Današnja presuda Ivi Sanaderu bitna je za sve slučajeve ratnog profiterstva u Hrvatskoj
Sud će odluku o aferi Hypo protiv bivšeg premijera donijeti danas poslije podne
Dok se danas poslije podne očekuje izricanje dvije presude bivšem premijeru Ivi Sanaderu, treba napomenuti da će jedna od njih, ona u aferi Hypo, zasigurno imati presedanski značaj. Naime, i kada je prvi puta suđen u tom slučaju, dakle za primanje 3,5 milijuna kuna provizije od Hypo banke 1994. godine, Sanader je bio proglašen prvim ratnim profiterom u Hrvatskoj.
Bila je to prva presuda izrečena na osnovu Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije. Hoće li ponovno biti proglašen krivim iznimno je važno za nastavak sudske prakse o slučajevima ratnog profiterstva.
Zašto je posebno bitna današnja presuda?
Zakon po kojem je Sanader prvi puta osuđen donijet je 2011., nakon što je godinu dana ranije izmijenjen Ustav, upravo kako bi se omogućilo da ova vrsta kaznenih djela ne padne u zastaru. Kada je u ljeto 2015. Ustavni sud ukinuo Sanaderovu već pravomoćnu presudu za ratno profiterstvo u aferi Hypo, izričito je naložio da se u ponovljenom postupku provjeri je li prije podizanja optužnice protiv bivšeg premijera nastupila zastara. Na neki je način, Ustavni sud tom svojom odlukom potpuno obezvrijedio izmjene Ustava iz 2010. Nije dopustio da se automatski zanemari pitanje zastare, već da se provjerava od slučaja do slučaja.
Ustavni sud je ustvrdio kako ni Županijski sud u Zagrebu ni Vrhovni sud nisu ispitali je li kazneno djelo za koje je Sanader osuđen bilo u zastari na dan kad je na snagu stupila promjena Ustava, 16. lipnja 2010. Time su zapravo propustili utvrditi je li uopće postojala pravna mogućnost kaznenog progona, suđenja i penalizacije Sanadera za slučaj Hypo.
Je li to kraj postupaka zbog ratnog profiterstva?
Ustavni sud svoj je stav čak argumentirao citiranjem pravnog stajališta Vrhovnog suda SAD-a koji je u predmetu Stogner protiv Kalifornije utvrdio da “zakon koji je donesen nakon isteka prethodno primjenjivog razdoblja zastare krši klauzulu Ex Post Facto kada njegova primjena znači oživljavanje kaznenog progona za koji je prethodno već nastupila zastara”.
U Sanaderovom slučaju za zlouporabu ovlasti prema Kaznenom zakonu iz 1998. godine, što ga je Županijski sud u Zagrebu primijenio, relativna zastara iznosila bi deset godina i nastupila bi 22. ožujka 2005. godine. Apsolutna zastara nastupila bi pak 22. ožujka 2015. Barem je tako zaključio Ustavni sud, a ostaje za vidjeti što će danas reći Županijski sud u Zagrebu.
Zbog Sanadera se stvara sudska praksa
Teoretski, kažu nam pravni stručnjaci, vijeće Županijskog suda u Zagrebu moglo je prekinuti postupak protiv Sanadera u trenutku kada je utvrdilo da je nastupila zastara. No, jednako tako, svoj stav o zastari može izreći i tek kod izricanja presude danas poslije podne.
U svakom slučaju, ova današnja presuda imat će presedanski značaj, jer će pokazati još jednom stav nižih sudova prema problematici zastare kod slučajeva ratnog profiterstva i privatizacijskog kriminala s početka ’90-ih. Ako Sanader zbog zastare bude oslobođen krivnje, to će značiti da se Županijski sud u Zagrebu priklonio tumačenju Ustavnog suda RH prema kojem se ipak ne mogu procesuirati kaznena djela ratnog profiterstva koja su prije 2010. godine već pala u zastaru.
Ukoliko pak Sanader bude proglašen krivim to će značiti da je prvotna intencija ustavnih promjena o nezastarijevanju ove vrste kriminala ipak prihvaćena i dijelu sudske prakse. Naime, to bi značilo da je Županijski sud u Zagrebu ostao kod svog stava iz prve Sanaderove presude u aferi Hypo, da njegovo primanje provizije od Hypo banke 1994. godine, kada je još radio u Ministarstvu vanjskih poslova, nije palo u zastaru. U nekim ranijim slučajevima, poput onog poduzetnika Ivana Radoševića, sud je zaključio da je do zastare došlo unatoč ustavnim promjenama.
Za što je točno optužen bivši premijer RH
Prema optužnici, Sanader je kao pomoćnik ministra vanjskih poslova i kao pregovarač s Hypo bankom o uvjetima kredita za kupnju zgrada veleposlanstava, iskoristio ratno stanje i tražio za sebe proviziju.
Naime, sumnja se da je tijekom pregovora o uvjetima, kojima je Hypo banka odobrila kredit od 140 milijuna tadašnjih austrijskih šilinga, kao pregovarač s predstavnicima Hypo banke dobio proviziju koja je iznosila pet posto od odobrenog kredita. Radilo se o sedam milijuna tadašnjih šilinga. USKOK tvrdi da je u pitanju iznimno bogaćenje, što je bilo u potpunom nesrazmjeru s ondašnjim financijskim prilikama samog Sanadera, ali i stanjem u državi.
Sam bivši premijer od početka procesa negirao je krivnju.