Donesene presude za raketiranje Zagreba i Karlovca: Milan Martić dobio 7, Čeleketić 20 godina zatvora
Županijski sud u Zagrebu 25 godina nakon napada osudio je Milana Martića i Milana Čeleketića
Za manje od dva mjeseca napunit će se 25 godina od raketiranja Zagreba, Jastrebarskog i Karlovca. To raketiranje 2. i 3. svibnja 1995. kao odmazdu za akciju hrvatske vojske i policije ‘Bljesak’ zapovijedio je vođa pobunjenih Srba Milan Martić.
Danas je Županijski sud u Zagrebu Milana Martića osudio na sedam godina zatvorske kazne za napad na Karlovac, dok je za Jastrebarsko oslobođen. Nepravomoćna presuda izrečena je i general-majoru Milanu Čeleketiću, komandantu glavnog štaba tzv. Srpske vojske Krajine. Osuđen je na 20 godina za napade na Zagreb i Karlovac početkom svibnja i lipnja 1995. Za Jastrebarsko je također oslobođen.
Vijeće Županijskog suda u Zagrebu u obrazloženju presude naglasilo je da su ovi zločini počinjeni uz potporu vojnog vrha SRJ, što je uostalom već utvrdio i Haški sud. Predsjednik sudskog vijeća Tomislav Juriša još je istaknuo kako se niti u jednom trenutku ovdje nije radilo o građanskom ratu.
Čeleketić najavio napad ‘tamo gdje najviše boli’
Sud je u presudi citirao i izjavu Milana Čeleketića koju je dao za srpske medije u veljači 1994. godine. Tada je najavio da će u slučaju ‘ustaškog napada’ znati adekvatno odgovoriti i to ‘tamo gdje najviše boli, dakle na gradove i trgove gdje ima najviše civila’. Osim toga i Martić je izjavio kako su napadi na hrvatske gradove bili odmazda Franji Tuđmanu zbog akcije Bljesak.
I vještaci su potvrdili kako sustav Orkan, kojim su raketirani građani Zagreba i Karlovca, nije namijenjen gađanju nevojnih ciljeva, jer je jako razoran u gusto naseljenim mjestima. Zato su i Martić i Čeleketić morali znati da će biti puno žrtava. “Vojno-redarstvena akcija Bljesak bila je legitimna, i u njoj nisu cilj bili civili, dok je odmazda uslijedila po hrvatskim gradovima”, rekao je sudac Juriša, koji je potom naglasio: “Iako je u Karlovcu bilo vojnih ciljeva, u napadima koje su Martić i Čeleketić naredili nije bilo vojnih žrtava”.
Zašto su oslobođeni za Jastrebarsko
Oslobađajući dio presude u odnosu na Jastrebarsko donijet je jer nije utvrđeno da su taj napad zapovijedili baš Martić i Čeleketić, a i nije bilo ljudskih žrtava.
Ogromna razaranja i izostanak kajanja bili su razlog za maksimalnu kaznu izrečenu Čeleketiću. Isto vrijedi i za Martića koji je dobio sedam godina zatvora. Olakotnih okolnosti nije bilo.
Sud u Haagu ga je ranije osudio na 35 godina
Martić je za raketiranje Zagreba već osuđen na 35 godina zatvora presudom koju mu je izrekao sud u Haagu, dok je hrvatsko pravosuđe njega i Čeleketića teretilo za napad na Jastrebarsko i Karlovac. Čeleketić, kojem nije suđenuo u Haagu, proglašen je sada krivim za napad na Zagreb. U središtu Zagreba je u raketnom napadu poginulo sedmero ljudi.
Tijekom ovog sudskog procesa koji je započeo tek 2016, kada je odlučeno da će se i Martiću i Čeleketiću suditi u odsutnosti, ispitani su brojni svjedoci, ljudi koji su preživjeli napad raketnim sustavom ‘Orkan’. Među njima je bilo i onih koji su tada imali svega 11 godina.
‘Oko mene je bilo sve puno krvavih ljudi’
“Nije se oglasila sirena koja upozorava na opasnost, već se samo dogodio udar. Zamaglilo mi se pred očima, a kada sam došao k svijesti ležao sam u blizini urarske radnje u Draškovićevoj ulici. Donji dio tijela nisam uopće osjećao. Oko mene je bilo sve puno krvavih ljudi, a ekipe Hitne pomoći i taksisti odvozili su ih u bolnice. Jedan taksist povezao je mene i još dvojicu ranjenika do Klinike za traumatologiju”, opisao je na sudu svjedok koji je bio ranjen u obje noge i leđa. I danas nosi gelere u leđima jer su liječnici ocijenili kako bi njihovo vađenje bilo preopasno.
“Bili smo negdje kod Strosmsmayerovog trga kada je grunulo. U prvi mah pomislio sam da je eksplodirao plin i da su nas zasuli dijelovi fasade. No moj prijatelj, koji je bio prognanik iz Bosne, shvatio je odmah da je u pitanju granata. Tek nakon toga oglasila se sirena za opasnost. Mene su ‘zvončići’ pogodili u glavu, ruku, nogu i pluća. I prijatelj je bio ranjen. Mene su odvezli u bolnicu na Rebru, a sada više ne znam što je bilo s njim”, iskaz je svjedoka koji je u trenutku napada imao 17 godina. Danas radi radi kao elektrostrojarski tehničar i sam je otac troje djece, a kada ga zabole pluća uvijek se iznova prisjeti ranjavanja 2. svibnja 1995. godine.