Dinamo je u Milanu izgubio utakmicu. Zbog navijača s podignutim desnicama, Hrvatska gubi obraz

Nije li konačno nastupio trenutak da se uzrocima ovog ludila pozabavi Vlada?

Radikalizacija koja prati nogomet odavna je premijeru tu pred nosom pa ne poduzima ništa. Valjda jer radikalizirani navijači ne udaraju po njegovoj vlasti pa onda neka ih. Uz nogometne golove i trofeje, moraju se konačno staviti na stol uzroci nasilja koje ih prati i kako da taj tolerirani teror u kratkom roku stane

Tko su ti momci? Gdje su se odgajali i išli u školu? Tko su im uzori? To se uvijek pitaš kad nogometni navijači naprave svinjarije na sramotu ne samo samima sebi nego i Hrvatskoj, svima nama. Najnoviji skandal proizveli su u Milanu prije jučerašnje utakmice s talijanskim klubom u 2. kolu skupine E Lige prvaka.

Velika grupa Bad Blue Boysa smatrala je da Dinamo treba slaviti salutirajući s podignutim desnicama u navijačkom maršu na ulicama. Vijesti na svim jezicima i društvene mreže pune su tih sramotnih slika, video je objavljen na YouTubeu. Ruke u zraku, primjeren kut, svi kao jedan.

Zaplijenjena gomila ‘rekvizita’

Talijanski mediji pišu da je policija zbog produciranja s fašističkim pozdravom smjesta privela skupinu navijača iz Hrvatske, protiv 23 je pokrenut postupak, a 20 je dobilo zabranu pristupa na stadion i na utakmicu. Dinamo je na koncu izgubio sa tri prema jedan. Hrvatska gubi obraz.

Od naših domaćih ljubitelja nogometa u Milanu je ponovno zaplijenjena gomila dimnih bombi, noževa i ostalih ”rekvizita” koji su karakteristični za taj sport i ni za jedan drugi. U čemu je, dakle, stvar s tim hrvatskim militantnim navijačkim sektama?

Otkud inspiracija nacizmom?

Kako u svojim glavama povezuju nogomet s divljaštvom, razbijanjem i makljažom? Zašto na utakmice ponesu noževe i pajsere? Kome je namijenjen nož? I posebno otkud to da se inspiriraju nacizmom i Hitlerom?

U nekim se talijanskim izvještajima s ovoga jučer naglašava da su Bad Blue Boysi svoju sliku u fašističkom pozdravu stavili i na Instagram s jedne od njihovih tribina. Time se očito ponose kao što se pametan ponosi što mu je dijete ispravno odgojeno.

Nije vrijeme za filozofiranje

O ne, samo nemojmo po stoti put filozofirati da takvi nisu svi, da je to samo jedan ekstremni dio te subkulture i da ih ima svuda. Jer premda stvarno nisu svi i ima ih i drugdje, ova je frakcija delinkvenata kod nas potpuno zauzela pozornicu bilo da je riječ o BBB-ima, Torcidi ili kojoj drugoj formaciji nogometnih fanova.

I dok ih se pristojni navijači moraju kloniti jer bi oni ili njihova djeca mogli završiti na šivanju glave, nije li konačno nastupio trenutak da se uzrocima ovog ludila pozabavi Vlada preko svog Središnjeg državnog ureda za šport na čelu s državnim tajnikom Tomislavom Družakom, ureda koji je dio Ministarstva turizma?

Protokolarne ograde i floskule

Sport je, naime, uguran u resor turizma. Dakle tako kako jest: Vlada i Ministarstvo turizma. Ako ne sad, kad? Što se još čeka?

Jer nogometne organizacije i klubovi neće, nisu nikad dosad. Od njih se nakon navijačkih izgreda – a bude ih svaki čas – uvijek čuju samo protokolarne ograde od nasilništva i didaktičke floskule. Ili se proziva policija da je trebala ovo ili ono, a ne ovako ili onako.

Vladi mora biti neugodno

Ostaje, prema tome, Vlada. Mora njima, za račun sviju nas ostalih građana, biti neugodno i neprihvatljivo kad hrvatski navijači negdje isuču ruke u zrak i izjednače nas s nacizmom, rasizmom, logorima i pogromom. Kad razbijaju i tuku do krvi. To nećemo, a Vladu imamo da nas od toga zaštiti.

Ali Vlada ne mrda iako se programi kontra nasilja nužni od vrtića i osnovne škole, do sportske javnosti i do političkog vrha. Policija je da krpa posljedice, Vlada da donosi politike u širinu i dubinu. Pa gdje su programi za ovo? Kad?

Tolerirani teror treba zaustaviti

Nekidan je u pritvoru završio očito izmanipulirani 17-godišnji dečko koji je na zagrebački prosvjed prošle subote donio zapaljivo i hladno oružje, a premijer Plenković navalio je propovijedati o političkim terorističkim skupinama kojima tajne službe tek trebaju ući u trag ako ih uopće i ima.

Ali radikalizacija koja prati nogomet odavna mu je tu pred nosom pa ne poduzima ništa. Valjda jer radikalizirani navijači ne udaraju po njegovoj vlasti pa onda neka ih. Gol Mislava Oršića bio je lijep, ali uz nogometne golove i trofeje – moraju se konačno staviti na stol uzroci nasilja koje ih prati i kako da taj tolerirani teror u kratkom roku stane. I prestane.