Doktori na Rebru ženu su, posve krivo, proglasili psihotičnom i uništavali je lijekovima. Presuda otkriva ružne detalje
Sve se događalo dok se gospođa razvodila od supruga, doktora. Sad KBC Zagreb mora platiti 250 tisuća kuna odštete
Telegram je ovih dana došao do presude koja plastično opisuje uznemirujuć slučaj, kako sud tvrdi, pogrešnog liječenja jedne gospođe na Klinici za psihijatriju KBC-a Zagreb. Gospođi (podaci poznati redakciji) zbog osjetljivosti slučaja odlučili smo ne navoditi ime, prezime, niti inicijale, a njezina priča pokazuje razorne posljedice krivog liječenja psihološkog stanja.
Gospođi je, naime, dok se razvodila od supruga – inače uglednog hrvatskog liječnika – u Kliničkom bolničkom centru Rebro postavljena kriva psihijatrijska dijagnoza. Propisana joj je i pogrešna terapija te su joj se javile nuspojave na koje je liječnici nisu upozorili. Sve to događalo se 2007. i 2008. godine, kada je njezin brak bio pred raspadom, a suprug ju je, kako tvrdi, ucjenjivao da će joj zbog psihičkog stanja oduzeti djecu.
Da je doista krivo liječena prije nekoliko dana potvrdio je cijeli tim vještaka, nakon čega je Općinski građanski sud u Zagrebu donio i nepravomoćnu presudu kojom je kaznio Klinički bolnički centar Zagreb. Zbog liječničke pogreške gospođi moraju platiti gotovo 250 tisuća kuna odštete i sudskih troškova.ž
Krah braka s uglednim zagrebačkim liječnikom
“Od početka braka moj život bio je podređen karijeri mog supruga. Te 2007. naši odnosi bili su već potpuno poremećeni. On je, naime, vodio dvostruki život s mojom mlađom sestrom, pa sam ga odlučila izbaciti iz stana. Tada zove policiju koja me odvodi na odjel psihijatrije na Rebro. Tamo sam bila hospitalizirana od 5. do 7. listopada 2007. s dijagnozom ‘povratnog depresivnog poremećaja’. Dobila sam terapiju – antidepresive i olanzapin. To su inače lijekovi za osobe s osobito teškim duševnim poremećajima, ako im blaži lijekovi ne pomognu.
I mjesec dana kasnije policija me na suprugovu inicijativu ponovno privodi u psihijatrijsku kliniku. Upisuju mi dijagnozu F23 – ‘akutni psihotični poremećaj’, iako za to kod mene nije bilo nikakvih indikacija. Ponovno sam dobila antidepresive, te antipsihotike. Zatim mi antidepresive isključuju iz terapije, jer nisam imala depresivne simptome. Antipsihotike mi i dalje propisuju, iako za to nije bilo nikakvog stručnog opravdanja”, opisala je gospođa sudu.
Nova hospitalizacija i jaki lijekovi s nuspojavama
“Suprug je ponovno tražio moju hospitalizaciju 17. siječnja 2008., tvrdeći da mi se depresivno stanje pogoršalo. Tada utvrđuju i da imam pojačani apetit te neredovite menstruacije. Povećanje težine jedna je od poznatih poljedica uzimanja olanzapina. Liječila sam se ambulantno još četiri mjeseca. Promijenili su mi nekoliko lijekova, nakon Zyprexa dobivam Moditen, a zatim i neki novi antipsihotik”, navodi u tužbi protiv KBC-a Zagreb gospođa.
U to vrijeme stanje joj se bilo poboljšalo, no liječnici s Rebra neočekivano joj postavljaju sasvim novu dijagnozu – F25 – ‘shizoafektivni poremećaj’. “Suprug je znao govoriti da mi s obzirom na dijagnozu može oduzeti djecu, te da će to učiniti ukoliko ne prepišem bračnu imovinu na njega. Zato sam mu i darovala stan u Zagrebu i kuću na Pagu, te osobni automobil. Pristala sam na sve samo da zadržim djecu”, tvrdi.
Nakon razvoda dobila je puno blaže dijagnoze
Nakon što je u listopadu 2008. sa suprugom podijelila imovinu dobila je novu dijagnozu – F28 – što je značilo ‘ostali neorganski poremećaji’, da bi u svibnju 2011. sve teške dijagnoze bile poništene. U ožujku 2012. u KBC Zagreb postavljaju joj ponovno novu dijagnozu – F41 – ‘anksiozni poremećaj’. Ono što je ovdje bitno napomenuti jest da ranija dijagnoza, da je bila stvarna, nije mogla nestati sama od sebe. Naime, stručnjaci su tijekom suđenja napomenuli da se kod dijagnoze shizoafektivnog poremećaja u psihijatriji uopće ne spominje mogućnost izliječenja.
“Bila sam u međuvremenu i kod drugih psihijatara. Nitko od njih nije utvrdio kod mene psihotični poremećaj, već samo znakove anksioznosti. Rekli su mi da nisam trebala dobivati one jake lijekove i da mi je zdravlje bilo ugrožavano teškim olanzapinom. Naime, taj lijek kao nuspojavu ima razvoj dijabetesa, bolesti štitnjače i dobivanje na kilaži. Sve to pojavilo se kod mene. Dobila sam 25 kilograma, bila sam slabije pokretljiva, a utvrđen mi je i visoki tlak”, opisuje neke od posljedica.
Teške posljedice uzimanja krivih lijekova
“Na kraju sam se počela osjećati manje vrijednom. Izgubila sam samopouzdanje, a i bojala sam se da ću zbog tih dijagnoza izgubiti skrbništvo nad djecom”, navela je gospođa u tužbi kada je odlučila protiv bolnice pokrenuti postupak. Predstavnici Kliničkog bolničkog centra Zagreb njezine optužbe o pogrešnom liječenju tijekom procesa su odlučno negirali. Uvjeravali su sud kako je doista imala simptome psihotičkog poremećaja.
“Imala je paranoidne sumanute ideje prema suprugu, susjedima i drugim ljudima. Prijetila je samoubojstvom i njezino je ponašanje bilo nepredvidivo. I krajem 1988. godine liječena je u našoj bolnici zbog depresije, PTSP-a i ozbiljnog pokušaja suicida. Njezino liječenje bilo je ispravno i potpuno po pravilima struke. Liječnik je čak ublažavao dijagnoze kako se jednu mladu majku i ženu ne bi stigmatiziralo. Njezino liječenje nije imalo nikakve veze s njezinim suprugom, niti s njihovim bračnim i imovinskim odnosima”, naglasili su u odgovoru na tužbu predstavnici bolnice.
Bivši suprug: ‘Nisam utjecao na liječenje’
To što gospođi nisu rekli za moguće nuspojave lijekova koje je dobivala pokušali su objasniti neobičnim argumentom; kažu, naime, da je to česta praksa, jer u protivnom pacijenti ne bi željeli uzimati te antipsihotike. Dodatno su pojasnili da je i sama pacijentica mogla pročitati nuspojave na uputstvima lijeka.
“Nisam utjecao na liječenje svoje tadašnje supruge. Ona je jednom bila hospitalizirana prije našeg braka i dva puta dok smo već bili u braku. Sjećam se da je drugi puta završila na liječenju jer je skrivala terapiju, odnosno nije uzimala lijekove”, izjavio je na sudu bivši suprug, negirajući bilo kakve prijetnje i ucjene. Priznao je doduše da poznaje sve liječnike na Rebru, a potvrdio je i da mu nitko ništa nije rekao o konkretnim nuspojavama terapije koju je primala.
Vještaci utvrdili teške propuste u liječenju
Međutim, tim vještaka psihijatara i farmakologa utvrđuje brojne propuste u liječenju gospođe. Uočili su tako nesklad između vodećih simptoma i dijagnoza. Tako u trenutku kada pacijentica pokazuje nepsihotične simptome, liječnici na Rebru dijagnosticiraju psihozu, a kada su simptomi psihotični takve dijagnoze nema. Nisu joj izmjerili tjelesnu težinu prije nego što su joj propisali olanzapin, niti utvrdili da joj je otac bio dijabetičar. Nisu provjerili ni razinu šećera u njezinoj krvi. Utvrđeno je zato da 2007. nije liječena po pravilima struke.
Sud je utvrdio i da je gospođa tijekom svog života radila niz psihologijskih obrada koje su pokazale da je izrazito pozitivna i optimistična osoba.”Liječnici Kliničkog bolničkog centra Zagreb postavili su 2007. krivu dijagnozu pacijentici, te joj nakon toga propisali i pogrešnu terapiju. Zbog liječničke pogreške došlo je do povrede prava na fizičko i psihičko zdravlje ove pacijentice sve do kraja 2008. godine”, zaključio je Općinski građanski sud u Zagrebu u nepravomoćnoj presudi na koju se bolnica ima pravo žaliti višem sudu.