Odluka Zeleno-lijeve koalicije da ne ide u predizbornu koaliciju sa SDP-om i ostatkom oporbe u Zagrebu sigurno je najvažnija politička priča s kraja prošle i početka ove godine. Ta odluka donesena je na osnovu ankete koju je naručila oporba, a čiji rezultati nikad u potpunosti nisu prezentirani javnosti.
Brojke iz te ankete, međutim, kad se analiziraju u cijelosti bacaju dodatno svjetlo na odluku koja je bitku za rušenje Milana Bandića pretvorila (i) u bitku za prevlast na ljevici. I pokazuju da stvari baš i nisu u skladu s općim dojmom – da velik dio birača Zeleno-lijeve koalicije ne bi svojima mogao oprostiti predizborno koaliranje sa SDP-om. Štoviše, od tri u anketi ponuđene koalicijske opcije, najmanje birača stranaka Možemo! i Zagreb je naš dalo bi svoj glas onoj koaliciji u kojoj – nema SDP-a.
Teren se promijenio
Ako se krene od samog početka, treba reći da je prilično neuobičajeno ovako krupne i dalekosežne odluke donositi na osnovu jedne ankete provedene šest mjeseci prije izbora. Anketu je provela renomirana domaća agencija, rađena je na tisuću ispitanika, što nije malo, ali je jednostavno već drugog dana kad se krenula raditi postala – zastarjela.
Naime, teren se promijenio. Anketa je trajala od 7. do 14. prosinca, a u svim testiranim koalicijskim kombinacijama Zeleno-lijeva koalicija obuhvaćala je i Radničku frontu. Koja je, 8. prosinca, uz dosta buran tresak, obznanila da raskida suradnju s ostalima, što je izazvalo javna preopucavanja koja su potrajala danima.
Što ako se kandidira Vanđelić?
Uz to, teren još nije ni dovoljno jasan – ne zna se tko će biti HDZ-ov kandidat, išlo se s pretpostavkom da će to biti predsjednik zagrebačkog ogranka Mislav Herman, a SDP-ov kandidat u anketi bio je Gordan Maras koji, sad je već izvjesno, neće u gradonačelničku utrku. Socijaldemokrati i njihovi koalicijski partneri imat će drugog kandidata (ili kandidatkinju).
To odmah dovodi u znak pitanja čak i najmanje neizvjestan dio ankete – onaj o izborima za gradonačelnika, gdje je Tomislav Tomašević golemi favorit. U drugom krugu protiv Bandića bi imao dvotrećinsku prednost, a protiv Marasa osvaja više od 72 posto glasova. Ali, što ako mu u drugom krugu protukandidat bude Damir Vanđelić ispred HDZ-a ili netko koga će nominirati ljevica, a tko može povući više glasova od Marasa? I kako u tom kontekstu izgleda raskid sa SDP-om?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Izbori nisu samo matematika
No, ključni dio ankete je onaj o izborima za Gradsku skupštinu. Gradonačelnik bez većine koja ga podržava u tom tijelu može računati samo na (dodatnu) gomilu problema. I tu su Tomašević i njegovi, gledano matematički, sasvim u pravu. Pojedinačni zbroj svih stranaka i ljevice i centra viši je od postotka koji osvaja zajednička koalicija (51:46 posto). Ali, izborni mehanizam nije samo jednostavna računska operacija.
Naime, Možemo! i Zagreb je naš, te SDP po anketi u pojedinačnom izlasku dobivaju zbrojeno oko 41 posto glasova. Ostatak stranaka potencijalne (i odbačene) velike oporbene koalicije stoji ovako: Nezavisna lista Renato Petek 1,9 posto, Nezavisna lista Zagreb 1,8, Orah 1,6, Radnička fronta 1,3, Glas i Nova ljevica po 1,1 i HSLS 0,8 posto.
Te brojke ne da nisu na razini izbornog praga (pet posto), nisu ni blizu njegove polovice. Naravno, manje stranke će se pokušati iskombinirati u nekim koalicijama, ali nitko ne garantira da će prijeći prag niti u njima zadržati sve glasače, kao što ih ne uspijeva zadržati ni zajednička lista svih njih koja, ponovimo, u anketi dobiva 46 posto, što bi vrlo vjerojatno značilo i većinu u Gradskoj skupštini.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Svaki peti, ali…
Najzanimljiviji nalaz ove ankete su brojke izlascima u koalicijama. “Ankete pokazuju da dobar dio naših birača, svaki peti, ne bi izašao na izbore ako koaliramo”, kazao je Tomašević objašnjavajući prekid pregovora o zajedničkom izlasku s ostatkom oporbe. Opet, ako se doslovno interpretira nalaz ankete, to je točno.
Ali, doslovno je – pogrešno. Naime, za početak, u svakoj od testiranih opcija unutar Zeleno-lijeve koalicije nalazi se i Radnička fronta, s kojom su, samo dan nakon početka ankete imali buran raskid. U dvije opcije se nalazi i SDP – u jednoj u kojoj bi u Zagrebu surađivale sve lijeve stranke, a u drugoj sve stranke ljevice i centra (osim doslovnog Centra, nove stranke koju predvode Marijana Puljak i Dalija Orešković). I doista, za koaliciju sa SDP-om bi glasalo tek 79,9 (lijeva koalicija), odnosno 78,4 posto (velika koalicija ljevice i centra) birača stranaka Možemo! i Zagreb je naš.
Najmanje bez SDP-a
Za očekivati bi bilo onda da treću opciju iz ankete, onu u kojoj nema SDP-a, podrži najviše birača Tomaševićevih stanaka. “Nakon razgovora s članovima i strankama iz koalicije Možemo!, odlučili smo da je najbolje da ne idemo u veliku predizbornu koaliciju koja uključuje SDP”, kazao je, uostalom, Tomašević objavljujući odluku o načinu izlaska na izbore.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Međutim, anketa pokazuje da bi za koaliciju u kojoj nema SDP-a (unutra su uz stranke sadašnje Zeleno-lijeve koalicije još i Radnička fronta, Nezavisna lista Zagreb, Nezavisna lista Renato Petek i HSLS) glasalo najmanje birača stranaka Možemo! i Zagreb je naš. Još jednom – najmanje!
Prijetnja vrlo skupe pogreške
Za tu listu, na kojoj nema SDP-a, svoj glas bi dalo tek 74,8 birača koji, kad se biraju stranke bez koalicija, glasaju za Možemo! i Zagreb je naš. Dakle, koaliciju u kojoj je SDP ne bi podržao svaki peti birač tih stranaka, ali koaliciju u kojoj nije SDP ne bi podržao – svaki četvrti! Stvar, ukratko, očito nije (samo) u SDP-u i to je ono što anketa na osnovu koje su Tomašević i njegovi raskinuli pregovore o predizbornoj suradnji sa SDP-om potpuno jasno pokazuje.
Svi ovi omjeri, odnosi i brojke bit će malo bitni postane li Tomašević u lipnju novi zagrebački gradonačelnik, a opozicija unatoč svemu dođe do većine u Gradskoj skupštini. U slučaju bilo kojeg drugačijeg ishoda, međutim, poslužit će kao precizna podloga za analizu jedne vrlo skupe pogreške.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Detaljno smo proučili anketu o stavovima birača koju je naručila zagrebačka oporba
Rezultati pokazuju da biračima Možemo! suradnja s SDP-om i nije odbojna
Odluka Zeleno-lijeve koalicije da ne ide u predizbornu koaliciju sa SDP-om i ostatkom oporbe u Zagrebu sigurno je najvažnija politička priča s kraja prošle i početka ove godine. Ta odluka donesena je na osnovu ankete koju je naručila oporba, a čiji rezultati nikad u potpunosti nisu prezentirani javnosti.
Brojke iz te ankete, međutim, kad se analiziraju u cijelosti bacaju dodatno svjetlo na odluku koja je bitku za rušenje Milana Bandića pretvorila (i) u bitku za prevlast na ljevici. I pokazuju da stvari baš i nisu u skladu s općim dojmom – da velik dio birača Zeleno-lijeve koalicije ne bi svojima mogao oprostiti predizborno koaliranje sa SDP-om. Štoviše, od tri u anketi ponuđene koalicijske opcije, najmanje birača stranaka Možemo! i Zagreb je naš dalo bi svoj glas onoj koaliciji u kojoj – nema SDP-a.
Teren se promijenio
Ako se krene od samog početka, treba reći da je prilično neuobičajeno ovako krupne i dalekosežne odluke donositi na osnovu jedne ankete provedene šest mjeseci prije izbora. Anketu je provela renomirana domaća agencija, rađena je na tisuću ispitanika, što nije malo, ali je jednostavno već drugog dana kad se krenula raditi postala – zastarjela.
Naime, teren se promijenio. Anketa je trajala od 7. do 14. prosinca, a u svim testiranim koalicijskim kombinacijama Zeleno-lijeva koalicija obuhvaćala je i Radničku frontu. Koja je, 8. prosinca, uz dosta buran tresak, obznanila da raskida suradnju s ostalima, što je izazvalo javna preopucavanja koja su potrajala danima.
Što ako se kandidira Vanđelić?
Uz to, teren još nije ni dovoljno jasan – ne zna se tko će biti HDZ-ov kandidat, išlo se s pretpostavkom da će to biti predsjednik zagrebačkog ogranka Mislav Herman, a SDP-ov kandidat u anketi bio je Gordan Maras koji, sad je već izvjesno, neće u gradonačelničku utrku. Socijaldemokrati i njihovi koalicijski partneri imat će drugog kandidata (ili kandidatkinju).
To odmah dovodi u znak pitanja čak i najmanje neizvjestan dio ankete – onaj o izborima za gradonačelnika, gdje je Tomislav Tomašević golemi favorit. U drugom krugu protiv Bandića bi imao dvotrećinsku prednost, a protiv Marasa osvaja više od 72 posto glasova. Ali, što ako mu u drugom krugu protukandidat bude Damir Vanđelić ispred HDZ-a ili netko koga će nominirati ljevica, a tko može povući više glasova od Marasa? I kako u tom kontekstu izgleda raskid sa SDP-om?
Izbori nisu samo matematika
No, ključni dio ankete je onaj o izborima za Gradsku skupštinu. Gradonačelnik bez većine koja ga podržava u tom tijelu može računati samo na (dodatnu) gomilu problema. I tu su Tomašević i njegovi, gledano matematički, sasvim u pravu. Pojedinačni zbroj svih stranaka i ljevice i centra viši je od postotka koji osvaja zajednička koalicija (51:46 posto). Ali, izborni mehanizam nije samo jednostavna računska operacija.
Naime, Možemo! i Zagreb je naš, te SDP po anketi u pojedinačnom izlasku dobivaju zbrojeno oko 41 posto glasova. Ostatak stranaka potencijalne (i odbačene) velike oporbene koalicije stoji ovako: Nezavisna lista Renato Petek 1,9 posto, Nezavisna lista Zagreb 1,8, Orah 1,6, Radnička fronta 1,3, Glas i Nova ljevica po 1,1 i HSLS 0,8 posto.
Te brojke ne da nisu na razini izbornog praga (pet posto), nisu ni blizu njegove polovice. Naravno, manje stranke će se pokušati iskombinirati u nekim koalicijama, ali nitko ne garantira da će prijeći prag niti u njima zadržati sve glasače, kao što ih ne uspijeva zadržati ni zajednička lista svih njih koja, ponovimo, u anketi dobiva 46 posto, što bi vrlo vjerojatno značilo i većinu u Gradskoj skupštini.
Svaki peti, ali…
Najzanimljiviji nalaz ove ankete su brojke izlascima u koalicijama. “Ankete pokazuju da dobar dio naših birača, svaki peti, ne bi izašao na izbore ako koaliramo”, kazao je Tomašević objašnjavajući prekid pregovora o zajedničkom izlasku s ostatkom oporbe. Opet, ako se doslovno interpretira nalaz ankete, to je točno.
Ali, doslovno je – pogrešno. Naime, za početak, u svakoj od testiranih opcija unutar Zeleno-lijeve koalicije nalazi se i Radnička fronta, s kojom su, samo dan nakon početka ankete imali buran raskid. U dvije opcije se nalazi i SDP – u jednoj u kojoj bi u Zagrebu surađivale sve lijeve stranke, a u drugoj sve stranke ljevice i centra (osim doslovnog Centra, nove stranke koju predvode Marijana Puljak i Dalija Orešković). I doista, za koaliciju sa SDP-om bi glasalo tek 79,9 (lijeva koalicija), odnosno 78,4 posto (velika koalicija ljevice i centra) birača stranaka Možemo! i Zagreb je naš.
Najmanje bez SDP-a
Za očekivati bi bilo onda da treću opciju iz ankete, onu u kojoj nema SDP-a, podrži najviše birača Tomaševićevih stanaka. “Nakon razgovora s članovima i strankama iz koalicije Možemo!, odlučili smo da je najbolje da ne idemo u veliku predizbornu koaliciju koja uključuje SDP”, kazao je, uostalom, Tomašević objavljujući odluku o načinu izlaska na izbore.
Međutim, anketa pokazuje da bi za koaliciju u kojoj nema SDP-a (unutra su uz stranke sadašnje Zeleno-lijeve koalicije još i Radnička fronta, Nezavisna lista Zagreb, Nezavisna lista Renato Petek i HSLS) glasalo najmanje birača stranaka Možemo! i Zagreb je naš. Još jednom – najmanje!
Prijetnja vrlo skupe pogreške
Za tu listu, na kojoj nema SDP-a, svoj glas bi dalo tek 74,8 birača koji, kad se biraju stranke bez koalicija, glasaju za Možemo! i Zagreb je naš. Dakle, koaliciju u kojoj je SDP ne bi podržao svaki peti birač tih stranaka, ali koaliciju u kojoj nije SDP ne bi podržao – svaki četvrti! Stvar, ukratko, očito nije (samo) u SDP-u i to je ono što anketa na osnovu koje su Tomašević i njegovi raskinuli pregovore o predizbornoj suradnji sa SDP-om potpuno jasno pokazuje.
Svi ovi omjeri, odnosi i brojke bit će malo bitni postane li Tomašević u lipnju novi zagrebački gradonačelnik, a opozicija unatoč svemu dođe do većine u Gradskoj skupštini. U slučaju bilo kojeg drugačijeg ishoda, međutim, poslužit će kao precizna podloga za analizu jedne vrlo skupe pogreške.