Dok nitko nije obraćao pozornost europska ekonomija počela se ozbiljno oporavljati. Može li to spriječiti populiste?
Gospodarski rast zasad još nije rezultirao entuzijazmom birača oko Unije
Ekonomija eurozone u boljem je stanju nego što bi se očekivalo. No, jači gospodarski rast nije rezultirao entuzijazmom europskih birača ni oko Unije niti oko zajedničke valute. Ostali problemi, poput imigracije i terorizma, trenutno su im bitniji od onih ekonomskih, pokazalo je najnovije istraživanje Eurobarometra. A euro je i dalje najjednostavniji krivac za sve što se čini loše s europskim projektom, piše Politico u svojoj analizi europske ekonomije.
Populističke stranke koje jašu na anti-euro politici su u porastu u Francuskoj, Nizozemskoj i Njemačkoj, a sve te zemlje ove godine biraju novu vlast. Pitanja o budućnosti monetarne unije danas su jednako živa kao i tijekom vremena najdublje krize. “Rast nije dovoljno jak da pobijedi populizam”, kaže ekonomist ING-a Carsten Brzeski.
No, jednu stvar je ipak teško osporiti: usred cijelog kaosa koji već neko vrijeme vlada zbog Brexita, izbora Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a te važnih izbora koji slijede u narednim mjesecima, eurozona je posve tiho izvela ekonomski povratak.
Rast u eurozoni u 2016. nadmašio SAD
Procjenjuje se da je u 2016. rast u eurozoni za sitno nadmašio SAD, s rastom BDP-a od 1,7 posto u odnosu na američkih 1,6 posto. Neka od najbrže rastućih razvijenih gospodarstava nalaze se u Europi, uključujući Španjolsku, gdje je BDP narastao za 3,2 posto u prošloj godini, i Irsku, gdje se procjenjuje da je rast premašio 4 posto. U međuvremenu, njemačka ekonomija – motor europskog rasta – prebacila je u višu brzinu s 1,9 posto.
“I dalje sam stalno u čudu zbog tolike količine potpuno iskrivljene negativnosti prema Europi, koja se uglavnom temelji na, kako se čini, potpuno površnom poznavanju činjenica – ili, možda, na ‘alternativnim činjenicama”, napisao je neki dan analitičar UniCredita Erik Nielsen svojim klijentima. On smatra da će ljudima trebati još neko vrijeme da prepoznaju europski gospodarski povratak, s obzirom na “duboki skepticizam koji se u njih uvukao”.
Situaciji ne pomaže ni činjenica da Europa nema strastvenog zagovaratelja zajedničke valute koji može privući širu javnu potporu. Klaus Regling iz Europskog stabilizacijskog mehanizma (fonda Europske unije za pomoć ugroženim članicama) jedina je visokopozicionirana osoba koja redovito naglašava nedavne uspjehe eurozone.
Draghi najzaslužniji za spriječavanje propasti
Predsjednik Europske središnje banke Mario Draghi, kojeg mnogi smatraju zaslužnim za spas eurozone od pada u deflatorni ponor, tek je prošli tjedan počeo naglašavati taj uspjeh. U strastvenom govoru povodom obilježavanja 10. godišnjice eura prošlog četvrtka, rekao je: “Prema jednoj procjeni, BDP EU-a po glavi stanovnika bio bi čak za petinu manji danas da nakon rata nije došlo do integracije”.
Odbacivši navode da je razgovarao s pojedinim zemljama članicama, poput Italije, o napuštanju valute, Draghi je u ponedjeljak Europskom parlamentu rekao kako je “euro neopoziv”. Takve slavljeničke izjave ostaju zagušene pod mnogo odmjerenijom ili čak potpuno suprotnom retorikom drugih važnih europskih lidera, koji su koncentrirani na svoje interne agende.
Recimo, njemački ministar financija Wolfgang Schäuble u intervjuu koji je dao ove subote rekao je kako su optužbe Amerike da je njegova zemlja profitirala na “grubo podcijenjenom” euru zapravo istina. “Kad je šef ECB-a Mario Draghi počeo ekspanzivnu monetarnu politiku, rekao sam mu da će time njemački izvozni suficit gurnuti prema gore”, izjavio je. “Obećao sam da neću javno kritizirati ovaj smjer. No, ni ja također ne želim biti kritiziran za posljedice takve politike”.
‘Podrška populistima mogla bi početi opadati’
U međuvremenu, kandidatkinja francuske krajnje desnice Marine Le Pen otvoreno govori o “vraćanju nacionalne valute”, što je nimalo suptilan nagovještaj odbacivanja eura ako pobijedi u svibnju. Neki analitičari mlake reakcije na sve bolje europske ekonomske pokazatelje pripisuju vremenu koje je potrebno da ih birači osjete u svakodnevnom životu.
“Nezaposlenost je i dalje visoka, a sjećanja na proračunske konsolidacije koje su bile neizbježne nakon velike financijske krize još uvijek su ljudima vrlo svježa”, kaže ekonomist banke Berenberg Holger Schmieding. Primjerice, nezaposlenost u Španjolskoj i dalje je u posljednjem tromjesečju 2016. godine u prosjeku bila 18,6 posto.
UniCreditov analitičar Erik Nielsen slaže se da je rast BDP-a ušao u zamjetnu zonu tek u posljednjih nekoliko tromjesečja, a da su pokazatelji o rastu neto zaposlenosti pozitivni u posljednjih godinu dana. Dakle, ako se ciklus oporavka nastavi, smatra da “postoji dobra šansa da podrška populistima počne opadati”.
Nakon velike izborne godine ili jačanje ili raspad
Ipak, zemlje eurozone morat će napraviti ozbiljne promjene ako žele iskoristiti ovaj bolji rast za jačanje podrške mainstream politici. Tijekom krize, politički establišment širom Europe konstantno je krivio Bruxelles i europske institucije za sve što je bilo nepopularno, bilo da se radilo o smanjenju proračuna – što je dovelo do redukcija u državnim poticajima i socijalnim transferima – ili politike niskih kamatnih stopa ECB-a koja je kažnjavala štediše.
“Takvo upiranje prstom, koje se nekada činilo vrlo laganim načinom za pravdanje, sada se mnogima obija od glavu, jer daje dodatnu municiju populistima”, smatra ekonomist Barclaysa Philippe Gudin. “Ali, nakon što prođe ova izborna godina i europska velika četvorka postavi Vlade, mora biti jasnije političke odgovornosti. Ili ćemo Europu ojačati ili ćemo se raspasti”.