Nema tome davno, jedva da je prošlo pola godine, cijeli tadašnji Domovinski pokret, uz asistenciju svekolike desnice, ulagao je gotovo nadljudske napore da Tomislava Tomaševića i ekipu oko njega oslika kao prije svega ideološki izrazito sumnjiv pokret. Jer, što bi bila ljevica u Hrvata, osim kriptokomunistička ujdurma, s vonjem nostalgije za bivšom državom. Tomaševićev protukandidat, Miroslav Škoro, ulazeći u drugi krug zazvao je i Božju pomoć u zaustavljanju naleta ekstremne ljevice “koja želi osvojiti Zagreb”.
Kad se prašina oko biračkih kutija slegla, a rezultati krenuli objavljivati, bilo je jasno da su, nadljudskim naporima, uspjeli. Da ekstremna ljevica, to jest Tomislav Tomašević, ne pobijedi baš dvotrećinskom većinom. Škoro je uspio otkinuti 34,75 posto glasova.
Jugozomboidi za volanom
Iako se kaže da se najbolje uči iz svojih grešaka, brutalan neuspjeh prodaje priče Zagrepčanima o tome da grad preuzimaju potencijalni jugozomboidi, međutim, očito nije upalio pretjeranu količinu lampica na desnici. Pa, evo, već danima, slušamo lelek zbog ideje novog šefa zagrebačkog SDP-a Viktora Gotovca o povratku Trga maršala Tita, a odnedavno im se jugokomunističke aveti pričinjaju i u turističkoj turi “Walk with Tito” ulicama glavnog grada. S obzirom na to da je tura najavljena u brošuri u izdanju Turističke zajednica Grada Zagreba, v.d. predsjednika zagrebačkog Domovinskog pokreta Igor Peternel zaključio je kako nova vlast ne reciklira otpad, nego povijest i komunističke simbole. Slični odjeci čuju se ovih dana i s ostatka desne scene.
Činjenice su, međutim, nešto drugačije. “Walk with Tito” je privatni projekt. Na turi se govori i o negativnim aspektima vladavine Josipa Broza Tita. Slične ture o povijesnim ličnostima autorica “Walk with Tito”, Danijela Matijević, vodila je i u Berlinu, pokazujući turistima lokacije grada vezane za burnu političku povijest tog grada, od Rose Luxemburg do Hitlera i Berlinskog zida. I da, zagrebačka tura je trebala krenuti 2020. godine. Kad je gradonačelnik bio pokojni Milan Bandić, čovjek koji je promijenio ime Trgu maršala Tita.
Tržište je super, ali…
A povratak imena tom trgu bio je praktički prvo obećanje koje je nakon pobjede na unutarstranačkim izborima dao novi šef zagrebačkog SDP-a Viktor Gotovac, što na desnici izaziva i gore noćne more od ove vražje turističke hodnje. Ta alergija na Tita, međutim, otkriva puno dublji problem ovog pola hrvatske političke scene.
Naime, programi mnogih stranaka desne provenijencije, u privatnu inicijativu i slobodno tržište se zaklinju gotovo jednako strastveno kao u slobodnu, suverenu i samostalnu Hrvatsku. Ali, ako je privatna inicijativa slučajno ideološki nepodobna, slobodno tržište, poduzetništvo i moć kapitalizma množe se s nulom, a državne zabrane odjednom djeluju kao da su iz raja izašle.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Volja naroda
Osim sa slobodnim tržištem, desnica ima ozbiljan problem i s drugim nosivim stupom svoje političke doktrine – narodom. Evo, baš je jučer Domovinski pokret čestitao Mostu na prikupljenim potpisima za referendum. Pa dodao kako će “podupirati svaki oblik neposrednog izjašnjavanja volje naroda”.
Stvar je, dakle, kristalno jasna. Kako se Gotovac, uostalom, založio upravo za referendum o Trgu maršala Tita u Zagrebu i Domovinski pokret, i Most, i suverenisti, i HDZ, pa čak i blagopočivajući HSP i njegovih šest milijuna varijacija – trebali su mu na toj ideji, zapravo, zapljeskati.
Esktremna ljevica
Neka se, konačno, na tu sagu, vječito i već do Boga izlizanu raspravu o antifašizmu i socijalnoj državi s jedne, te diktaturi i zločinima s druge strane, stavi točka. I neka je stave oni kojih se ime Trga doista tiče. Žele li Zagrepčanke i Zagrepčani Tita u svom gradu ili ne – neka odluče (kakvog li iznenađenja) – Zagrepčanke i Zagrepčani. Nije valjda da bi Domovinski pokret i ostali odbili takav “oblik neposrednog izjašnjavanja volje naroda”?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ili bi ovakav referendum, kao i privatno financirana turistička tura s Titom, bio tek iskaz činjenice da je “ekstremna ljevica osvojila Zagreb”? Jer, ništa ne govori “ekstremna ljevica” kao slobodno tržište i volja naroda.
Desnica nema problem s Titom, nego s onim na što se stalno pozivaju - slobodnim tržištem i voljom naroda
Zašto se desnica u Zagrebu tako panično boji - Josipa Broza Tita?
Iako se kaže da se najbolje uči iz svojih grešaka, brutalan izborni neuspjeh prodaje priče Zagrepčanima o tome da grad preuzimaju potencijalni jugozomboidi, međutim, očito nije upalio pretjeranu količinu lampica na desnici
Nema tome davno, jedva da je prošlo pola godine, cijeli tadašnji Domovinski pokret, uz asistenciju svekolike desnice, ulagao je gotovo nadljudske napore da Tomislava Tomaševića i ekipu oko njega oslika kao prije svega ideološki izrazito sumnjiv pokret. Jer, što bi bila ljevica u Hrvata, osim kriptokomunistička ujdurma, s vonjem nostalgije za bivšom državom. Tomaševićev protukandidat, Miroslav Škoro, ulazeći u drugi krug zazvao je i Božju pomoć u zaustavljanju naleta ekstremne ljevice “koja želi osvojiti Zagreb”.
Kad se prašina oko biračkih kutija slegla, a rezultati krenuli objavljivati, bilo je jasno da su, nadljudskim naporima, uspjeli. Da ekstremna ljevica, to jest Tomislav Tomašević, ne pobijedi baš dvotrećinskom većinom. Škoro je uspio otkinuti 34,75 posto glasova.
Jugozomboidi za volanom
Iako se kaže da se najbolje uči iz svojih grešaka, brutalan neuspjeh prodaje priče Zagrepčanima o tome da grad preuzimaju potencijalni jugozomboidi, međutim, očito nije upalio pretjeranu količinu lampica na desnici. Pa, evo, već danima, slušamo lelek zbog ideje novog šefa zagrebačkog SDP-a Viktora Gotovca o povratku Trga maršala Tita, a odnedavno im se jugokomunističke aveti pričinjaju i u turističkoj turi “Walk with Tito” ulicama glavnog grada. S obzirom na to da je tura najavljena u brošuri u izdanju Turističke zajednica Grada Zagreba, v.d. predsjednika zagrebačkog Domovinskog pokreta Igor Peternel zaključio je kako nova vlast ne reciklira otpad, nego povijest i komunističke simbole. Slični odjeci čuju se ovih dana i s ostatka desne scene.
Činjenice su, međutim, nešto drugačije. “Walk with Tito” je privatni projekt. Na turi se govori i o negativnim aspektima vladavine Josipa Broza Tita. Slične ture o povijesnim ličnostima autorica “Walk with Tito”, Danijela Matijević, vodila je i u Berlinu, pokazujući turistima lokacije grada vezane za burnu političku povijest tog grada, od Rose Luxemburg do Hitlera i Berlinskog zida. I da, zagrebačka tura je trebala krenuti 2020. godine. Kad je gradonačelnik bio pokojni Milan Bandić, čovjek koji je promijenio ime Trgu maršala Tita.
Tržište je super, ali…
A povratak imena tom trgu bio je praktički prvo obećanje koje je nakon pobjede na unutarstranačkim izborima dao novi šef zagrebačkog SDP-a Viktor Gotovac, što na desnici izaziva i gore noćne more od ove vražje turističke hodnje. Ta alergija na Tita, međutim, otkriva puno dublji problem ovog pola hrvatske političke scene.
Naime, programi mnogih stranaka desne provenijencije, u privatnu inicijativu i slobodno tržište se zaklinju gotovo jednako strastveno kao u slobodnu, suverenu i samostalnu Hrvatsku. Ali, ako je privatna inicijativa slučajno ideološki nepodobna, slobodno tržište, poduzetništvo i moć kapitalizma množe se s nulom, a državne zabrane odjednom djeluju kao da su iz raja izašle.
Volja naroda
Osim sa slobodnim tržištem, desnica ima ozbiljan problem i s drugim nosivim stupom svoje političke doktrine – narodom. Evo, baš je jučer Domovinski pokret čestitao Mostu na prikupljenim potpisima za referendum. Pa dodao kako će “podupirati svaki oblik neposrednog izjašnjavanja volje naroda”.
Stvar je, dakle, kristalno jasna. Kako se Gotovac, uostalom, založio upravo za referendum o Trgu maršala Tita u Zagrebu i Domovinski pokret, i Most, i suverenisti, i HDZ, pa čak i blagopočivajući HSP i njegovih šest milijuna varijacija – trebali su mu na toj ideji, zapravo, zapljeskati.
Esktremna ljevica
Neka se, konačno, na tu sagu, vječito i već do Boga izlizanu raspravu o antifašizmu i socijalnoj državi s jedne, te diktaturi i zločinima s druge strane, stavi točka. I neka je stave oni kojih se ime Trga doista tiče. Žele li Zagrepčanke i Zagrepčani Tita u svom gradu ili ne – neka odluče (kakvog li iznenađenja) – Zagrepčanke i Zagrepčani. Nije valjda da bi Domovinski pokret i ostali odbili takav “oblik neposrednog izjašnjavanja volje naroda”?
Ili bi ovakav referendum, kao i privatno financirana turistička tura s Titom, bio tek iskaz činjenice da je “ekstremna ljevica osvojila Zagreb”? Jer, ništa ne govori “ekstremna ljevica” kao slobodno tržište i volja naroda.