Danas je počela ta Škola za život koju najavljuju godinama, a mi smo izvukli 5 najvećih problema

1. Tableti kao sinonim reforme

Eksperimentalnu ‘Školu za život’ protekloga su rujna u svakome smislu obilježili tableti na kojima su učenici trebali usvajati školske novine. Prvo su kasnili zbog kineskog tajfuna, a nakon što su se konačno pojavili na učeničkim klupama, uslijedilo je novo neugodno iznenađenje. Tableti najvećeg dobavljača isporučeni su bez kamera pa se pojedinim, digitalnim nastavnim sadržajima nije moglo pristupati u skladu s tekovinama 21. stoljeća.

Kao da nije bilo dovoljno problema, tijekom školske godine učenici i roditelji prijavljivali su kako tabletima – pucaju ekrani. I dok je svaki prvašić u eksperimentalnoj školi imao svoj tablet, u frontalnoj Školi za život taj će omjer biti jedan tablet na četiri prvašića. Osim prvašićima, tableti će stići i svim učenicima petih i sedmih razreda. No ne s prvim danom škole; nakon postupka javne nabave, predviđen je njihov dolazak u škole s početkom drugog polugodišta. Mediji postavljaju pitanja zašto je tome tako, a iz resornog ministarstva poručuju kako je točno tako bilo i previđeno. I dalje stoji kako se u kontekstu reformskog zahvata ministrice Divjak najviše govori o novim tehnologijama koje će se koristiti u nastavi.

Dodajmo i kako će tableti, koji trebaju stići u reformske razrede, ovoga puta imati kameru jer je jasno propisana u specifikacijama javne nabave.

2. Edukacije nastavnika iznjedrile su i pokoju senzaciju

Edukacije nastavnika za frontalnu provedbu cijele su se godine održavale u virtualnom okruženju na platformi Loomen, a s obzirom na brojne kritike takvog načina educiranja nastavnika u eksperimentalnoj fazi, Ministarstvo je učiteljima i nastavnicima organiziralo skupove uživo u siječnju, lipnju, srpnju te krajem kolovoza i početkom rujna. O kvaliteti tih edukacija najbolje govore sami nastavnici ističući kako je kvaliteta edukacija ovisila o predavačima – mentorima ‘Škole za život’. Neki kvalitetu svojih edukacija hvale i govore kako su im bile i više no korisne, dok ih drugi smatraju gubitkom vremena i pretakanjem iz šupljeg u prazno.

Svakako najviše pozornosti u pripremi Škole za život protekle je godine privukao učiteljski skup u Ciboni, koji je koštao više od milijun kuna, na kojem su učitelji uvježbavali i izvodili pjesmicu uz prateću, banalnu koreografiju. Vjerojatno se sjećate ove crtice, bila je popriličan internetski hit. Uz malo sreće, mentorska podrška učiteljima i nastavnicima Škole za život tijekom školske bi godine ipak trebala biti nešto ozbiljnija i ujednačenija za sve.

3. Kurikulumi se razlikuju od onih isprobanih u eksperimentalnim školama

Još jedan kuriozitet koji karakterizira Školu za život jest činjenica da će učenici učiti, a nastavnici predavati po kurikulumima koji, u tom obliku, nisu isprobani u eksperimentalnoj provedbi tijekom protekle godine. Drugim riječima, ono što su isprobali učenici u eksperimentalnim školama, danas nije ušlo u sve hrvatske škole.

Naime, krajem 2018. provodila se javna rasprava i dorada kurikuluma, sjetit ćete se, vjerujemo, tih trenutaka. Mediji su pratili dramu oko lektire u kurikulumu hrvatskog jezika, kada je u potpunosti zanemarena suvremena književnost, a najviše se pričalo o nestajanju Dnevnika Anne Frank i Ježurke Ježića. Burno je bilo i oko kurikuluma povijesti, gdje je tijekom dorade zapravo izrađen potpuno novi dokument. U siječnju su službeno doneseni novi kurikulumi, izmijenjeni, dorađeni i – neisprobani u eksperimentalnoj provedbi. A upravo je to, između ostaloga, trebao biti smisao eksperimenta.

4. Istraživanje koje je pokazalo ozbiljan problem

U lipnju je predstavljeno istraživanje Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja o rezultatima koje su postigli učenici uključeni u eksperimentalni program. Pokazali su da pretjeranog razloga za veselje nema – većina ispitanih učenika nije ostvarila zadovoljavajuće rezultate u kategoriji logičkog razmišljanja, navodnoj okosnici ovog reformskog zahvata. Ministrica je rezultate relativizirala i poručila kako je to tek preliminarna analiza.

No, istraživanje NCVVO-a pokazalo je da su učenici Škole za život na razini na kojoj uspijevaju riješiti samo jednostavne problemske zadatke, odnosno njih više od 86 posto nalazi se na osnovnoj razini rješavanja problema. I u tom smislu, frontalnoj Školi za život trebat će puno više sreće.

5. Disonantni koalicijski tonovi oko Škole za život

Najveći izazov Školi za život predstavljat će – politika. Gledajući s tog aspekta, njena je budućnost krajnje neizvjesna. Dok s jedne strane ministrica i njen HNS jasno komuniciraju kako se radi o sveobuhvatnoj obrazovnoj reformi, iz partnerskog HDZ-a mnogo su umjereniji u svojim ocjenama.

Premijera Plenkovića je gotovo nemoguće čuti o ovoj temi, no vrlo jasno i javno komunicira njegov posebni savjetnik Radovan Fuchs. U posljednja dva tjedna, nije se ustručavao reći kako je Školu za život trebalo odgoditi za godinu dana, sve skupa postaviti na čvršće temelje i tako se osigurati od problema u provođenju. Fuchs nije štedio Divjak pa je u Večernjem poručio i kako bi sve skupa bilo puno bolje pripremljeno “da smo se malo manje bavili PR-om, a malo više radom”.

Osim toga, HDZ-ovci sve jasnije i češće komuniciraju kako je Škola za život tek prva stepenica u puno široj priči obrazovne reforme. S obzirom na neizvjesnu budućnost HNS-a u nekim novim vladama, izvjesnom se jedino čini HDZ-ova daljnja briga o Školi za život i njenim derivatima.