Nekad je nužno odabrati stranu

Dekanica zagrebačkog Pravnog fakulteta reagira na jučerašnji istup akademika Silobrčića u Telegramu

Donosimo reagiranje prof. dr. sc. Dubravke Hrabar

23.10.2013., Zagreb - Prof. dr. Dubravka Hrabar, predstojnica Katedre za obiteljsko pravo.
Photo: Anto Magzan/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Telegram je prije nekoliko tjedana objavio veliki intervju s akademikom Vlatkom Silobrčićem u kojem je, između ostalog, govorio o doktoratu predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića koji je, smatra, sporan. Na taj je intervju reagirao gospodin Šeparović, pozivajući se na obrazloženje dekanice Pravnog fakulteta u Zagrebu, prof. dr. sc. Dubravke Hrabar, koja se ne slaže s ocjenom akademika Silobrčića. Gospodin Silobrčić, referirajući se na obrazloženje dekanice Hrabar, jučer je predložio međunarodnu ekspertizu znanstvenih radova te ustanove.

Dekanica Hrabar danas nam je poslala reagiranje koje prenosimo u cijelosti.


Osobno nisam sklona polemizirati putem medija, osobito s osobama koje osobno poznajem i izuzetno cijenim, kao što je to gospodin akademik Vlatko Silobrčić, no držim da je važno istinu prezentirati u cijelosti kako čitateljstvo ne bi imalo krivu ili jednostranu sliku problema. Osim toga, drag mi je Platon, ali mi je draža istina (Aristotel).

Ponajprije, ne ulazeći u opremu uredništva u odnosu na pismo akademika Silobrčića, činjenica jest da gospodin akademik nije (bio) predsjednik nikakvog Odbora za plagiranje, već od strane Hrvatskoga sabora imenovanog tijela pod nazivom Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, kojemu je, prema čl. 112. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju zadaća promicanje etičkih načela i vrijednosti u znanosti. Ovako bi se dalo zaključiti da se navedeni Odbor bavi isključivo plagijatima i da je stoga i isključivo kompetentan za to pitanje.

Međutim, netočne su daljnje tvrdnje kako ih navodi uvaženi akademik da „taj fakultet ima svoje standarde citiranja“ (apostrofirajući Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu). Dalo bi se zaključiti da ostali pravni fakulteti u Hrvatskoj imaju neke druge načine, što nije točno.

‘Jedna od najsramotnijih rabota’

Riječ je jednostavno o tome da pravna znanost, pravna struka ima svoje uobičajene načine citiranja, točnije pozivanja na tuđe tekstove koje autori koriste u svojem znanstvenom radu, premda oni, na žalost nigdje nisu uobličeni u (pravnu) normu koja bi obvezivala. Iz toga se razloga rabe različiti načini označavanja preuzetog teksta, pri čemu i dalje ustrajem na tvrdnji da je najbitnije da je izvor označen, jer u protivnome je riječ o plagijatu, koji je u znanosti jedna od najsramotnijih rabota.

Valja razlikovati obilježavanje tuđeg teksta prenesenog u vlastiti, od pojedinosti (obično označene na dnu stranice u tzv. fusnoti) koje čitatelja upućuju tko je izvorni autor, koji je naslov njegova rada, gdje ga pronaći, tko je izdavač, iz kojeg mjesta, godine, i na kraju – stranicu na kojoj čitatelj može s lakoćom provjeriti odgovara li preuzeti tekst izvorniku.

Ovi posljednji podatci pripadaju u bibliografsko područje i precizno su propisani. Vrlo je jednostavno uočiti da se različita znanstvena područja (društvena, humanistička, bio-medicinska, tehnička i druga) međusobno razlikuju u načinima kako se označuju tuđi, izvorni tekstovi od prezentnog, ne bi li se od njega razlikovali.

Možda ovaj problem potakne raspravu

Osobno se ne bih usudila sačiniti ekspertizu za neko drugo područje znanosti niti u Hrvatskoj, a kamoli u inozemstvu, jer i tu postoje razlike (imala sam mnoge strane stručne i znanstvene knjige u rukama, primjerice W. Schulter, BGB _ Familienrecht; Précis de droit civil autorice S. Gjidara- Decaix; Family law in South Africa, ur. A. Skelton et. alt, itd. u kojima autori preuzimaju tuđe dijelove teksta i tek se pozivaju na druge autore, no nigdje nisam naišla na navodne znakove u tekstu, na kojima akademik Silobrčić toliko inzistira, već samo uputu na izvorni tekst).

Možda bi ovaj problem citiranja i plagijata mogao potaknuti širu znanstvenu javnost i uvaženog akademika Vlatka Silobrčića da se prione izradi odgovarajućeg propisa kojim bi se suzbile sumnje oko mogućih plagijata, a to će nas sve tad i obvezivati.

Prof. dr. sc. Dubravka Hrabar Dekanica Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Zagreb