Donosimo kontekst povijesnog sastanka; Trump je sletio u Singapur, čekaju ga mučni pregovori s Kimom

Rudy Giuliani je zamalo opet ozbiljno zeznuo stvar

Doduše još u četvrtak, nakon što je Rudy Giuliani, bivši gradonačelnik New Yorka, Trumpov politički fan i njegov odvjetnik, na putu za Izrael izjavio kako je Kim Jong-un na rukama i koljenima molio Trumpa da ne odgodi njihov susret, svi su sa zebnjom očekivali reakciju Pjongjanga. Naime, nakon što je Trumpov savjetnik, politički jastreb John Bolton izjavio da bi Sjeverna Koreja mogla doživjeti sudbinu Libije, državni tajnik Mike Pompeo da će Sjevernokoreanci napokon moći jesti meso, a slične prijetnje izrekao je i potpredsjednik Mike Pence, Pjongjang je nazvao Pencea “političkim idiotom”.

Nakon takvih uvreda Trump je smjesta otkazao sastanak s Kimom. No, sjevernokorejski vlastodržac morao je reagirati tako žestoko na takvo vrijeđanje jer ga u očima njegovih podanika, koji ga se neizmjerno boje, čini manje opasnim i strašnim. Međutim, Pjongjang se ovaj puta oglušio na najnoviju provokaciju, valjda zato što Giuliani nije član Trumpove administracije, što je bio znak da će se summit ipak održati.

Trump kaže da će u prvoj minuti znati pregovara li Kim ozbiljno

U subotu u razgovoru s novinarima na summitu G7 u Malbaieu u Kanadi, Trump je izjavio kako će u prvoj minuti znati prepoznati razmišlja li Kim Jong-un ozbiljno o denuklearizaciji. “Vodim se svojim dodirom i osjećajima, to je ono što radim. Koliko će mi vremena trebati da shvatim jesu li ozbiljni? Rekao sam možda u prvoj minuti. Znate kako kažu, u prvih pet sekundi možeš vidjeti hoćeš li se nekome svidjeti. Mislim da ću vrlo brzo znati hoće li se dogoditi nešto dobro”.

Trump je u svojoj zemlji izložen žestokim kritikama sa svih strana jer je pristao pregovarati o mirovnom sporazumu s diktatorom Kim Jong-unom, autoritarnim vođom najzatvorenije, okrutne, despotske zemlje prepune gulaga, koja je već dugo egzistencijalna prijetnja svjetskom miru.

Jedno je sigurno, na koncu sastanka, sve je moguće

Također, Trumpa optužuju da je naivan jer vjeruje da će se Kim bespogovorno odreći nuklearnog oružja, što sjevernokorejskom tiraninu, kažu, nije ni na kraj pameti. Istodobno u svijetu, posebice u Aziji, takva odluka Trumpa, prema kojemu inače svagdje vlada golema odbojnost, primljena je s velikim odobravanjem. Svi mu odaju priznanje na hrabrosti što je pristao započeti pregovore te što se trudi postići mirovni sporazum.

S obzirom na to da je riječ o dva najnepredvidljivija i najkapricioznija političara na svijetu, njihov prvi susret očekuje se s velikom neizvjesnošću. Jedno je sigurno: sve opcije su moguće. Od toga da se Trump ili Kim dignu pod stola i napuste pregovore što bi bila katastrofa jer bi to značio kraj svih mirovnih napora, do toga da dogovore relativno brzo drugi sastanak, primjerice u Trumpovom resortu na Floridi. No, posve je izvjesno da će već prvi susret pokazati koliko su zapravo Trump i Kim iskreni u svojim nakanama.

Sjeverna Koreja uništava poligone za testiranje oružja

Polazne pozicije za sada izgledaju obećavajuće: Bijela kuća je obećala Pjongangu da će mu, ako pristane na denuklearizaciju, jamčiti sigurnost i ekonomski prosperitet zemlje, dok je Kim Jong-un više puta ponovio kako će se u potpunosti odreći nuklearnog oružja i interkontinentalnih balističkih raketa. Zauzvrat Kim za sada traži samo ukidanje sankcije i financijsku pomoć.

Joseph Bermudez, stručnjak za sjevernokorejsku vojsku, objavio je, na temelju satelitskih snimki, da je nakon što je uništen poligon za testiranje nuklearnih bombi, razoren i jedan poligon za testiranje interkontinentalnih raketa. Time Kim Jong-un očito želi pokazati da je iskreno predan potpunoj denuklearizaciji.

Južna Koreja bila bi najveća žrtva američko-sjevernokorejskog rata

Politički analitičari širom svijeta suglasni su da je Kim ponudio razgovore kako bi ublažio pritisak međunarodnih sankcija, ali vjerojatno i zbog bojazni da bi nepredvidivi Trump zaista mogao napasti Sjevernu Koreju, pa što košta da košta. Što, dakako, užasava Južnu Koreju koja bi bila najveća žrtva te bezumne vojne avanture.

Američki analitičari uvjereni su pak kako je Kim prvotno, a možda još i uvijek, namjeravao zadržati nuklearno oružje tijekom pregovora koji bi mogli potrajati nekoliko godina te se za to vrijeme, uz pomoć Južne Koreje, SAD-a, Rusije i Kine usredotočiti na ubrzani gospodarski razvoj te podizanje životnog standarda. No, nakon što se suočio s odlučnim zahtjevom ili denuklearizacija ili još žešće sankcije, Kim se odlučio povući, ali je počeo inzistirati na “faznom i sinkroniziranom” pristupu, računajući da će to potrajati mjesecima, a možda i godinama.

Kim se boji ponavljanja velike gladi u kojoj je umrlo 1,5 milijuna ljudi

Premda su sankcije koje razaraju sjevernokorejsko gospodarstvo još uvijek na snazi, Kim je svojom inicijativom za pregovore, već postigao nekoliko važnih ciljeva. Ponajprije, srušio je međunarodnu izolaciju svoje zemlje sastavši se po dva puta s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom i južnokorejskim predsjednikom Moon Jae-inom, a već mu je džepu i poziv da posjeti Moskvu i razgovora s Vladimirom Putinom.

Nakon summita u Singapuru pokazat će se da se Kim, šef jedne od najsiromašnijih država na svijetu, sastao sa svim najvažnijim svjetskim liderima. Osim osobne političke promocije, Kim je tako osigurao da njegova država postane respektabilan vojni, ali i diplomatski i politički čimbenik. Kim Kong-un odlučio je staviti u prvi plan gospodarsku obnovu zemlje svjestan da bi bez obzira na strahovladu kojom upravlja državom, još jedna velika glad kakva je pogodila zemlju potkraj prošlog stoljeća kad je pomrlo između 800.000 do 1,5 milijun ljudi, a to mu sada zbog sankcija opet najozbiljnije prijeti, mogla dovesti do općenarodnog ustanka i obaranje njegova režima.

Kimu je uzor za ustroj države Vijetnam

Ako mu Trump zaista zajamči sigurnost režima, a ključne zemlje obećaju ekonomsku i financijsku pomoć, onda mu se isplati odreći atomske bombe i raketa. Procjenjuje se da Kim razmišlja razviti gospodarstvo kombinirajući kineski i vijetnamski ekonomski model koji bi osigurao brzi napredak Sjeverne Koreje, ali ne bi ugrozio njegovu osobnu vlast. Kimu je uzor Vijetnam koji se nakon normalizacije odnosa s SAD-om počeo naglo razvijati.

Za to ima dobar primjer i u vlastitoj zemlji. U gradu pograničnom gradu Gaeseongu na sjevernoj strani, osnovana je slobodna industrijska zona u kojoj oko 125 srednjih i manjih južnokorejskih tvrtki zapošljava oko 50.000 sjevernokorejanaca, a rezultat je više nego sjajan. Sjevernokorejski disident Thae Yong-ho napisao je u svojoj knjizi kako je vodstvo u Pjongjangu bilo iznenađeno kada su stanovnici grada, koji je bio zapušten i siromašan, kao uostalom i cijela država, nakon što su primili od južnokorejskih tvrtki plaće veće od prosjeka, odjednom postali disciplinirani, radišni, zadovoljni…

Kimu je posao olakšao predsjednik Trump koji je najavio da će summit biti proces te da se u Singapuru neće ništa potpisati već se to biti polazna točka za daljnje pregovore.

Trump mora inzistirati na potpunoj i bezuvjetnoj denuklearizaciji

Međutim, procjenjuje se da će dvojica lidera morati nešto zajednički formulirati, jer će u protivnom ispasti da je sastanak promašio svoju svrhu. Za početak bi, primjerice, bilo dovoljno da se Sjeverna Koreja obveže da će započeti proces denuklearizacije, a da SAD okonča “neprijateljski odnos ” spram Sjeverne Koreje te da ju prestane tretirati kao zemlju izvoznicu terorizma. Kim bi također mogao obećati da će smjesta trajno obustaviti nuklearne i raketne testove i time dokazati spremnost da zaustavi svoje ratne razvojne programe.

Vjerojatno bi se Kim i Trump mogli najlakše složiti oko izjave da je Korejski rat završio te da to formaliziraju potpisivanjem sporazuma o okončanju neprijateljstva te da na taj dokument svoje potpise stave kineski predsjednik Xi Jinping i južnokorejski lider Moon Jae-in.

Teško je za očekivati da će pristati na momentalnu denuklearizaciju

Dakako, ako se želi postići bilo kakav uspjeh nužno bi bilo da započne i proces uspostave diplomatskih odnosa te otvaranje što više komunikacijskih kanala za razne vrste pregovora. Teško je međutim očekivati da će Kim pristati na trenutnu denuklearizaciju bez ikakvih uvjeta, kao što ni Trump neće moći pristati na povlačenje američkih vojnika iz Južne Koreje i ukidanje američkog “nuklearnog kišobrana”.

Također, ako se želi stvarno započeti s ozbiljnim mirovnim procesom u njega valja uključiti Kinu, Japan, Južnu Koreju, a možda i Rusiju jer bi jedino takva alijansa jamčila mirnu budućnosti korejskog poluotoka. Pritom Washington mora uvjeriti Peking, pa i Moskvu, da SAD neće pokušati širiti svoj politički utjecaj na sjever kontinenta niti da imaju bilo kakvih teritorijalnih pretenzija.

Sjeverna Koreja mora otkriti sve lokacije s nuklearnim oružjem

Vojni i politički stručnjaci u Washingtonu smatraju da Trump mora bezuvjetno inzistirati na potpunoj, provjerljivoj i nepovratnoj denuklearizaciji, CVID-u, korejskog poluotoka. Takav dokument Kim Jong-un mora potpisati te se obvezati da će Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju, ekspertima UN-a te američkim vojnim stručnjacima otkriti i omogućiti pristup svim lokacijama na kojima se proizvodilo i testiralo nuklearno oružje i interkontinentalne rakete.

Joseph DeTrani, bivši dužnosnik Središnje obavještajne agencije koji je bio posebni američki izaslanik na nekoliko prethodnih pregovora smatra da Sjeverna Koreja “mora priznati sve što ima od nuklearnih i raketnih postrojenja te ih učiniti dostupnima u svakom trenutku za kontrolu. Posebice se to odnosi na takozvane “neprijavljene lokacije” gdje bi oružje ili tehnologija mogli biti skriveni. Pyongyang mora jasno pokazati koliko nuklearnog oružja ima, gdje se nalazi, gdje se proizvodi fisijski materijal te popis svih osoba koje su radile na nuklearnom programu.” Zbog toga Washington i Pyongyang moraju imati svakodnevne kontakte kroz komunikacijske kanale kako bi unaprijedili međusobno povjerenje.

Washington očekuju teški i mučni pregovori s Pjongjangom

Bivši američki diplomati koje su ranije pregovarali s Pjongjangom upozoravaju kako će razgovori na nižim razinama biti puni potencijalnih zamki te da će sjevernokorejski diplomate nastojati iskoristiti sve nejasnoće i nepreciznosti. Joseph Yun, bivši visoki američki diplomat koji je u State Departmentu bio zadužen za Sjevernu Koreju kaže kako je “najvažnija stvar koju smo naučili u dosadašnjim pregovorima da se sve što se dogovori odmah stavi na papir i potpiše. U protivnom od dogovora neće biti ništa”.

Inače u Washingtonu postoji opća suglasnost da se, ako se žele osigurati dalekosežni ustupci Sjeverne Koreje, sankcije ne smiju ublažiti ili ukinuti prerano. To se može postići tako da SAD jamče da će, ako dođe do denuklearizacije, pružiti Pjongjangu sva sigurnosna jamstva, formalizirati kraj Korejskog rata te potaknuti svoje privatne kompanije da pomognu u izgradnji infrastrukture te jačanju poljoprivrednog sektora i proizvodnje hrane.

U logorima je zatočio 200.000 ljudi, teško će ih pustiti

Joel Wit, koordinator u State Departmentu za pregovora sa Sjevernom Korejom 1994. smatra pak “da se nakon summita niti jedna strana ne bi trebala proglasiti pobjedu. To je samo početak. Mora se nastaviti pregovarati, ali razgovori se ne smiju prepustiti birokratima jer će oni sve upropastiti”.

Tomás Ojea Quintana, posebni izvjestitelj Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima u Sjevernoj Koreji, predložio je u Ženevi da Kim Jong-un, kao znak dobre volje, objavi opću amnestiju zatvorenika što bi po njemu bio “dobar signal”, pred početak pregovora s predsjednikom Trumpom. To je međutim nemoguće očekivati jer je samo u zloglasnim logorima trenutno zatočeno više od oko 200.000 neprijatelja države.