnosno zemlja u kojoj su tri četvrtine birača već rutinski nezadovoljne smjerom u kojem se kreće država, međutim, pruža, ako ništa drugo – priliku.
Lom na Zagrebu
Sam Vanđelić ima dobar imidž kao čovjek koji bi mogao povesti takvu političku snagu. Branitelj, ratni zarobljenik, uspješan menadžer i čovjek koji je, zapravo, odlaskom u Fond već zakoračio u politiku inzistirajući na potpunoj transparentnosti i prozivajući Vladu zbog nevjerojatne sporosti u rješavanju problema u obnovi. Pritom je na glasu i kao čovjek koji je odbio Andreja Plenkovića, ne želeći biti HDZ-ov kandidat za gradonačelnika ukoliko mu se ne zajamči neovisnost, što uključuje i odnose s Milanom Bandićem i njegovom strankom.
Pitanje je, naravno, hoće li se ZRIN, ili ljudi koje će ta udruga pokušati promovirati uopće okušati na izborima. Moguće je i da će se zadovoljiti javnim zagovaranjem poželjnih javnih politika – no, takva aktivnost dosad je za sve koji su se njom bavili bila frustrirajuće neučinkovita.
Cijena politike
To ne znači da će politike i reforme koje će, nema sumnje, ZRIN predlagati, biti nebitne. Dapače, ukoliko adresiraju i ponude razumljiva i provediva rješenja za ključne probleme domaćeg gospodarstva i društva, moguće je da će se potencijalna biračka smjesa naznačena nešto ranije početi pretvarati u stvarnu potporu. A onda stvari, znaju to dobro recimo u Mostu, kad su u nekoliko mjeseci s dva-tri posto potpore 2015. godine doletjeli do 13,64 posto glasova na izborima, mogu eskalirati jako brzo.
Svega ovoga su vjerojatno svjesni i u političkim strankama kojima bi ulazak Vanđelića u politiku mogao značiti smanjenje potpore. Pogotovo u vladajućoj, kojoj sasvim dobro ide s nebitnim satelitima u kombinaciji koja se preveć pompozno naziva koalicijom. Stoga valja, već nakon četvrtka, očekivati i gadne političke udare po novoj udruzi i njenim članovima. No, to je ionako cijena ulaska u političku arenu, s udrugom ili bez nje.