Nekad je nužno odabrati stranu

Obljetnica je sovjetskog puča, akteri i svjedoci prisjetili su se tih dana koji su obilježili noviju rusku povijest

Neuspjeli državni udar pokrenuo je raspad raspad Sovjetskog Saveza

A man waves a russian flag during the funeral procession of victims of the coup in front of the Russian White House in Moscow on August 24, 1991, after the coup attemp failed. / AFP PHOTO / DIMITRI KOROTAYEV
FOTO: AFP/AFP

Major KGB-a bio je na odmoru na ruskom selu u kolovozu 1991. godine. Kada se probudio, na radio programu objavili su stanje nacionalne opasnosti. Bilten je sadržavao još nešto, frazu koja je bila tajni kod za obavještajce i koja je značila da se odmah vrate na položaje, piše NYT.

19. kolovoza 1991. godine, grupa od osam starijih tvrdokornijih komunističkih lidera, uključujući i šefa KGB-a preuzela je vlast od sovjetskog predsjednika Mihaila Gorbačova, tvrdeći kako ovaj zbog bolesti nije u stanju nastaviti biti šef partije. U stvari, Gorbačov je bio pritvoren, i “Banda osmorice” planirala je zaustaviti njegove reformističke politike glasnosti i perestrojke, za koje su vjerovali da vode SSSR put propasti. Za nekoliko dana, sudbina supersile visila je o koncu.

Kada je major KGB-a Valeri Širjajev stigao u Moskvu i došao do svog telefona, njegov nadzornik bio je sve samo ne oduševljen zbog državnog udara. “To su ljudi koji nemaju pojma što rade”, kazao je majoru. “Oni su osuđeni na propast, a udar će biti gotov za dva dana”. Ispostavilo se kako je bio u pravu.

Boris Jeljcin na tenku ispred zgrade ruske vlade, 19. kolovoza 1991.
Boris Jeljcin na tenku ispred zgrade ruske vlade, 19. kolovoza 1991. AFP/AFP

25 obljetnica puča

AP je povodom 25. godišnjice državnog udara razgovarao s sudionicima i svjedocima tih kritičnih dana kada se ispostavilo da Moskovljani brane duh demokracije kojeg je Gorbačov pustio, a mnogi sovjetski dužnosnosnici odbili su poslušati svoje naredbe i stali s građanima, osiguravajući tako da puč ne uspije. Kako bilo, 19. kolovoz bio je prekretnica u suvremenoj ruskoj povijesti.

Pokrenulo je to raspad Sovjetskog Saveza i omogućilo trenutak slave za Borisa Jeljcina, u to vrijeme predsjednika Rusije, konstitutivne republike unutar SSSR-a kojeg se pamti po penjanju na vrh tenka kao simbol prkosa udaru. Zasjenio je Gorbačova kao čovjek trenutka, Jeljcin se pojavio kao neosporni vođa nove Rusije i na kraju postao njen prvi demokratski izabrani predsjednik.

Današnji predsjednik Rusije, Vladimir Putin, koji je Jeljcina naslijedio 1999. godine duguje svoju poziciju neuspjelom puču, piše NYT, no i on žali za raspadom sovjetskog carstva. Taj je slom nazvao “najvećom geopolitičkom katastrofom” 20. stoljeća.

Napori da se održi SSSR

U ljeto 1991. godine, događali su se zadnji napori Gorbačova da održi Sovjetski Savez odobrenjem plana za priznavanja suvereniteta Rusije i ostalih 14 sovjetskih republika u zamjenu za očuvanje središnje sovjetske vlade. S postavljenim datumom kada bi sporazum trebao biti potpisan, 20. kolovoza, zavjerenici koji su sudjelovali u puču odlučili su djelovati. Predvođeni šefom KGB-a Vladimirom Krjučkovim, odveli su sovjetskog predsjednika u kućni pritvor na Krim.

U vrijeme kada su se stotine oklopnih vozila počele kotrljati prema Moskvi po nalogu zavjerenika, Jeljcin, njegov šef sigurnosti Aleksander Koržakov i najbliži savjetnici ušli su u automobile i i krenuli prema sjedištu ruske vlade, visokoj modernoj zgradi poznatoj kao Bijela kuća. Na putu do tamo prestizali su tenk za tenkom.

Koržakov se prisjetio kako se njihovo raspoloženje promijenilo kada je Jeljcin vidio mnogo pristaša oko sjedišta vlade kod Bijele kuće: “U tom trenutku svi su se počeli osjećati mirno i sigurno da su svi ljudi, Moskovljani, na našoj strani”. Među prosvjednicima toga dana, bio je i 18-godišnji student geologije Leonid Ragozin, koji je ignorirao molbe svojih roditelja da ne ide na barikade. “Kada sam stigao u Bijelu kuću, vidio sam sve te ljude, tisuće i tisuće ljudi koji su stajali u linijama, formirajući ljudski štit”, kaže.

Građani i tenkovi na ulicama Moskve, rani sati 20. kolovoza 1991.
Građani i tenkovi na ulicama Moskve, rani sati 20. kolovoza 1991. AFP/AFP

Cenzura medija

Rogozin kaže da je jako padala kiša, a stotine ljudi su hodali uokolo s aparatima za čaj i kuhalima za vodu i posudama hrane za prosvjednike. Vođa puča naredio je novinama da to ne tiskaju, a na televiziju su postavljene smetnje, što je značilo da je za Jeljcina bilo nemoguće da proširi svoju poruku prkosa.

Dimitrij Sokolov, Jeljcinov osobni fotograf i djelatnik državne novinske agencije TASS fotografirao je tenkove izvan Bijele kuće. Jeljcin ga je poslao da pronađe strane medije koje bi htjeli objaviti fotografije, prisjeća se Sokolov. TASS-ov urednik fotografije pitao ga je što će mu te fotografije. Neki od prosvjednika pokušali su razgovarati s ljudima u tenkovima koji su se okupili oko Bijele kuće. Jedan od tih razgovora uvjerio je časnika i posadu šest tenkova pod njegovim zapovjedništvom da promijeni strane.

Bataljun majora Sergeija Jevdokimova probuđen je u 6 ujutro te im je naređeno da krenu u Mosvku. Nitko nije znao zašto je bataljun tenkova krenuo prema glavnom gradu i Jevdokimov je sumnjao kako nešto nije u redu. “Kada smo stigli do Bijele kuće i saznali što se događa, odlučio sam da neću učiniti ništa što bi moglo izazvati gubitke života”, rekao je.

‘Shvaćate li da su oni kriminalci?’

Kasnije, Jeljcinova desna ruka, Aleksandar Rutskoi pitao ga je o zavjernicima, kaže Jevdokimov. “Shvaćate li da su oni kriminalci? Hoćete li nam pomoći”, pitao ga je Rutskoi. “Ja da. Ja hoću”, odgovorio je Jevdokimov unatoč riziku da ga zatvore.

Diljem Moskve, osoblje KGB-a suočavalo se sa sličnom dilemom. Širjajev se prijavio na posao, no s obzirom da je službeno bio na godišnjem odmoru, nije morao krenuti uhićivati pro-reformske zastupnike kako je naređeno njegovim kolegama. No, ono to nisu učinili. Izmišljali su načine kako bi izbjegli ispuniti zapovijed, prisjeća se.

“Uskoro smo našli ljude koji su taj dan imali rođendan i jednostavno su se napili. To je bilo čisto rusko rješenje”, kaže Širjajev. “Kako bas mogu kazniti za to što pijete na dužnosti? Mogu vas ukoriti, mogu vas odpustiti, smanjiti vojni čin, mogu uništiti vašu karijeru – ali nećete vas poslati u zatvor”.

Građani razgovaraju s vojnicima na tenku ispred ruske Bijele kuće
Građani razgovaraju s vojnicima na tenku ispred ruske Bijele kuće AFP/AFP

Pijani vojnici

Širjajev je kazao kako su se deseci njegovih kolega napili, nazvali da su bolesni ili vrijeme utrošili pušenjem ispred zgrade i pijenjem čaja, kako ne bi sudjelovali u državnom udaru. “Svi su shvatili da je ovo katastrofa. Nama je rečeno da slušamo apsolutno nezakonite naredbe koje bi mogle dovesti do građanskog rata u Rusiji”, kaže.

Unutar dva dana, bilo je jasno da zaposlenici u sjedništu ne slušaju zapovijedi svog šefa i šefa KGB-a Krjučkova. Jeljcin je primio telefonski poziv zavjerenika koji su rekli da opozivaju vojsku. Širjajev se prisjeća kako je vidio pogrbljen lik Krjučkova kako žuri preko unutarnjeg dvorišta u sjedištu KGB-a prema svojoj crnoj limuzini i odvozi se. Pušači u dvorištu su povikali: “Smeće, jesi li sada sretan”, i gađali ga s opuškom.

Širjajev je odstupio kao šef KGB-a 1994. godine i sada je zamjenik direktora u Novajoj Gazeti, jednim od rijetkih neovisnih ruskih novina. Krjučkov je uhićen, zajedno sa šestoricom drugih učesnika državnog udara, no svi su amnestirani 1994., a neki su se kasnije vratili u državnu službu. Osmi zavjerenik počinio je samoubojstvo prije nego što su ga uhitili.

Rođena je nova Rusija

Do kraja 1991. godine, Sovjetski Savez službeno je propao i nova Rusija je rođena. Pod Putinom, ruski politički sustav napravio je jasan zaokret natrag prema autoritativnoj vlasti, piše NYT. Također je i pokušao obnoviti neke elemente starog carstva, centralizacijom moći, vraćanjem kontrole nad medijima, obnovi vojske i povratu globalne uloge.

Oni koji pamte krizu iz kolovoza 1991., kažu kako je stara totalitarna država zauvijek nestala. “Sadašnji politički režim je represivan, ali sloboda nije samo u glasanju za političke stranke”, kaže Ragozin, slobodni novinar, piše NYT. “Riječ je o mogućnosti biranja svog životnog stila, mogućnosti putovanja, odabiru svog zanjimanja. Toga u velikoj mjeri nije bili u Sovjetskom Savezu, koji je uistinu bio totalitarna država”.

Deseci tisuća Jeljcinovih pristaša na ulicama Moskve 22. kolovoza 1991., dva dana nakon neuspjelog državnog udara
Deseci tisuća Jeljcinovih pristaša na ulicama Moskve 22. kolovoza 1991., dva dana nakon neuspjelog državnog udara AFP

Jeljcinova ostavka

Obljetnice pokušaja državnog udara kroz godine su postale ne baš značajno obilježavane, u oštrom kontrastu s demonstracijom moći koja se događa na Dan pobjede, obilježavanje pobjede Sovjetskog Saveza nad nacističkom Njemačkom u Drugom svjetskom ratu. No, ove godine, godišnjica će biti obilježena nizom događaja u Moskvi, uključujući predavanja, koncerte i izložbe.

Sudbina je donijela neobičan obrat za neke od onih koji su pomogli pobijediti one koji su pokušali udar. Jeljcin je iznenada podnio ostavku na Silvestrovo 1999. godine, a do tada je bio katastrofalno nepopularan.

Kako su završili akteri?

Tjelohranitelj koji je stajao do njega na tenku, Viktor Zolotov, nedavno je imenovan kao šef Nacionalne garde, snažne nove sigurnosne agencije koju je stvorio Putin kako bi raspršio protuvladine prosvjede.

Jeljcin je otpustio Koržakova 1996. godine tijekom predizborne kampanje. Kasnije je pobijedio na izborima za ruski parlament, ali je u međuvremenu otišao u mirovinu.

Jevdokimov, zapovjednik tenkovskog bataljuna, nije dobio nikakvu herojsku dobrodošlicu kada se vratio u svoju bazu izvan Moskve i ubrzo je poslan na službu u ured. “Govorilo se o meni, ‘Prekršio si svoju zakletvu’ i slične stvari. Ali mislio sam da oni koji su oni koji su stali na stranu državnog udara prekršili svoju zakletvu”, kaže. “Ostao sam vjeran svojoj zakletvi. Predsjednik je ilegalno svrgnut”.