Stoga je možda bolje što je predsjednik otkazao posjet srednjoj Bosni: Bosna i Hercegovina u jednoj je od brojnih gadnih političkih kriza, i sada joj ne trebaju nove teške riječi, osobito ne u području međunacionalnih odnosa.
Nije uvijek bilo tako.
Na osnivačkim skupovima HDZ-a BiH sudjelovali su i Bošnjaci
Mlađi se čitatelji ne mogu sjećati, a i mnogi stariji vjerojatno su zaboravili, da su 1990. godine na osnivačkim skupovima Hrvatske demokratske zajednice u Bosni i Hercegovini, sudjelovali i brojni Bošnjaci, baš kao što su i predstavnici HDZ-a dolazili na osnivačke skupštine Stranke demokratske akcije.
Dapače, dobro pamtimo jednu fotografiju s političkog skupa blizu Drine, na kojoj dominiraju povezane hrvatska zastava i zelena zastava, koju su u ono doba bosanski muslimani često isticali kao svoj nacionalni simbol.
Kako smo od povezanih zastava u samo nekoliko godina došli do brutalnog međunacionalnog rata, a zatim i do trajnog, dubokog nepovjerenja, koje zadnjih mjeseci, skoro 28 godina poslije svršetka hrvatsko-bošnjačkog oružanog sukoba, ponovno eskalira?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tuđman i Milošević iscrpno su govorili o podjeli BiH
Evo deset bitnih i nespornih činjenica o povijesti hrvatsko-bošnjačkog sukoba.
1. Činjenica je da se u proljeće 1991. godine na sastancima hrvatskih i srpskih ekspertnih timova, čije su članove imenovali Franjo Tuđman i Slobodan Milošević, nakon što su se njih dvojica 25. ožujka te godine susreli u Karađorđevu, dugo i iscrpno razgovaralo o podjeli Bosne i Hercegovine. Na tim su sastancima skicirane karte podijeljene Bosne i Hercegovine.
2. Činjenica je da je Zagreb u najmanju ruku blagoslovio odluku o osnivanju Hrvatske Republike Herceg Bosne, iz 1992. godine, čime su separatističke ambicije dijela Hrvata, ali i političkog vodstva Republike Hrvatske, prema Bosni i Hercegovini, dobile formalni okvir. U Haagu se nije sudilo samo zločinima pojedinih postrojbi Hrvatskog vijeća obrane. U Haagu se presudilo Hrvatskoj Republici Herceg Bosni.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tuđman je do početka 1994. računao na podjelu BiH
3. Činjenica je da je Franjo Tuđman sve do početka 1994. godine računao na podjelu Bosne između Hrvatske i Srbije, kao na konačno rješenje za ratove u Bosni i Hercegovini, ali i za ratove na području cijele bivše države. Tuđman je o tome relativno često govorio i javno i privatno.
4. Činjenica je da je Hrvatska vojska sudjelovala u vojnim akcijama protiv Armije BIH sve od listopada 1992. pa do kraja 1993.godine.
5. Činjenica je da su snage Hrvatskog vijeća obrane počinile niz teških zločina protiv Bošnjaka, od kojih je najpoznatiji masakr u Ahmićima. Činjenica je da su u ljeto 1993. Hrvati u Hercegovini otvorili koncentracijske logore za Bošnjake. U povodu te sramotne odluke u magazinu Time izašao je članak o Tuđmanovoj bosanskoj politici, pod naslovom Butcher’s Apprentice. Mesar je, naravno, bio Milošević. Taj je članak odražavao dominantan stav zapadnog javnog mnijenja o Tuđmanovoj ulozi u Bosni.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatska je tijekom rata vodila dvostruku politiku prema BiH
6. Činjenica je da su postrojbe Amije BIH počinile niz groznih zločina nad hrvatskim civilima. Zločincima se uglavnom nije sudilo.
7. Činjenica je da je Hrvatska tijekom rata vodila dvostruku politiku prema Bosni. S jedne strane, Hrvati su ratovali protiv Bošnjaka, a Tuđman je aktivno razmatrao opcije podjele Bosne. S druge strane, Hrvatska je istodobno zbrinula gotovo 200 tisuća bošnjačkih izbjeglica, a Armija BIH dobivala je oružje i preko Hrvatske.
8. Činjenica je da je Hrvatska vojska 1995. godine omogućila oslobođenje Bihaća, koji je bio u potpunom srpskom okruženju, čime je vjerojatno spriječen masakr poput srebreničkog.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Politička kriza u BiH će trajati desetljećima
9. Činjenica je da je dolazak mudžahedina u Bosnu, a zatim i prisustvo arapskog kapitala, i predstavnika arapskih obavještajnih službi, doveo do vjerske radikalizacije dijela bošnjačkog naroda, što je za Hrvate teško prihvatljivo.
10. Činjenica je da Bošnjaci već dugo godina ne dopuštaju Hrvatima da biraju neke od najvažnijih političkih predstavnika: Željko Komšić sigurno ne predstavlja hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Činjenica je da brojne bošnjačke političke i kulturne institucije aktivno rade na pogoršanju položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini. Činjenica je da se broj Hrvata u BiH, u usporedbi s predratnim stanjem, u stvarnosti prepolovio (premda su statistički podaci nešto pozitivniji).
U ovako ocrtanim starijim i recentnim povijesno političkim okolnostima, koje definiraju hrvatsko-bošnjačke odnose, sasvim je jasno zašto ti odnosi i trenutno nemaju nikakvu dobru perspektivu, i zašto se trajno političko rješenje za Bosnu ni ne nazire. A kada u ovu jednadžbu uključimo bosanske Srbe, koji su daleko najproblematičnija formacija u susjednoj državi, još je jasnije da će politička kriza u Bosni i Hercegovini trajati desetljećima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Deset nespornih činjenica o konfliktu Hrvata i Bošnjaka iz kojih je jasno zašto se kraj krize u BiH ni ne nazire
Politička kriza u Bosni i Hercegovini mogla bi trajati desetljećima
Činjenica je da se u proljeće 1991. na sastancima hrvatskih i srpskih ekspertnih timova, čije su članove imenovali Tuđman i Milošević, nakon što su se njih dvojica 25. ožujka te godine susreli u Karađorđevu, dugo i iscrpno razgovaralo o podjeli Bosne i Hercegovine
Zoran Milanović jučer nije otputovao u Bosnu, zato što je hrvatska obavještajna služba zaključila kako bi njegov odlazak u Novu Bilu bio sigurnosno riskantan. Međutim, da je Milanović otputovao u BIH, lokalna bi ga javnost, prije svega bošnjačka, dočekala s dosta neprijateljstva.
Stoga je možda bolje što je predsjednik otkazao posjet srednjoj Bosni: Bosna i Hercegovina u jednoj je od brojnih gadnih političkih kriza, i sada joj ne trebaju nove teške riječi, osobito ne u području međunacionalnih odnosa.
Nije uvijek bilo tako.
Na osnivačkim skupovima HDZ-a BiH sudjelovali su i Bošnjaci
Mlađi se čitatelji ne mogu sjećati, a i mnogi stariji vjerojatno su zaboravili, da su 1990. godine na osnivačkim skupovima Hrvatske demokratske zajednice u Bosni i Hercegovini, sudjelovali i brojni Bošnjaci, baš kao što su i predstavnici HDZ-a dolazili na osnivačke skupštine Stranke demokratske akcije.
Dapače, dobro pamtimo jednu fotografiju s političkog skupa blizu Drine, na kojoj dominiraju povezane hrvatska zastava i zelena zastava, koju su u ono doba bosanski muslimani često isticali kao svoj nacionalni simbol.
Kako smo od povezanih zastava u samo nekoliko godina došli do brutalnog međunacionalnog rata, a zatim i do trajnog, dubokog nepovjerenja, koje zadnjih mjeseci, skoro 28 godina poslije svršetka hrvatsko-bošnjačkog oružanog sukoba, ponovno eskalira?
Tuđman i Milošević iscrpno su govorili o podjeli BiH
Evo deset bitnih i nespornih činjenica o povijesti hrvatsko-bošnjačkog sukoba.
1. Činjenica je da se u proljeće 1991. godine na sastancima hrvatskih i srpskih ekspertnih timova, čije su članove imenovali Franjo Tuđman i Slobodan Milošević, nakon što su se njih dvojica 25. ožujka te godine susreli u Karađorđevu, dugo i iscrpno razgovaralo o podjeli Bosne i Hercegovine. Na tim su sastancima skicirane karte podijeljene Bosne i Hercegovine.
2. Činjenica je da je Zagreb u najmanju ruku blagoslovio odluku o osnivanju Hrvatske Republike Herceg Bosne, iz 1992. godine, čime su separatističke ambicije dijela Hrvata, ali i političkog vodstva Republike Hrvatske, prema Bosni i Hercegovini, dobile formalni okvir. U Haagu se nije sudilo samo zločinima pojedinih postrojbi Hrvatskog vijeća obrane. U Haagu se presudilo Hrvatskoj Republici Herceg Bosni.
Tuđman je do početka 1994. računao na podjelu BiH
3. Činjenica je da je Franjo Tuđman sve do početka 1994. godine računao na podjelu Bosne između Hrvatske i Srbije, kao na konačno rješenje za ratove u Bosni i Hercegovini, ali i za ratove na području cijele bivše države. Tuđman je o tome relativno često govorio i javno i privatno.
4. Činjenica je da je Hrvatska vojska sudjelovala u vojnim akcijama protiv Armije BIH sve od listopada 1992. pa do kraja 1993.godine.
5. Činjenica je da su snage Hrvatskog vijeća obrane počinile niz teških zločina protiv Bošnjaka, od kojih je najpoznatiji masakr u Ahmićima. Činjenica je da su u ljeto 1993. Hrvati u Hercegovini otvorili koncentracijske logore za Bošnjake. U povodu te sramotne odluke u magazinu Time izašao je članak o Tuđmanovoj bosanskoj politici, pod naslovom Butcher’s Apprentice. Mesar je, naravno, bio Milošević. Taj je članak odražavao dominantan stav zapadnog javnog mnijenja o Tuđmanovoj ulozi u Bosni.
Hrvatska je tijekom rata vodila dvostruku politiku prema BiH
6. Činjenica je da su postrojbe Amije BIH počinile niz groznih zločina nad hrvatskim civilima. Zločincima se uglavnom nije sudilo.
7. Činjenica je da je Hrvatska tijekom rata vodila dvostruku politiku prema Bosni. S jedne strane, Hrvati su ratovali protiv Bošnjaka, a Tuđman je aktivno razmatrao opcije podjele Bosne. S druge strane, Hrvatska je istodobno zbrinula gotovo 200 tisuća bošnjačkih izbjeglica, a Armija BIH dobivala je oružje i preko Hrvatske.
8. Činjenica je da je Hrvatska vojska 1995. godine omogućila oslobođenje Bihaća, koji je bio u potpunom srpskom okruženju, čime je vjerojatno spriječen masakr poput srebreničkog.
Politička kriza u BiH će trajati desetljećima
9. Činjenica je da je dolazak mudžahedina u Bosnu, a zatim i prisustvo arapskog kapitala, i predstavnika arapskih obavještajnih službi, doveo do vjerske radikalizacije dijela bošnjačkog naroda, što je za Hrvate teško prihvatljivo.
10. Činjenica je da Bošnjaci već dugo godina ne dopuštaju Hrvatima da biraju neke od najvažnijih političkih predstavnika: Željko Komšić sigurno ne predstavlja hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Činjenica je da brojne bošnjačke političke i kulturne institucije aktivno rade na pogoršanju položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini. Činjenica je da se broj Hrvata u BiH, u usporedbi s predratnim stanjem, u stvarnosti prepolovio (premda su statistički podaci nešto pozitivniji).
U ovako ocrtanim starijim i recentnim povijesno političkim okolnostima, koje definiraju hrvatsko-bošnjačke odnose, sasvim je jasno zašto ti odnosi i trenutno nemaju nikakvu dobru perspektivu, i zašto se trajno političko rješenje za Bosnu ni ne nazire. A kada u ovu jednadžbu uključimo bosanske Srbe, koji su daleko najproblematičnija formacija u susjednoj državi, još je jasnije da će politička kriza u Bosni i Hercegovini trajati desetljećima.