Nekad je nužno odabrati stranu

Dan odluke za Johnsona: Pet pitanja o britanskim izborima i zašto to ima veze s Hrvatskom

Ankete sugeriraju pobjedu Johnsonovih konzervativaca, ali ih ipak treba uzeti s oprezom

MANCHESTER, ENGLAND - DECEMBER 10: British Prime Minister Boris Johnson speaks to supporters during a general election campaign event at the Globus Group factory on December 10, 2019 in Manchester, England. The U.K. will go to the polls in a general election on December 12. (Photo by Christopher Furlong/Getty Images)
FOTO: Getty Images

Britanci u četvrtak, 12. prosinca, izlaze na izvanredne izbore. Bit će to prilika da konačno pokušaju razriješiti politički kaos oko Brexita u koji je Ujedinjeno Kraljevstvo uronjeno zadnje tri i pol godine. Ovo je pet pitanja o britanskim izborima, trećima u samo četiri godine.

Zašto su ovi izbori i svojevrstan referendum?

U kampanji su, dakako, dominirale razne teme, od mogućeg ruskog utjecaja na izborni proces do financiranja nacionalnog zdravstvenog sustava. Pa opet, i te bi se teme mogle svesti pod zajednički nazivnik: Brexit.

NHS, National Health Service, zorno oslikava kako je Brexit konzumirao sve aspekte života u Britaniji. Upravo je NHS bio predmet notornih, kasnije opovrgnutih predreferendumskih tvrdnji zagovornika izlaska iz EU-a, uključujući i Borisa Johnsona, da Britanija tjedno u EU šalje 350 milijuna funti kojima bi mogla financirati zdravstvo. To, naravno, nije točno, ali je očito bilo efektno.

NHS je bio u fokusu i ove kampanje. Laburisti su optuživali čelnika konzervativaca Johnsona da u postbreksitovskoj Britaniji želi izručiti zdravstveni sustav svom prijatelju Donaldu Trumpu, u sklopu budućih pregovora o trgovinskom sporazumu.

Kada su birali prije četiri godine, piše BBC, Britanci su najviše bili zainteresirani baš za zdravstvo i pitanje imigracije. Danas prioritet daju Brexitu. Ali i budućnost zdravstvenog sustava je, dakle, usko vezana uz to kako će i kada Britanija napustiti EU. A glavni konkurenti na izborima nude različite, suprotstavljene verzije napuštanja Europske unije. Zato su ovi izbori i svojevrsni referendum o Brexitu: nakon što se birališta zatvore, možda će postati jasnije žele li Britanci još uvijek izlazak iz Europske unije. I ako žele, pod kojim uvjetima.

Što pokazuju ankete?

Prema gotovo svim istraživanjima, Konzervativna stranka imala je tjednima komotnu, često dvoznamenkastu prednost pred glavnom oporbenom strankom, Laburistima koje vodi Jeremy Corbyn. Krajem studenog, agencija za istraživanje javnog mnijenja YouGov prognozirala je da će torijevci osvojiti 359 mandata od 650, značajno više nego prije dvije godine kada su imali 317 zastupnika. Laburistima je ista anketa predvidjela 211 mandata, 51 manje nego 2017. godine. YouGov je prije dvije godine točno predvidio rezultate izbora.

U finišu kampanje, sugerira više anketa, prednost torijevaca pred laburistima se topi. To pokazuju i danas objavljene prognoze YouGov-a: Johnsonovi konzervativci mogu računati na 339 mandata, a laburisti na 231. Iz agencije, međutim, napominju i da ne mogu isključiti da će ishod izbora biti parlament bez većine niti da će konzervativna većina biti uvjerljivija nego što trenutno pokazuju ankete.

Izbori su u četvrtak, a u 24 sata još se svašta može dogoditi. Primjerice, laburisti su se u utorak, dva dana pred izbore, našli u izuzetno nezgodnoj situaciji: na političkom blogu iscurila je snimka na kojoj jedan od bliskih Corbynovih suradnika govori da im je situacija na terenu loša i da birači u manjim sredinama ne mogu podnijeti Corbyna. Laburisti nisu doveli u pitanje autentičnost snimke, ali tvrde da je, kao, bila riječ o zafrkanciji.

I Johnson se morao opravdavati jer je u ponedjeljak, za vrijeme intervjua na ITV-ju, najprije odbio pogledati fotografiju četverogodišnjeg dječaka koji spava na podu bolničkog hodnika. Mama ga je dovela u bolnicu strahujući da ima upalu pluća, pa su morali satima čekati da se oslobodi krevet. Johnson se zbog svog postupka kasnije ispričavao.

Zašto ankete treba uzeti s rezervom?

Raniji (ne)uspjeh anketa u predviđanju rezultata, i to baš u Britaniji, dovoljan su razlog da se prognoze uzmu upravo tako – kao prognoze.

Primjerice, prije dvije godine, bivša britanska premijerka, Johnsonova prethodnica Theresa May riskirala je s prijevremenim izborima, uvjerena da će na njima učvrstiti konzervativnu većinu u parlamentu i s takve pozicije lakše voditi Britaniju kroz Brexit. Pokazalo se, međutim, da su mnoge ankete tada dosta fulale – podcijenile su Laburiste, koji su na biralištima prošli osjetno bolje nego u predizbornim prognozama – pa je May ostala bez parlamentarne većine.

Osim toga, u četvrtak bi se dio birača mogao opredijeliti za tzv. taktičko glasovanje. Umjesto da svoj glas daju stranci za koju obično glasuju, dat će ga kandidatu u svojoj izbornoj jedinici koji ima najviše šanse za pobjedu i(li) koji najbolje odražava njihov stav prema Brexitu. Na primjer: ako je riječ o biraču laburista, ali koji misli da Britanija mora odmah napustiti EU, taj bi mogao „začepiti nos“ i svoj glas, umjesto laburističkom, dati kandidatu torijevaca.

Brexit, kako je pokazala analiza YouGov-a, pritom ne mora biti jedina motivacija za taktičko glasovanje. Prema istoj analizi, za tu vrstu glasovanja moglo bi se u četvrtak opredijeliti oko jedne petine Britanaca.

Mogu li pro-EU stranke pomrsiti račune Johnsonu?

Početkom kampanje činilo se da su stranke koje žele stopirati Brexit odlučne u tome da Borisu Johnsonu pokvare Božić. Liberalni demokrati, Zeleni i velška stranka Plaid Cymru dogovorili su izbornu suradnju – u 60 izbornih okruga zajednički će podržati jednog kandidata koji ima najviše šanse za prolazak (računajući, dakako, na taktičko glasanje birača). Nadali su se da će tako u novom sazivu parlamenta sjediti osjetno više zastupnika koji se protive izlasku iz EU-a i da će time povećati šanse da se Brexit zaustavi.

Primjetno je, dakako, da su iz tog dogovora izostali Laburisti, najjača oporbena stranka. Bez njih, pro-EU stranke nemaju se baš čemu nadati. Pogotovo nakon što se početna podrška birača Liberalnim demokratima od gotovo 20 posto zadnjih tjedana značajno istopila. Liberalni demokrati bi, spomenimo i to, kad bi osvojili vlast, jednostavno opozvali Brexit. Kako većinu neće dobiti, nastavit će zagovarati novi referendum.

Ako bi, pak, laburisti, liberali i još neke proeuropski orijentirane stranke zajedno dobili dovoljan broj mandata za formiranje vlade, pitanje je bi li oko Brexita uopće mogli naći zajednički jezik. Laburisti se protive Johnsonovoj verziji Brexita, ali njihov čelnik Corbyn dugogodišnji je euroskeptik kojem ne pada na pamet naprosto otkazati Brexit, za što se, recimo, zalažu liberali. Pod pritiskom stranačke baze, obećao je ispregovarati novi dogovor s EU-om i organizirati novi referendum, no izbjegavao se izjasniti kako bi on osobno na tom referendumu glasovao.

Za kraj: kakve to veze ima s Hrvatskom?

Ujedinjeno Kraljevstvo trebalo bi, prema zadnjem dogovorenom planu, iz Europske unije izaći najkasnije 31. siječnja. Ako Johnsonovi konzervativci osvoje većinu u parlamentu, taj je ishod najizgledniji (nećemo tvrditi da je stoposto siguran, jer to s Brexitom naprosto više nije moguće). Dakle, Britanija bi trebala izaći u vrijeme hrvatskog predsjedanja Europskom unijom.

Ako se to ne dogodi, ako nekim slučajem, recimo, laburisti formiraju vladu, onda bi London tražio nove pregovore s Bruxellesom o sporazumu o razdruživanju, pa bi se Hrvatska, kao predsjedavajuća, bavila i tim pitanjem. No, i ako Britanija formalno digne sidro krajem siječnja, već za vrijeme hrvatskog predsjedanja krenut će novi, nimalo jednostavniji pregovori Europske unije s Ujedinjenim Kraljevstvom o budućim odnosima.