Nikad objavljeni fragmeti iz dnevnika diskriminiranog HDZ-ovca, popularnog Ante zvanog Franak.
Dragi Andrej, kada sam odlučio pisati dnevnik, znam da si u središnjici stranke rekao “bolje da ne ostavljam pisane tragove”, ali sad mi je drago da si bio u krivu. Dnevnik je sada jedini prijatelj kojeg imam. To nije jedina stvar oko koje si bio u krivu. Rekao si da će “sve dobro proći”, da ne brinemo. No, eto nas sada tu, gdje jesmo. Ja kao član stranke na vlasti, moram se sakrivati po tavanima. Još sam dobro i prošao. O HDZ-u Rijeka nitko nema glasa već mjesecima.
Tavan na kojem se sada nalazim manji je od prošlog, vlažniji i prepun starih časopisa o radničkom samoupravljanju i bečkim viteškim redovima , ali barem znam da me vlasnik, kolega iz HSLS-a, neće izbaciti. Istina, plaćam mu, ali mu i vjerujem. Vjerujem da me neće izdati dok ga plaćam. Izlazim samo noću, osim kad moram na sastanke Uprave Podravke. Ni sam ne znam kako je to sve krenulo. Teško mi je sjetiti se. Jedan dan je život bio normalno izvlačenje novaca iz proračuna kroz lažne troškove, a drugi dan se sve pretvorilo u pakao.
Četvrtak, 18. veljače 2021.
Dragi Andrej, danas sam s kolegom koji mi šalje lažne fakture, kako bi iz firme preko obrta izvlačili novac, prošetao po centru. Došlo je sunce i oboje smo se zaželjeli sladoleda. Ja sam naručio 3 kuglice, ali sve su bile po pola. Ipak se tako malo više dobije. Slastičar me ružno gledao. Mislim da je do čiste ljubomore. Ja sam kupio novi Porsche, koji sam uštedio racionalnim trošenjem novca. Našao sam stan od države koji plaćam samo 106 kuna.
Prijatelj se pohvalio kako on uopće ne plaća stan koji je dobio od ministarstva, ali ni ne planira si kupiti auto. Kaže da se auti dobivaju kao poklon na leasing od firmi kojima središ poslove za grad. I ne samo jedan auto, nego možeš cijeloj obitelji nabaviti pravu flotu. Konobar se trznuo kao da ga je žalac upiknuo, vidjelo mu se na licu da ga je diskriminacija oblila. Tada nisam shvatio gdje to vodi. Neki sam dan prošao pokraj slastičarne. Više ne poslužuju članove HDZ-a. Zašto? Gdje da sad vozim moj Porsche?
Srijeda, 24. veljače 2021.
Dragi Andrej, tako mi je stravično dosadno. Tko bi vjerovao da lockdown može biti kao pakao dosadan. Jedino društvo mi je moj nenadani “cimer” – sova. Zovem ga Vlado, jer mi ulijeva povjerenje. Nije da puno komuniciramo, on po noći lovi, po danu spava, ja po noći spavam, a po danu dobivam natječaje za nabavku igla i šprica. I ponosan sam na to, treba ljudima pomoći. Neću još dugo moć izdržati ovako izoliran. Prošla je godina još bila dobra. Snađe se čovjek. Ništa ne radi, ali ima dobrih ljudi, pa te pozovu u tajni klub, ili na tajni rođendan ili na tajni tulum koji organizira šef lokalnog stožera.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I ima nešto slatko u tome da je tajno. Kao kad te doktor uvede na stražnja vrata da ostali ne vide kako si cijepljen preko reda. Neko drugarstvo se razvije. Nije tajno uvijek u redu. Dobrog prijatelja su mi tajno snimili kako trguje političkim utjecajem. Iako mu na kraju nije ništa bilo, još danas se panično boji mikrofona zbog divlje rulje koja je krvnički tražila ostavku.
Četvrtak, 25. veljače 2021.
Dragi Andrej, mislim da se sjećam trenutka kad je sve prešlo granicu normale. Kad je civilizirano društvo krenulo linjati moralne minimume. Prijetio sam novinarki jednog portala, kako će ju mrak pojesti, ako još jednom ide pisati o zapošljavanju mog sina na mjesto zamjenika šefa policije. Ne samo da je novinarka napisala kako Časlav nije završio ni osnovnu školu, nego i da ima kriminalni dosje u policiji. Oboje je notorna laž. Osnovna je završena prije mjesec dana, kvadrat je koštao 3000 eura. Mogli biste provjeriti kod firmi s kojima je Časlav surađivao na obnovi, ali su nažalost već ugašene.
A kriminalni dosje je već davno nestao iz policije. No to sve nije bitno, nego je bitno kako se novinarka nije uplašila i nastavila je istraživati. Ja sam bio šokiran! Netko javno zaziva progon mene i moje obitelji? Pa kakva je ovo država? Sav obliven hladnim znojem uletio sam u središnjicu stranke i na moj užas, vidio sam hrpu ljudi kako cvile, kunu, zazivaju božji jar. Znao sam tada da nam se sprema organizirani kriminal. Ovaj put protiv nas.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ponedjeljak, 1. ožujka 2021.
Dragi Andrej, zadnji dani prije bijega na tavan potpuno su mi mutni. Bio sam na tajnom tulumu koji je stvarno bio divlji. Slavili smo zaposlenje kolege u Državnim nekretninama bez natječaja. Ali što sam više pio, to sam više počeo razmišljati o onima koji više nisu s nama. Josipu nitko nije vidio mjesecima. Svi smo čuli priče. Jedan dan uniformirani ljudi su pokucali na vrata, te ju odveli u nepoznatom smjeru. Više ju nitko nije vidio. Pokušala nas je nazvati, ali smo je blokirali, da manje boli što više nije s nama. I tako sam se napio, ne sjećam se više koliko je bilo sati kad sam krenuo doma.
Znam samo da je neka žena vikala našem načelniku da ju pusti na miru, pa sam otišao jer me nerviraju negativni ljudi. Ne sjećam se kako sam došao doma, ali auto mi je ujutro bio sav udubljen, prošaran krvavim mrljama. Odmah sam znao da sam bio žrtva diskriminacije. Spakirao sam samo nužno, 2 milijuna kuna u kešu već sam imao u ruksaku, nikad ne znaš kad će udariti potres i moraš izjuriti. I dobro da jesam, jer su čudni ljudi u uniformama došli do moje kuće već u podne. Samo srećom sam dobio dojavu iz stanice što mi se sprema, pa sam već bio daleko kad su mi pozvonili na vrata. Doma se ne mogu vratiti.
Utorak, 2. ožujka 2021.
Dragi Andrej, više nigdje ne mogu, samo se skrivam na tavanu. Svaki zvuk me cima, svaka sirena u daljini stvara mi knedlu u grlu. Žrtve progone trpe psihičke trauma, čak i ako uspiju spasiti živu glavu. Barem imam WiFi, pa dane provodim svađajući se s ljudima preko interneta. Ljudi misle, kažem ljudi, ali su zapravo cigani, da nema diskriminacije. Da nismo žrtve progona. Mislite da je premijer u krivu? Zašto onda članovi HDZ-a moraju nositi člansku iskaznicu pri zaposlenju? Zašto moraju nositi člansku iskaznicu kad dižu kredit? Zašto moraju nositi člansku iskaznicu kad se dijele državni poticaji? Mislite da diskriminacija kreće logorima? Kreće tako da cijelo društvo prihvaća da neka manjina mora nositi obilježja svoje kaste. Mislite da ste sigurni? Da se ovo vas ne tiče? Ne preostaje nam ništa drugo nego da se okrenemo umjetnosti, onoj latiničnoj, da bar malo probijemo predrasude.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prvo su došli po Sanadera,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio lopov.
Zatim su došli po Vidoševića,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio lopov.
Zatim su došli po Kalmetu,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio lopov.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zatim su došli po Rimac,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio lopov.
Zatim su došli po mene,
a do tada više nije bilo nikoga
svi su otišli u Irsku.
Borna Sor je satiričar, voditelj i scenarist, jedan od osnivača popularnog NewsBara i trenutni urednik Prime Timea. Njegovi tekstovi na Telegramu sasvim su nevezani za stvarne likove i događaje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dnevnik Ante zvanog Franak: 'HDZ-ovcima nikad nije bilo ovako teško, dok ovo pišem skrivam se na vlažnom tavanu'
Težak život HDZ-ovca u društvu koje članovima stranke nameće nošenje članske iskaznice
"Ne samo da je novinarka napisala kako moj Časlav nije završio ni osnovnu školu, nego i da ima kriminalni dosje u policiji. Oboje je notorna laž. Osnovna je završena prije mjesec dana, a kvadrat je koštao 3000 eura. Mogli biste provjeriti kod firmi s kojima je Časlav surađivao na obnovi, ali su nažalost već ugašene..."
Nikad objavljeni fragmeti iz dnevnika diskriminiranog HDZ-ovca, popularnog Ante zvanog Franak.
Utorak, 9. veljače 2021.
Dragi Andrej, kada sam odlučio pisati dnevnik, znam da si u središnjici stranke rekao “bolje da ne ostavljam pisane tragove”, ali sad mi je drago da si bio u krivu. Dnevnik je sada jedini prijatelj kojeg imam. To nije jedina stvar oko koje si bio u krivu. Rekao si da će “sve dobro proći”, da ne brinemo. No, eto nas sada tu, gdje jesmo. Ja kao član stranke na vlasti, moram se sakrivati po tavanima. Još sam dobro i prošao. O HDZ-u Rijeka nitko nema glasa već mjesecima.
Tavan na kojem se sada nalazim manji je od prošlog, vlažniji i prepun starih časopisa o radničkom samoupravljanju i bečkim viteškim redovima , ali barem znam da me vlasnik, kolega iz HSLS-a, neće izbaciti. Istina, plaćam mu, ali mu i vjerujem. Vjerujem da me neće izdati dok ga plaćam. Izlazim samo noću, osim kad moram na sastanke Uprave Podravke. Ni sam ne znam kako je to sve krenulo. Teško mi je sjetiti se. Jedan dan je život bio normalno izvlačenje novaca iz proračuna kroz lažne troškove, a drugi dan se sve pretvorilo u pakao.
Četvrtak, 18. veljače 2021.
Dragi Andrej, danas sam s kolegom koji mi šalje lažne fakture, kako bi iz firme preko obrta izvlačili novac, prošetao po centru. Došlo je sunce i oboje smo se zaželjeli sladoleda. Ja sam naručio 3 kuglice, ali sve su bile po pola. Ipak se tako malo više dobije. Slastičar me ružno gledao. Mislim da je do čiste ljubomore. Ja sam kupio novi Porsche, koji sam uštedio racionalnim trošenjem novca. Našao sam stan od države koji plaćam samo 106 kuna.
Prijatelj se pohvalio kako on uopće ne plaća stan koji je dobio od ministarstva, ali ni ne planira si kupiti auto. Kaže da se auti dobivaju kao poklon na leasing od firmi kojima središ poslove za grad. I ne samo jedan auto, nego možeš cijeloj obitelji nabaviti pravu flotu. Konobar se trznuo kao da ga je žalac upiknuo, vidjelo mu se na licu da ga je diskriminacija oblila. Tada nisam shvatio gdje to vodi. Neki sam dan prošao pokraj slastičarne. Više ne poslužuju članove HDZ-a. Zašto? Gdje da sad vozim moj Porsche?
Srijeda, 24. veljače 2021.
Dragi Andrej, tako mi je stravično dosadno. Tko bi vjerovao da lockdown može biti kao pakao dosadan. Jedino društvo mi je moj nenadani “cimer” – sova. Zovem ga Vlado, jer mi ulijeva povjerenje. Nije da puno komuniciramo, on po noći lovi, po danu spava, ja po noći spavam, a po danu dobivam natječaje za nabavku igla i šprica. I ponosan sam na to, treba ljudima pomoći. Neću još dugo moć izdržati ovako izoliran. Prošla je godina još bila dobra. Snađe se čovjek. Ništa ne radi, ali ima dobrih ljudi, pa te pozovu u tajni klub, ili na tajni rođendan ili na tajni tulum koji organizira šef lokalnog stožera.
I ima nešto slatko u tome da je tajno. Kao kad te doktor uvede na stražnja vrata da ostali ne vide kako si cijepljen preko reda. Neko drugarstvo se razvije. Nije tajno uvijek u redu. Dobrog prijatelja su mi tajno snimili kako trguje političkim utjecajem. Iako mu na kraju nije ništa bilo, još danas se panično boji mikrofona zbog divlje rulje koja je krvnički tražila ostavku.
Četvrtak, 25. veljače 2021.
Dragi Andrej, mislim da se sjećam trenutka kad je sve prešlo granicu normale. Kad je civilizirano društvo krenulo linjati moralne minimume. Prijetio sam novinarki jednog portala, kako će ju mrak pojesti, ako još jednom ide pisati o zapošljavanju mog sina na mjesto zamjenika šefa policije. Ne samo da je novinarka napisala kako Časlav nije završio ni osnovnu školu, nego i da ima kriminalni dosje u policiji. Oboje je notorna laž. Osnovna je završena prije mjesec dana, kvadrat je koštao 3000 eura. Mogli biste provjeriti kod firmi s kojima je Časlav surađivao na obnovi, ali su nažalost već ugašene.
A kriminalni dosje je već davno nestao iz policije. No to sve nije bitno, nego je bitno kako se novinarka nije uplašila i nastavila je istraživati. Ja sam bio šokiran! Netko javno zaziva progon mene i moje obitelji? Pa kakva je ovo država? Sav obliven hladnim znojem uletio sam u središnjicu stranke i na moj užas, vidio sam hrpu ljudi kako cvile, kunu, zazivaju božji jar. Znao sam tada da nam se sprema organizirani kriminal. Ovaj put protiv nas.
Ponedjeljak, 1. ožujka 2021.
Dragi Andrej, zadnji dani prije bijega na tavan potpuno su mi mutni. Bio sam na tajnom tulumu koji je stvarno bio divlji. Slavili smo zaposlenje kolege u Državnim nekretninama bez natječaja. Ali što sam više pio, to sam više počeo razmišljati o onima koji više nisu s nama. Josipu nitko nije vidio mjesecima. Svi smo čuli priče. Jedan dan uniformirani ljudi su pokucali na vrata, te ju odveli u nepoznatom smjeru. Više ju nitko nije vidio. Pokušala nas je nazvati, ali smo je blokirali, da manje boli što više nije s nama. I tako sam se napio, ne sjećam se više koliko je bilo sati kad sam krenuo doma.
Znam samo da je neka žena vikala našem načelniku da ju pusti na miru, pa sam otišao jer me nerviraju negativni ljudi. Ne sjećam se kako sam došao doma, ali auto mi je ujutro bio sav udubljen, prošaran krvavim mrljama. Odmah sam znao da sam bio žrtva diskriminacije. Spakirao sam samo nužno, 2 milijuna kuna u kešu već sam imao u ruksaku, nikad ne znaš kad će udariti potres i moraš izjuriti. I dobro da jesam, jer su čudni ljudi u uniformama došli do moje kuće već u podne. Samo srećom sam dobio dojavu iz stanice što mi se sprema, pa sam već bio daleko kad su mi pozvonili na vrata. Doma se ne mogu vratiti.
Utorak, 2. ožujka 2021.
Dragi Andrej, više nigdje ne mogu, samo se skrivam na tavanu. Svaki zvuk me cima, svaka sirena u daljini stvara mi knedlu u grlu. Žrtve progone trpe psihičke trauma, čak i ako uspiju spasiti živu glavu. Barem imam WiFi, pa dane provodim svađajući se s ljudima preko interneta. Ljudi misle, kažem ljudi, ali su zapravo cigani, da nema diskriminacije. Da nismo žrtve progona. Mislite da je premijer u krivu? Zašto onda članovi HDZ-a moraju nositi člansku iskaznicu pri zaposlenju? Zašto moraju nositi člansku iskaznicu kad dižu kredit? Zašto moraju nositi člansku iskaznicu kad se dijele državni poticaji? Mislite da diskriminacija kreće logorima? Kreće tako da cijelo društvo prihvaća da neka manjina mora nositi obilježja svoje kaste. Mislite da ste sigurni? Da se ovo vas ne tiče? Ne preostaje nam ništa drugo nego da se okrenemo umjetnosti, onoj latiničnoj, da bar malo probijemo predrasude.
Prvo su došli po Sanadera,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio lopov.
Zatim su došli po Vidoševića,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio lopov.
Zatim su došli po Kalmetu,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio lopov.
Zatim su došli po Rimac,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio lopov.
Zatim su došli po mene,
a do tada više nije bilo nikoga
svi su otišli u Irsku.
Borna Sor je satiričar, voditelj i scenarist, jedan od osnivača popularnog NewsBara i trenutni urednik Prime Timea. Njegovi tekstovi na Telegramu sasvim su nevezani za stvarne likove i događaje.