Dnevne pressice s brojem zaraženih postaju nedostatne. Vlada bi nam morala reći: a što dalje?

Isti autor 30. ožujka napisao je: “Ministar zdravstva Vili Beroš i dalje širi optimizam, a javnost zauzvrat nagrađuje sve odluke zdravstvenih i državnih vlasti nekritičkim odobravanjem. Zbog toga gotovo nitko i ne postavlja nezgodna i neugodna pitanja”.

Problem otvorenog komuniciranja

Bez obzira na to smatramo li dosadašnji epidemiološki posao hrvatskih dužnosnika dobrim, a koliko se može procijeniti, on jest dobro obavljen, nezgodnih i neugodnih pitanja ipak je mnogo, posebno za naredne korake.

Od policijskog nasilja i nesuvislih prijedloga poput praćenja mobitela, do potencijalnih propusta u sustavu, dosad najjasnije iskazanih u slučaju splitskog staračkog doma. Kao i još uvijek izraženi problemi testiranja i targetiranja.

“Problem koji obično ide uz priču o voljenim vođama i teškim situacijama je problem slobode. Ona se u tim okolnostima zna topiti neobično brzo i uz neobično zaglušujuć pljesak javnost”, napisao je Telegramov Jasmin Klarić 28. ožujka. Problem slobode, i problem otvorenog komuniciranja.

Po čemu si mjerimo uspjeh?

Hrvatske epidemiološke brojke doimaju se izvrsno niske prema ostatku Europe, no zdravstvena i društvena pitanja koja se nisu adekvatno ni otvoreno adresirala od početka godine, mogla bi postati problematična u svakom daljnjem razvoju.

I pronalaženju odgovora na najvažnije pitanje: a što sada? Koliko će ovo trajati, koji su daljnji koraci, primjere kojih zemalja mislimo primjenjivati, što su nam strateške odrednice i ključni pokazatelji? Po čemu si mjerimo uspjeh i koje su nam alternative ako uspjeh izostane?

Osim protokolarnih izjava o praćenju razvoja situacije i poštivanju mjera, Vlada o tome još ne govori. Zapravo, o mnogo toga Vlada još ne govori.

Krivi fokus na dnevno zaražene

Za razliku od većine zemalja, od nadležnih institucija nismo, recimo, dobili utemeljene projekcije mogućeg širenja zaraze po zemlji, ni moguće scenarije otvaranja ekonomije, odnosno popis preduvjeta za to, niti detaljan plan povećanja broja testova.

Projekcije mogućeg širenja zaraze, kakvima barataju ostale zemlje, na prvu bi možda zvučale uznemirujuće, ali bi dale jasniji kontekst za praćenje dnevnog razvoja situacije. Ovako, stvoren je dojam da je svaki novozaraženi pivotalan za zdravlje nacije, što ima nekoliko loših posljedica.

Prvo, prevladava uvjerenje kako Hrvatska funkcionira neupitno genijalno i da je objavljeni broj zaraženih zbilja broj zaraženih, sasvim usporediv sa svim drugim zemljama, a ne ono što zbilja jest – broj zaraženih koje su naši testovi u posljednja 24 sata uspjeli otkriti.

Indikativno defenzivna reakcija premijera

Iz primjera drugih zemalja znamo kako velik broj ljudi ne pokazuje nikakve simptome, ili ih pokazuje s velikim zakašnjenjem. Opet, slučaj Splita ukazuje na dugoročnu manjkavost takve interpretacije, a i reakcija premijera bila je indikativno defenzivna, braneći stranku iznad svega.

Drugo, kad dnevni broj iznesen na pressici Stožera padne ili skoči, reakcije su odviše volatilne. Ili se čini da je opasnost odavno prošla, ili se čini da epidemija najednom ubrzava, iako ni jedno ni drugo nije nužno točno. Više o tome moglo bi na nam kazati samo veća količina i šira distribucija testiranja, kao i precizniji, lokalizirani podaci kakvima barataju ostale europske zemlje.

Treće, zbog izostanka komunikacije o ciljevima i strategijama građani nemaju jasne parametre po kojima mogu pratiti i objektivnije ocjenjivati Vladine napore, što stvara plodno tlo za opravdanu histeriju i manje opravdane teorije zavjere.

Neobična izjava doktorice Markotić

Je li kratkoročni cilj da dođemo na tri, pet ili sedam tisuća testova dnevno, kako bismo bolje monitorirali zarazu i bili u mogućnosti optimizirati restrikcije? Na temelju koji studija i saznanja to definiramo?

Neobična je bila izjava doktorice Markotić od 12. ožujka ove godine, kada je manji broj testiranja nespretno afirmirala kao svjesnu politiku, a ne nesretnu posljedicu limitiranih resursa. “Italija je jako puno ljudi testirala i znate što se trenutno događa”, kazala je. “Njemačka testira samo one sa simptomima i za sada imaju nešto povoljniju situaciju”.

Međutim, upravo je inicijalni izostanak testova, a ne njihovo provođenje, u Italiji doveo do kolapsa lokalnog zdravstvenog sustava i panike.

Važnost testiranja i targetiranog izoliranja

U zemljama koje su ranije i opsežnije testirali, npr. Tajvan, Južna Koreja i Njemačka, takav scenarij je zasad izbjegnut. Za normalizaciju života i izbjegavanje većih problema u drugim valovima, pravodobno testiranje i targetirano izoliranje, pokazuju vanjski primjeri, apsolutno je krucijalno.

Dalje, što se radi s ključnim točkama za održivost sustava, primjerice domovima za starije, kroz koje su krenule tragedije u europskim zemljama? Na nedavnoj pressici kazano je samo, kako djelatnici domova nakon propusta u Splitu puno više paze.

Svim ovim podacima i informacijama hrvatska Vlada možda i raspolaže, ali ih ne objavljuje. Službeni web o koronavirusu iznimno je štur i ne objavljuje gotovo ništa od relevantnih statistika, čak ni pregled zaraza po županijama, a web ministarstva zdravstva prenosi izjave Stožera i povremene savjete.

Iscrpni izvještaji danskog ministarstva

Usporedbe radi, ministarstvo zdravstva Danske izdaje uredne tjedne izvještaje, u kojima iznose iscrpne detalje, od statističkih pokazatelja po svim regijama do transparentnog izlaganja operativnih koraka i cjelokupnih strategija daljnjeg postupanja.

U pregledno složenom dokumentu citiraju studije na temelju kojih donose odluke; iscrpno i otvoreno objašnjavaju sve dvojbe i probleme; izlažu naredne strategije i projekcije popunjenosti bolničkih kreveta u idućim mjesecima; ide se do tolikih detalja da se spominje svakodnevna dezinfekcija gadgeta u ponovno otvorenim školama.

Analizira se i nastup državnih zdravstvenih tijela na platformama poput Facebooka, kako bi bili sigurni da s građanima imaju brzu i efikasnu komunikaciju. Za limitirano otvaranje zemlje, najavljeno nakon Uskrsa, iznose se detaljni modeli mogućeg kretanja zaraze u lokalnim zajednicama, uz sve moguće rizike i preventivne mjere.

Iskreno navođenje svih nepoznanica

Poseban dio izvještaja posvećen je duševnim tegobama i napadajima tjeskobe, kojima su građani neminovno izloženi. Opisuju se preventivne mjere i dodatna pomoć osigurana za posebno ugrožene skupine.

Osim što je nedvojbeno stručan, tjedni report danskog ministarstva pisan je pitko i jasno, direktno i konkretno, bez suvišnih fraza i birokratskog izmotavanja, a opet, oprezno i ponizno, s iskrenim navođenjem svih nepoznanica. Nakon čitanja takvog dokumenta dojam je da svaki Danac može vrlo dobro razumjeti što i kako vlada planira dalje.

Manje je važno hoće li danski pokušaj limitiranog otvaranja pojedinih sektora biti uspješan ili tek kratkotrajan: svoj naum iskomunicirali su maksimalno otvoreno, uzimaju u obzir sve zdravstvene i javnozdravstvene implikacije – dođe do poboljšanja ili do pogoršanja, građani će biti upućeni u to što se radi i što ih dalje čeka.

Kako dalje bez preduvjeta?

Što dalje u Hrvatskoj? Bez projekcija, šire komunikacije, iznošenja strategije i boljeg uvida u stvarni proboj zaraze, posebno na osjetljivim točkama, trenutne mjere mogu trajati dovijeka, ili mogu završiti sutra, bez jasno obrazloženog utemeljenja. Svakih nekoliko dana članovi Stožera izjave da su sada pred nama ključni tjedni, ali građani nemaju dubljeg uvida u njihova razmatranja.

Bez ispunjenih preduvjeta, jednom kad olabavimo restrikcije – a zbog goleme ekonomske štete to će morati dogoditi, prije ili kasnije – svaki naredni val zaraze mogao bi prouzročiti veliku anksioznost i bespotrebne smrti, kao i bitno rigidnije mjere od ovih, pod kakvima trenutno živimo.

Iskustva svih zemalja pokazuju da je u prvom valu zaraze bilo humano i ispravno reagirati žustro, ako se već nije, kao u dijelovima Azije, reagiralo preventivno i pametno. No, sada, kada je inicijalno širenje epidemije na europskom kontinentu uglavnom usporeno, valjalo bi otvoreno iznositi naredne korake.