Portal za društvena i kulturna pitanja. I svijet koji dolazi.

Politika & Kriminal

Detaljno sam iščitala Banožićev CV i malo se prepala. Sreća da nam ne prijeti rat, jer s njim…

Prije nego su mu dali da vodi MORH, u znanstvenim radovima bavio se lovnim turizmom, gastronomijom i vinskim cestama

Svakako, dosta je teško razumjeti logiku s kojim Plenković na čelo MORH-a dovodi lokalnog birokrata koji u slobodno vrijeme mozga nad tastaturom i raspreda o lovnom turizmu, značaju dobre gastronomije, vinskim cestama i marketingu malih projekata u svojoj županiji

Do jučer ga je izričito štitio u sukobima s Milanovićem. Šefu države u brk, izjavio je da njegov ministar obrane ostaje do kraja mandata. A onda odjednom kaže kako ministar ”govori u svoje ime”. Nakon tog obrata krenula su medijska i politička nagađanja da se Plenković ipak sprema smijeniti Marija Banožića.

No premijer danas opet poručuje da je on najsigurniji član ove Vlade. Ostaje, dakle, neizvjesno odlazi li Banožić ili ne, ali – ne ulazeći u ovom momentu u meritum javnog dvoboja noževima između ministra obrane i predsjednika države – nužno je konačno pitati jednu stvar. A ona glasi: zašto je Banožić uopće i dolazio. Pitanje je, naravno, za Plenkovića.

Pitanje za predsjednika Vlade

Jer, aktualni ministar obrane, koga je premijer prethodno doveo iz Vinkovaca na čelnu poziciju u Ministarstvo državne imovine, preuzeo je komplicirani vojni resor ama bez ikakvog predznanja o vojsci. Kao HDZ-ov kadar, bavio se od diplome potpuno desetim stvarima, a ni u tome čime se bavio nije ostavio trag vrijedan pamćenja.

Zašto je, dakle, premijer do te mjere hazardirao kad je na čelo MORH-a postavio sivog aparatčika, to bi mogao kazati jedino on sam. Jer – za razliku od Banožića koji je banuo u MORH kao u ”špansko selo” – u HDZ-u ima ljudi koji poznaju vojnu strukturu i neusporedivo bi se bolje snašli na ministarskoj dužnosti.

Neobranjivo kadrovsko rješenje

To je do sada prolazilo ispod radara, Banožić je bio slabo vidljiv osim kao visoki gost na ratnim obljetnicama, ali kod ovakvih neobranjivih kadrovskih rješenja, karte se kad-tad uzjogune i onda nastaje rusvaj. Tako je tek ova degutantna svađa na relaciji Milanović-Banožić, oko objektivno marginalnih događaja u Oružanim snagama, svratila pozornost na lik i djelo ministra obrane koji nikad do sada nije bio predmetom nekog osobitog javnog propitkivanja.

I odjednom su se svi počeli zanimati tko je on. Kakve su njegove profesionalne zasluge? I što ga je iz njegove ranije karijere moglo lansirati ravno u Plenkovićevu vladu?

Ne bismo se dobro proveli

Znalo se da je iz Vinkovaca, da je bio činovnik u županijskoj administraciji i da je, kao i gomila HDZ-ovaca, doktorirao na Ekonomskom fakultetu u Osijeku s nekom volatilnom temom iz marketinga.

Zato sam jučer pretražila dostupne baze podataka kako bismo sa zakašnjenjem bolje upoznali ministra koji je možda već pred smjenom te proniknuli u tajnu njegovog napredovanja do ministarskih visina. Sa svim tim podacima pred sobom, moram reći da sam se malo prepala. Sreća da Hrvatskoj ne prijeti nikakav ratni sukob jer s ministrom obrane poput Maria Banožića, ne bismo se dobro proveli.

Čime se bavio mladi Banožić

Banožić je, dakle, od 2005. pa do 2019. godine, kad ga Plenković povlači u Zagreb, bio zaposlenik lokalne administracije u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Kao mladac je počeo na mjestu stručnog suradnika, a kasnije su ga unaprijedili u voditelja županijskog odjela za turizam, pomoćnika pročelnika za regionalni razvoj i međunarodnu suradnju, pa onda pročelnika odjela za turizam i kulturu.

S tog mjesta postaje županijski pročelnik za unutarnju reviziju, a potom preuzima mjesto pročelnika za kulturu i turizam u Gradu Vinkovcima. Godinu dana prije ulaska u Vladu, vraća se u Županiju, sada kao predstojnik županijskog Ureda državne uprave.

Kad je krenuo sukob s Milanovićem pa je i Banožić postao zanimljiv javnosti, počelo mu se javno stavljati pod nos da se cijeli svoj radni vijek samo prešetavao po administrativnim radnim mjestima objektivno nevelikog značaja i da nema ni dana radnog staža u privatnom sektoru, odnosno da cijelu svoju karijeru može zahvaliti samo svojoj HDZ-ovskoj podobnosti s kojom diljem Hrvatske nikad ne treba dvaput kucati ni na jedna vrata.

Što je uopće imao za pokazati?

No, puno je veći problem s Banožićem to što doista nije imao što pokazati ne samo kao preporuku za fotelju ministra obrane, nego, reklo bi se, ni kao doktor ekonomskih znanosti.

Konkretno, krajnje je neobično da se za ministra obrane dovede osoba koja je, kako vidimo, od svog prvog zaposlenja prije 16 godina, primarno bila zadužena za turizam. I to u slavonskom kraju gdje je turizam jedva u povojima, a ne na Jadranu ili na Karibima.

Turizam je, međutim, bio zona od posebnog interesa i u akademskim radovima koje je doktor ekonomije Mario Banožić napisao sam ili sa suradnicima. Premda je predsjednik Milanović u jednom svom bijesnom nastupu, ustvrdio da Banožić ”engleski ne zna ni pisnuti” iako predstavlja Hrvatsku na sastancima u Bruxellesu, dobar dio radova na kojima stoji Banožićev potpis tiskan je na engleskom jeziku.

Turizam, turizam, turizam…

Nabrojila sam ih 16, a neke od njih, koji su izašli izvan Banožićevih turističkih preokupacija, objavio je zajedno s bivšom HDZ-ovom ministricom europskih fondova Gabrijelom Žalac. To su, na primjer, ”Hrvatski pogledi na budućnost kohezijske politike nakon 2020.”, ”Regionalni ekonomski razvoj Republike Hrvatske”, ”Fiskalna održivost jedinica lokalne samouprave Vukovarsko- srijemske županije” i ”Financiranje razvojnih projekata u novoj financijskoj perspektivi EU od 2014. do 2020.”

No, turizam je svakako Banožićeva prva preokupacija. Turizmom se kao autor ili koautor bavi u radovima ”Značaj lokalne gastronomije za turiste u Republici Hrvatskoj”, ”Razvoj konjičkog turizma kontinentalne hrvatske na primjeru Vukovarsko-srijemske županije”, ”Lovni turizam u Hrvatskoj”, ”Mapiranje turističkih potencijala”, ”Razvoj memorijalnog turizma kao novi koncept”, ”Razvoj zdravstvenog turizma u Hrvatskoj” i ”Razvoj Nacionalne biciklističke rute” i ”Regionalna vinska cesta Panonske Hrvatske”.

Svi te teme, popabirčene od nemila dio nedraga – od lova, do kuhinje, bicikliranja, vinske ceste i privlačenja gostiju atraktivnom ponudom zdravstvenih usluga – svrstane su u Banožićev doktorski opus. Uz njih je pisao i o e-marketingu, marketingu u turizmu, brandingu gradova i utjecaju marketinga na stavove turista.

… pa onda još malo – turizma

I njegova doktorska disertacija, koju je 2013. godine obranio u Osijeku pod vodstvom mentora dr. Drage Ružića, bavi se marketingom ”selektivnih oblika turizma u Kontinentalnoj Hrvatskoj”.

U tom se doktorskom radu znanstvenoj zajednici Hrvatske i svijeta otkriva da su zahtjevi turista ”mnogo veći od onoga što trenutno nudi koncept sunca i mora koji je najvećim dijelom zastupljen u našoj turističkoj ponudi” te je zato potrebno razvijati ”selektivne oblike” turizma, posebno ”u područjima koja nisu dovoljno razvijena u marketinškom smislu”.

Nismo stručnjaci za doktorate iz turizma, no laiku poput mene Banožićeva radnja izgleda kao zbirka općih mjesta i teza koje se daju pročitati u svakom turističkom časopisu.

Bolje da ga premijer odmah skloni

Svakako, dosta je teško razumjeti logiku s kojim Plenković na čelo MORH-a dovodi lokalnog birokrata koji u slobodno vrijeme mozga nad tastaturom i raspreda o lovnom turizmu, značaju dobre gastronomije, vinskim cestama i marketingu malih projekata u svojoj županiji.

Bilo Milanovića ili ne bilo, Plenkoviću je utoliko puno bolje da skloni Banožića sada. Jer ako s ovako stručnim i prekaljenim ministrom obrane nekad dođemo u kakvu pravu gabulu s vojskom, tek onda ćemo se hvatati za glavu.

Telegram Klub kolaž Telegram Klub kolaž
Telegram Klub logo

Klub ekskluzivnih ponuda, pogodnosti i popusta,
samo za pretplatnike Telegrama.

Saznajte više