Dječaka iz Češke je prije 19 godina uvukao odvod u vodenom parku u Baškoj; sud kaže da su krivi vlasnici i RH
Država mora platiti odštetu jer je dala uporabnu dozvolu Aqua Gunu koji je bio opasan za posjetitelje
Ondrej Kubicz imao je osam godina kad je s roditeljima te 2000. godine ljetovao u Baškoj na Krku. Zabavljao se i u vodenom parku Aqua Gun, odmah kraj plaže. Bilo je 13 sati 23. kolovoza kada ga je uvukla odvodna cijev na dnu bazena. Otvor je bio širok tek 18 centimetara, ali je pritisak vode bio snažan. Ondrej je pod vodom bio nekoliko minuta. Nikako se nije mogao osloboditi. Kada je konačno izvučen, završio je u komi. Zadobio je još neke teške ozljede opasne po život, ali mozak mu je nepovratno stradao. Umro je 22. veljače 2008. godine.
O ovoj tragediji malo se zna. Ime dječaka sada se još spominje samo u sudskom procesu u kojem njegov otac traži odštetu od tvrtke Aqua Gun, dvojice njegovih čelnih ljudi Dušana Miljanića i Dušana Karamarka te Republike Hrvatske. Sud s Krka nedavno je dječakovom ocu dosudio 220 tisuća kuna odštete utvrdivši odgovornost svih koje je tužio; i Aqua Guna i njegovih vlasnika i Republike Hrvatske. Na osnovu podataka iz tog spisa rekonstruirali smo ovaj mučan slučaj.
Vodeni park otvoren prije više od 20 godina
Aqua Gun je otvoren još 1994. godine. Tri velika tobogana i bazen nalaze se na glavnoj plaži kraj kampa Zablaće. Miljanić i Karamarko tvrde da nikada nije bilo nikakvih problema. Dječakov otac smatra pak da su upravo oni krivi.
“I tri dana ranije dogodio se sličan incident. No unatoč tome nisu poduzeli ništa. Suprotno propisima o zaštitnim mjerama nisu postavili sigurnosnu rešetku na odvodnu cijev odskočnog bazena. Ta cijev je umjesto 11 centimetara predviđenih projektom izvedena u promjeru 18 centimetara. A nisu ni provjerili je li ventil za pražnjenje vode kroz tu cijev u potpunosti zatvoren u vrijeme korištenja Aqua Guna. Tamo je u tom času bilo puno gostiju i djece. Najmanje njih 30”, naveo je u tužbi gospodin Dalibor Kubicz.
Panika i potraga na glavnoj plaži u Baškoj
Njegova supruga Renata opisala je kako je obitelj te 2000. odlučila provesti tri tjedna godišnjeg odmora u Baškoj. “Dala sam Ondreju nešto za pojesti i popiti te otišla plivati. On je ostao s ocem. Kasnije je bio s našom prijateljicom Ratkom i njezinim sinom. U jednom trenutku vidjela sam Ratku kako dolazi prema meni. S njom je bio njezin sin, no Ondreja nije bilo. Uplašila sam se. Počeli smo ga svi tražiti po plaži. Nigdje ga nije bilo.
Tada sam primijetila grupu ljudi kraj tobogana. Osjetila sam da se nešto dogodilo mom djetetu. Suprug je klečao kraj Ondreja. On je bio bez svijesti. Srce mu nije kucalo. Našao se tamo jedan liječnik anesteziolog koji je bio na godišnjem odmoru i imao je liječničku torbu s instrumentima. Stigla je i Hitna pomoć. Suprug mi je kasnije pričao kako je jedan dečkić prethodno skočio u bazen i osjetio ispod površine vode tijelo mog sina na dnu bazena. Cijev ga je povukla.
Ondrej više nikada nije došao svijesti
Moj muž je odmah skočio u bazen i pokušao ga izvući. Nije mogao jer se bojao da će ga još više ozlijediti. Na kraju je ipak uspio jer je netko očito u međuvremenu isključio crpke koje su usisavale kroz te cijevi. Cijelo vrijeme smo mislili “Bože, zar gubimo sina”. Ondreja su dva puta oživljavali. Nakon što je desetak dana bio u hrvatskoj bolnici prebacili smo ga u Češku. Odmah su nam rekli da je situacija jako ozbiljna i da vjerojatno više nikada neće samostalno disati jer je imao veliko oštećenje mozga.
Nakon devet mjeseci premjestili su ga na kućnu njegu. Suprug je mene i Ondreja tada napustio i ja sam sama vodila brigu o sinu. Na kraju sam dobila pomoć jednog posebnog Centra za rehabilitaciju, što sam plaćala pet tisuća kruna mjesečno. Pomoć sam imala do 22. veljače 2008. kada je Ondrej umro. On je bio moje jedino dijete. Nakon njegove smrti osjetila sam takvu prazninu koju i danas osjećam. Uopće ne mogu opisati što sam proživljavala nakon Ondrejeve smrti”, ispričala je na sudu majka stradalog dječaka.
Proces za odštetu i protiv Hrvatske
Ona se nagodila s Aqua Gunom te joj je lani u siječnju isplaćeno 150 tisuća kuna odštete, dok je njezin muž ustrajao na nastavku procesa u kojem je tražio odgovornost direktora i države. Čelni ljudi Aqua Guna na sudu su negirali krivnju. Objašnjavali su kako ne mogu ni odgovarati za nesreću koja se dogodila. Sve su, kažu, krivi samo roditelji iz Češke jer nisu vodili računa o svom sinu. Osim toga, osporavali su vezu između nesreće u njihovom vodenom parku i dječakove smrti 2008. godine. Podsjetili su kako je njihovo osiguravajuće društvo već isplatilo 200 tisuća kuna odštete ocu Ondreja Kubicza.
Ni država nije željela prihvatiti bilo kakvu odgovornost. Aqua Gunu je, podsjećaju, Županija primorsko-goranska izdala uporabnu dozvolu još 1995. godine nakon tehničkog pregleda. Prije toga obavljen je i probni rad te nadzorni inženjer, kako je stajalo u njegovom izvješću, nije imao nikakvih prigovora.
Kako je sud utvrdio krivnju odgovornih u državi?
Međutim, nakon nesreće malog Čeha, inspekcija rada utvrđuje kako ispust bazena nije napravljen prema odobrenom projektu, odnosno otvor je bio 18 umjesto 11 centimetara u promjeru. Odvod je bio napravljen od dvije cijevi, umjesto jedne.
“Ovaj sud ocjenjuje da odgovornost Republike Hrvatske leži u činjenici da je Ured za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Rijeka, Ispostava Krk Županije primorsko-goranske izdalo uporabnu dozvolu, iako otvor cijevi ugrađen u bazenu nije bio u skladu s projektnom dokumentacijom. Dakle, dano je dopuštenje za korištenje objekta koji je time predstavljao opću opasnost za ljude”, stoji u presudi.
Zatvor za vlasnike vodenog parka s Krka
A da su odgovorni i čelni ljudi Aqua Guna potvrđeno je ranije i kaznenom presudom Općinskog suda u Rijeci kojom su obojica osuđeni na po šest mjeseci zatvora zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti. Točnije na odvode nisu postavili rešetke. Zato se i prije Ondrejevog stradavanja jedna 11-godišnja djevojčica umalo utopila. Nju je 20. kolovoza oko 13 sati također povukao odvod, ali se krajnjim naporom uspjela izvući. Od straha se više nije željela kupati u tom bazenu.
Ondrej je, ipak, u njega ušao tri dana kasnije.