Portal za društvena i kulturna pitanja. I svijet koji dolazi.

Politika & Kriminal

Desnica bjesni na Tomaševića. Zar zbilja misle da su ga ljudi birali samo zbog spajanja cijevi i skupljanja lišća?

Nema apsolutno ničeg spornog u tome što Tomašević nije želio zastave Hoda za život na gradskim jarbolima

Kad se pojavi ovako krupna tema, poput pobačaja, za opoziciju u Saboru postoje dvije opcije. Ili se angažiraju, pa ih se napada za politizaciju ili ih se mlati zato jer kasne, mlitavi su i općenito ništa ne rade. Win-win. I to prije nego se rutinski zaključi kako je, eto, za Hrvatsku jedini izbor - Andrej Plenković

Da je Hrvatska što se tiče političke pismenosti elementarno zapuštena zemlja, ne treba previše ni dokazivati. Da se radi, pak, o sustavnoj raboti, dovoljno govori sudbina Građanskog odgoja koji se na nacionalnoj razini nikako ne uspijeva izboriti za status posebnog, pa makar i posve izbornog predmeta u školama.

Kolika je pak, dubina te političke nepismenosti i tko od nje uglavnom profitira, vrlo jasno, u vrhunskoj rezoluciji nedostupnoj i odjelima za istraživanje i razvoj u Sonyu ili Samsungu, pokazala su zbivanja oko uskraćivanja prava na prekid trudnoće u Hrvatskoj Mireli Čavajdi.

Parazitiranje na nesreći

Ključna riječ je – politizacija. Za nju je stranka koja je rutinski najuspješniji korisnik političke nepismenosti u Hrvata, dakle HDZ, ovog tjedna, pak, optužila opoziciju koja je u Sabor progurala SDP-ov prijedlog Zakona o medicinskom postupku prekida trudnoće. Jer se, kao, čulo se barem desetke puta u saborskoj raspravi i medijskim istupima “stožerne hrvatske stranke”, parazitira na nesreći i tragediji jedne trudnice, želeći iskoristiti tu situaciju za vlastitu političku korist.

Klopka je savršena – pogotovo kad je medijski krajolik uglavnom tako oblikovan da ju, u dobrom dijelu, s veseljem proguta. Jer, fuj, vidi ih, žele skupiti političke bodove na bolnom slučaju koji je uznemirio Hrvatsku. To što je zakon o kojem se raspravljalo u saborskoj proceduri od listopada 2020., hej, 2020.! godine, e to se baš i nije spominjalo.

Jedini podnošljivi izbor za Hrvatsku

Da kojim slučajem progresivna oporba nije reagirala na ovaj način, da se njeni čelnici nisu pojavili na prosvjedima i da u javnosti nisu žestoko postavljali pitanje prava na pobačaj u Hrvatskoj – opet bi dobili po nosu. Klopka je, dakle, savršena.

Kad se pojavi ovako krupna tema, za opoziciju postoje dvije opcije. Ili se angažiraju, pa ih se napada za politizaciju ili ih se mlati zato jer kasne, mlitavi su i općenito ništa ne rade. Win-win. I to prije samorazumljivog zaključka, kako je, s obzirom na takvu oporbu (onu koja ništa ne radi / onu koja politizira – precrtati suvišno) zapravo jedini podnošljiv izbor za Hrvatsku – Andrej Plenković.

Totalitarizam na jarbolu

Divotama istinske ili hinjene političke nepismenosti tu nije kraj. Dio desnice je, naime, iskreno zgrožen činjenicom da je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević odbio postaviti zastave Hoda za život na gradske jarbole. Uh, nema čega se nije dalo pročitati na tu temu po društvenim mrežama, od “gradske tiranije” do “ruba totalitarizma”.

A stvar je tako jednostavna. Grad davanjem svojih jarbola i isticanjem zastava neke manifestacije praktički postaje njen pokrovitelj. Zbog čega bi, pobogu, lijevi Tomašević bio pokrovitelj marša za zabranu abortusa?! Pa nije zabranjen prosvjedni marš istomišljenicima Željke Markić, niti njihove zastave – samo nisu bile istaknute na mjestima u vlasništvu grada čija se vlast ne slaže s vrijednostima i politikama koje zazivaju hodači.

Politička težina lišća i cijevi

Je li to politizacija? Pa jest, ako mislite da su građani birali Tomaševića i njegove samo zato jer su bili uvjereni da će bolje spajati cijevi ili brže skupljati opalo lišće po gradskim cestama od ekipe Milana Bandića.

Politika je, ipak, na svim razinama i prostor nadmetanja vrijednosti i ideologija. Politizacija je upravo pokušaj da se ta činjenica zamagli. Ili, u širem smislu, pokušaj vrdanja i muljanja kako bi se izbjeglo izjasniti o potencijalno nezgodnim pitanjima.

Uloga pandemije i rata u Ukrajini

Evo, recimo, baš na način koji sjajno oslikava prva rečenica odgovora predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića na novinarsko pitanje o tome je li potrebno mijenjati zakon o pobačaju, što je i zahtjev Ustavnog suda: “Ovo je jedno vrlo zahtjevno i kompleksno vrijeme s obzirom na pandemiju i rat u Ukrajini”.

Ustavni sud je odluku o potrebi promjene zakona kojim se regulira prekid trudnoće donio skoro tri godine prije početka pandemije i skoro pet godina prije ruske agresije na Ukrajinu. Štoviše, krajnji rok u kojem je tijelo kojim predsjedava Jandroković trebalo izmijeniti taj zakon, iscurio je skoro godinu dana prije proglašenja pandemije i tri godine prije početka rata u Ukrajini.

“Zahtjevno i kompleksno vrijeme” time se jasno prokazuje kao šifra za okamenjivanje “političke stabilnosti” pod svaku cijenu. One stabilnosti u kojoj oporba (i, dakako, zagrebačka vlast) “politizira”, a trudnicama se ispod glasa poručuje da odu u Sloveniju.