Detalji čuvene Bandićeve afere nadstrešnice: Ovako su eliminirali konkurenciju i platili radove koje nitko nikada nije izveo
Telegram donosi ulomke iz hit knjige Kumek, Saše Paparelle i Hrvoja Appelta. Ovo je treći nastavak
U ljeto 2008. Grad Zagreb je krenuo u postavljanje stotina nadstrešnica na autobusnim i tramvajskim stajalištima. Nakon prvotno planiranih 858, u natječajima raspisanim u srpnju tražilo se postavljanje 600 nadstrešnica, na kraju ih je napravljeno svega 355, a cijeli ovaj kompleksni slučaj, popraćen bogatom dokumentacijom, završio je na sudu.
Zagrebački Županijski sud u siječnju 2017. potvrdio je Uskokovu optužnicu protiv Bandićevog bliskog suradnika Davora Jelavića (bivšeg gradskog pročelnika za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet), kojeg se tereti da je financijski znatno oštetio Grad Zagreb prilikom izgradnje nadstrešnica. Uz Jelavića, optužena je njegova tadašnja pomoćnica Vesna Lubin, direktor tvrtke Gamont Petko Gavrilović, nadzorni inženjer Mladen Siketić i bivši direktor Tvornice željezničkih vagona (TŽV) Gredelj, Antun Fabek.
‘Zagreb oštećen za pet milijuna kuna’
Kao pobjednik jednog od natječaja, Gamont je s Gradom Zagrebom u studenome 2008. zaključio ugovor o gradnji 600 temelja za nadstrešnice, vrijednih 8,1 milijuna kuna. Međutim, Petko Gavrilović je naknadno zatražio od Jelavića i njegove pomoćnice da mu odobre dodatno plaćanje pripremnih radova, čišćenje gradilišta, te nabavu i postavljanje prometnih znakova. Kako se navodi u optužnici, “iako navedeni radovi nisu bili izvantroškovnički, te stoga nije bilo osnove da ih Grad Zagreb plati, a niti su ti radovi bili u potpunosti izvedeni, Davor Jelavić i Vesna Lubin dali su suglasnost Gamontu da te poslove investitor dodatno obračuna Gradu Zagrebu kao izvantroškovničke”.
Jelavić je naložio plaćanje izgradnje samo 285 (umjesto planiranih 600) temelja nadstrešnica za 8,1 milijuna kuna (bez PDV-a), “od čega je na ime neosnovano priznatih izvantroškovničkih radova Gamontu plaćen ukupno 5.187.000,00 kuna (bez PDV-a), u kojem iznosu je oštećen Grad Zagreb”.
Više od polovine novca predviđenog za izvedbu temelja (oko 15.000 kn po lokaciji ili ukupno 4,275 milijuna kuna) otišlo je na dobavu i postavljanje prometnih znakova za osiguranje prometa, koji u stvarnosti nisu postavljeni. Ugovoreni je rok je bio 60 dana, no odužilo se na 251 dan, vjerojatno kako bi se čim više moglo naplatiti.
Logika usporedne robe
Analizom količine troškovničkih stavaka i vještačenjem tijekom istražnog postupka utvrđeno je da su sve predviđene količine radova po troškovničkim stavkama veće od stvarno izvedenih, neke od njih i do 200 posto, prema okončanoj ovjerenoj i prihvaćenoj situaciji.
Također, Jelavića, Lubin i Fabeka Uskok tereti da je “u cilju osiguranja da se posao nabave nadstrešnica dodijeli trgovačkom društvu TŽV Gredelj, Jelavić naložio raspisivanje javnog nadmetanja nabave 600 nadstrešnica ukupne vrijednosti 40 milijuna kuna (bez PDV-a), dok je Vesna Lubin osigurala da se kao obvezujući odrede oni uvjeti nadmetanja kojima će se drugi ponuditelji ograničiti u dostavljanja ponuda”, što se na kraju i dogodilo.
U taj je natječaj ugrađen uvjet da “zainteresirani ponuditelji moraju u svakoj od posljednje tri godine imati prihod u visini vrijednosti ponude te tri uspješno odrađena usporediva posla u vrijednosti visine ponude”, odnosno da tvrtka u godinu dana mora imati najmanje 50 milijuna kuna prodane urbane opreme kao što su npr. kante za smeće i klupe. Gredelj je dao svoju ponudu za nabavu 600 nadstrešnica po cijeni od skoro 36 milijuna kuna (bez PDV-a), pri čemu su kao dokaz ispunjavanja uvjeta nadmetanja, između ostalog, dostavili i potvrde Zagrebačkog holdinga o kvalitetno izrađenim nisko-podnim tramvajima u vrijednosti 823,9 milijuna kuna i 957,3 milijuna kuna, te zadovoljavajućoj izvedbi radova na izradi turističkog vlaka Zagrebačkog holdinga, u vrijednosti od 6,8 milijuna kuna. Takva je ponuda prihvaćena, iako i po nekoj bazičnoj logici ‘usporedne robe’ podrazumijevaju komunalnu opremu poput nadstrešnica i klupa, a ne izradu tramvaja.
Nadstrešnice od jeftinih materijala
Iako, dakle, niti Gredelj nije ispunio tako postavljene uvjete nadmetanja Fabek je, kako se navodi u optužnici, “sukladno prethodno postignutom dogovoru s I okr. Davorom Jelavićem i II okr. Vesnom Lubin, u ime navedenog društva dostavio Gradu Zagrebu ponudu za nabavu 600 nadstrešnica ukupne vrijednosti od 35.991.900,00 kuna (bez PDV-a)”, a to dvoje osiguralo je i da se takva ponuda Gredelja “bez obzira na nedostatke prihvati”.
Nadalje, optuženi Fabek je uputio pisani prijedlog Gradu Zagrebu da Gredelj, umjesto nadstrešnica izrađenih od materijala tipa INOX A316, isporuči nadstrešnice od jeftinijeg materijala (INOX A304), te da za razliku u cijeni Gredelj Gradu Zagrebu isporuči City light vitrine i tonirani leksan, “iako isti nisu bili predmet nabave”.
Najprije je Vesna Lubin, protivno Zakonu o javnoj nabavi, prihvatila prijedlog i odobrila takvu nabavu, pa je između Grada Zagreba i TŽV Gredelj 13. listopada 2008. zaključen ugovor o nabavi 600 komada nadstrešnica ukupne vrijednosti 36 milijuna kuna (bez PDV-a), “s time da je izradu i postavljanje predmetnih nadstrešnica Gredelj ugovorio s Vental d.o.o. i Upig d.o.o.”. Tim je tvrtkama – a obje su u vlasništvu Josipa Šelendića, sina Bandićeva prijatelja Željka Šelendića – za izradu i postavljanje 355 nadstrešnica Gredelj platio ukupno 19 milijuna kuna (bez PDV-a), dok je Gradu Zagrebu za taj posao ispostavio fakture ukupne vrijednosti 20,5 milijuna kuna (bez PDV-a), “što je svojim potpisom ovjerila Vesna Lubin, a Davor Jelavić naložio je plaćanje istih na teret Grada Zagreba”, navodi se u optužnici.
Upozorili na nepravilnosti. I?
Time je Gredelj ostvario nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 1,5 milijuna kuna (bez PDV-a), “dok je za Grad Zagreb, na ime razlike između stvarnog i naplaćenog utroška materijala i rada potrebnih za izradu isporučenih nadstrešnica, kao i na ime razlike u cijeni između prihvaćene zamjene materijala tipa INOX A304 City light vitrinama i toniranim leksanom, nastupila šteta u iznosu od 6.058.328,43 kuna (bez PDV-a)”.
U optužnici se nadalje opisuje kako je i tvrtka Euromodul također bila zainteresirana za posao izrade nadstrešnica. Njeni su čelnici “u svojim iskazima naveli da su, nakon što su saznali da poslove izgradnje nadstrešnica uopće ne radi TŽV Gredelj već njihov kooperant, kao i da se same nadstrešnice izrađuju od jeftinijeg materijala od onog predviđenog natječajnom dokumentacijom, o čemu su upoznali i Grad Zagreb tražeći da ih primi gradonačelnik Milan Bandić, bili pozvani na sastanak u Grad Zagreb, na kojem su ih primili Davor Jelavić, Vesna Lubin i Dragec Rob”.
Nakon što su na tom sastanku upozorili na navedene nepravilnosti, ponuđeno im je da dio nadstrešnica koje je trebalo izraditi Gredelj izradi njihova tvrtka. “Također su im tom prilikom Jelavić i Lubin rekli da će njihova tvrtka, ako im se prepusti dio izrade nadstrešnica, morati iste izrađivati po cijenama Gredelja, iako su predstavnici društva Euromodul d.o.o. na tom sastanku njima rekli kako njihovo društvo te nadstrešnice može izrađivati po cijenama koje su za oko 30 posto jeftinije od cijena po kojima te nadstrešnice izrađuje TŽV Gredelj d.o.o. Nakon tog sastanka su uistinu dobili upit iz TŽV Gredelj d.o.o. koji su im dostavili crteže s nadstrešnicama i zatražili od njih da im daju ponudu za izvođenje tih radova. Oni su dali ponudu, ali po njihovim uobičajenim cijenama koje su smatrali realnima. Nakon toga TŽV Gredelj d.o.o. nije reagirao na ovu njihovu ponudu, tako da u konačnici društvo Euromodulu d.o.o. nije bilo uključeno u izgradnju navedenih nadstrešnica”.
Što su radili vrijedni akteri afere
Ekipa uključena u ovu aferu napravila je niz previda. Tako iz navedenih isprava, između ostalog, proizlazi kako je Davor Jelavić, na radnom sastanku koji je održan 7. srpnja 2008. u zgradi Gradskog poglavarstva, podnio zahtjev za formalnim postupkom početka javne nabave izrade temelja nadstrešnica, izrade projekta nadstrešnica i same nabave nadstrešnica 17 dana prije nego što je Gradsko poglavarstvo uopće donijelo formalni zaključak o toj javnoj nabavi, a tijekom koje su se, sukladno odredbama Zakona o javnoj nabavi, po propisanoj proceduri trebali izabrati najpovoljniji ponuditelji.
Neoprezni Jelavić je već tada “decidirano naveo kako TŽV Gredelj već izrađuje projektnu dokumentaciju i kalkulacije za te iste nadstrešnice. Dakle, ovim je potvrdio kako je cijeli posao nabave nadstrešnica, i prije samog formalnog postupka javne nabave, već dodijeljen trgovačkom društvu TŽV Gredelj”.
Navodno su vrijedni akteri afere krivotvorili dokumente za svaku od 350 nadstrešnica, previdjevši da su svi originali ostali u projektnom uredu vanjske tvrtke.
Veza s Agrokorom i Ivicom Todorićem
U cijeloj je priči trebao profitirati i vlasnik Agrokora Ivica Todorić, jer je bilo zamišljeno da njegov Zagreb plakat koristi tih 600 nadstrešnica na stanicama javnog prijevoza kao dio svoje mreže za oglašavanje putem city light vitrina.
Dodajmo da su se Davor Jelavić, Vesna Lubina i Fabek krajem prosinca 2013. našli i pod istragom zbog sumnje da su, mimo postupka javne nabave, Gredelju omogućili izgradnju sanitarnih objekata veličine devet kvadrata na tramvajskim okretištima u Dubravi i Dupcu, a ti tzv. zlatni WC-i naplaćeni su 12.000 eura po kvadratnom metru. Svaki od ta dva montažna WC-a Grad Zagreb platio je Gredelju po 1,55 milijuna kuna.
Četiri godine nakon spornog događaja, gradonačelnik Bandić, njegov suradnik Ivica Lovrić i bivša voditeljica Tržnica Zagreb Zdenka Palac, u listopadu 2018. nepravomoćno su oslobođeni optužbe u aferi štandovi. Zaključeno je da nisu oštetili Zagreb za najmanje 308 tisuća kuna kad su 2104. udruzi U ime obitelji Željke Markić besplatno izradili plakate i radijske spotove te ustupili štandove za prikupljanje potpisa za referendum o promjeni izbornog zakona.
* Novi ulomak iz Kumeka na Telegramu će biti objavljen sljedeće subote, 13. ožujka. Prvi nastavak, o aferi Agram, možete pronaći ovdje, a drugi, o tajnim Bandićevim stanovima, ovdje.