Slučaj Đoković jedan je od onih paradigmatičnih primjera koji govore o totalnom karakteru sporta. Sport, dakle, ne čine samo novac, natjecanja i publika. Sport, svakih se nekoliko godina na to podsjetimo, nužno sadrži puno ideologije i politike. I tako je bilo doslovno oduvijek. U većini su slučajeva političke intervencije u sport bile prodemokratske; one su širile područja slobode i civiliziranog ponašanja.
Zašto Đoković misli da može, kad drugi ne mogu?
Novak Đoković i njegov tim odlučili su, nažalost, kroz sport promovirati loše i opasne ideološko političke stavove. Sama činjenica da se globalna superzvijezda poput Đokovića ne želi cijepiti protiv bolesti koja je pobila milijune ljudi po cijelom svijetu šalje katastrofalnu poruku njegovim obožavateljima; Đoković svojim primjerom neposredno utječe na broj necijepljenih, pa tako i na broj ljudi u bolnicama i na respiratorima.
Drugo, nasilnim pokušajem da igra na australskom grand slamu Đoković šalje poruku da svi nisu jednaki pred zakonom: zašto bilo koji građanin Hrvatske ili Srbije ovaj čas ne može ući u Australiju a da nije cijepljen, a Novak Đoković misli da može?
Zato što su ga pozvali organizatori turnira? Đoković bi morao znati da organizatori turnira u Melbourneu nisu državna vlast, a da o ulasku u zemlju odlučuje isključivo vlast. Sa stanovišta australskih vlasti sasvim je logično da Đoković ne smije ući u tu državu, jer je australska Vlada provodila neke od najstrožih lockdowna na svijetu, pa zaista nije jasno kako bi australski premijer objasnio svojim građanima da za njih vrijede jedna pravila, dok se na Đokovića primjenjuju drugi kriteriji
Incident potaknuo gadne nacionalističke strasti
Treće, dosadašnji tijek Đokovićeva australskog incidenta potaknuo je gadne nacionalističke strasti: u srpskoj se javnosti ponovo govori o međunarodnoj zavjeri protiv Srbije, a mnogošto, što se čulo na skupovima potpore Novaku Đokoviću, podsjeća na operetnu verziju predratnih mitinga u susjednoj državi. Uz to, Đokovićev je otac svojim prebedastim izjavama još jednom pokazao da su roditelji velikih sportskih zvijezda katkad besprizorno neodgovorni tipovi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Novak Đoković jedan je od najuspješnijih sportaša našeg doba. Po svojim je rezultatima Đoković jedan od samo dva ili tri legitimna kandidata za najvećeg tenisača svih vremena. Međutim, poslije debakla u Australiji, Novak Đoković sigurno neće ostati zapamćen kao najveći tenisač svih vremena, nego kao čovjek koji je status sportskog heroja pokušao zloupotrijebiti u svrhu promicanja najcrnjeg populizma i neravnopravnosti.
Usput govoreći, Melbourne je samo jedan od Đokovićevih epidemijskih ekscesa. Sjetimo se da je preklani u Zadru, kad je na turniru na kojem je i on sudjelovao došlo do zaraze koronom, Đoković odbio testiranje i naglo se vratio u Beograd.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Đoković je mogao ostati zapamćen kao najveći tenisač svih vremena. Nakon svega, to je nemoguće
Novak Đoković i njegov tim odlučili su, nažalost, kroz sport promovirati loše i opasne ideološko političke stavove
Novak Đoković jedan je od najuspješnijih sportaša našeg doba. Međutim, nakon debakla u Australiji, sigurno neće ostati zapamćen kao najveći tenisač svih vremena, nego kao čovjek koji je status sportskog heroja pokušao zloupotrijebiti u svrhu promicanja najcrnjeg populizma i neravnopravnosti
Slučaj Đoković jedan je od onih paradigmatičnih primjera koji govore o totalnom karakteru sporta. Sport, dakle, ne čine samo novac, natjecanja i publika. Sport, svakih se nekoliko godina na to podsjetimo, nužno sadrži puno ideologije i politike. I tako je bilo doslovno oduvijek. U većini su slučajeva političke intervencije u sport bile prodemokratske; one su širile područja slobode i civiliziranog ponašanja.
Jesse Owens je, dakle, u Berlinu ponizio Hitlera i nacizam. Texas Minersi su 1966. godine postali prvi sveučilišni sastav koji je pobijedio na NCAA prvenstvu s crnom petorkom, što se danas smatra prijelomnim trenutkom u uvođenju rasne ravnopravnosti u košarku. Mohammed Ali svojim je odbijanjem da se bori u Vijetnamu stao na stranu ondašnje progresivne Amerike, a Black Lives Matter postao je, kroz profesionalni sport, masovni pokret ne samo u Sjedinjenim Državama, nego i u dobrom dijelu Europe. S druge strane, Joe Šimunić je na nogometnom igralištu izvikivao ustaški pozdrav.
Zašto Đoković misli da može, kad drugi ne mogu?
Novak Đoković i njegov tim odlučili su, nažalost, kroz sport promovirati loše i opasne ideološko političke stavove. Sama činjenica da se globalna superzvijezda poput Đokovića ne želi cijepiti protiv bolesti koja je pobila milijune ljudi po cijelom svijetu šalje katastrofalnu poruku njegovim obožavateljima; Đoković svojim primjerom neposredno utječe na broj necijepljenih, pa tako i na broj ljudi u bolnicama i na respiratorima.
Drugo, nasilnim pokušajem da igra na australskom grand slamu Đoković šalje poruku da svi nisu jednaki pred zakonom: zašto bilo koji građanin Hrvatske ili Srbije ovaj čas ne može ući u Australiju a da nije cijepljen, a Novak Đoković misli da može?
Zato što su ga pozvali organizatori turnira? Đoković bi morao znati da organizatori turnira u Melbourneu nisu državna vlast, a da o ulasku u zemlju odlučuje isključivo vlast. Sa stanovišta australskih vlasti sasvim je logično da Đoković ne smije ući u tu državu, jer je australska Vlada provodila neke od najstrožih lockdowna na svijetu, pa zaista nije jasno kako bi australski premijer objasnio svojim građanima da za njih vrijede jedna pravila, dok se na Đokovića primjenjuju drugi kriteriji
Incident potaknuo gadne nacionalističke strasti
Treće, dosadašnji tijek Đokovićeva australskog incidenta potaknuo je gadne nacionalističke strasti: u srpskoj se javnosti ponovo govori o međunarodnoj zavjeri protiv Srbije, a mnogošto, što se čulo na skupovima potpore Novaku Đokoviću, podsjeća na operetnu verziju predratnih mitinga u susjednoj državi. Uz to, Đokovićev je otac svojim prebedastim izjavama još jednom pokazao da su roditelji velikih sportskih zvijezda katkad besprizorno neodgovorni tipovi.
Novak Đoković jedan je od najuspješnijih sportaša našeg doba. Po svojim je rezultatima Đoković jedan od samo dva ili tri legitimna kandidata za najvećeg tenisača svih vremena. Međutim, poslije debakla u Australiji, Novak Đoković sigurno neće ostati zapamćen kao najveći tenisač svih vremena, nego kao čovjek koji je status sportskog heroja pokušao zloupotrijebiti u svrhu promicanja najcrnjeg populizma i neravnopravnosti.
Usput govoreći, Melbourne je samo jedan od Đokovićevih epidemijskih ekscesa. Sjetimo se da je preklani u Zadru, kad je na turniru na kojem je i on sudjelovao došlo do zaraze koronom, Đoković odbio testiranje i naglo se vratio u Beograd.