Nekad je nužno odabrati stranu

DORH je opet sve fulao u procesu zbog ratnog profiterstva. Pala im je optužba i protiv velikog tajkuna s početka 90-ih

Sud kaže da je morao odbiti optužnicu za izvlačenje 125,2 milijuna kuna iz NIK-a

FOTO: PIXSELL

Josip Gucić jedan je od najvećih hrvatskih tajkuna s početka 1990-tih. Bio je vlasnik brojnih tvrtki u kojima je radilo devet tisuća ljudi. Iz Hrvatske je pobjegao 2007. godine zbog serije procesa što su protiv njega pokrenuti radi malverzacija iz ratnih i poratnih godina. Međutim, sud sada kaže da Gucić nije ratni profiter. Jednu od većih optužnica protiv njega i njegovih najbližih suradnika Općinski kazneni sud u Zagrebu nedavno je odbio zbog, kako piše u presudi, ozbiljne pogreške državnog odvjetništva u povezivanju Gucićevih poteza s ratnim profiterstvom i sumnjivom privatizacijom.

Propao je tako, za sada nepravomoćno, još jedan slučaj ratnog profiterstva. Zbog tog kaznenog djela svojevremeno je donijet poseban zakon, a promijenjen je i Ustav kako bi se spriječilo da pretvorbeni kriminal i druge malverzacije iz 90-ih padnu u zastaru. To očito nije dovoljno kako bi se ti postupci okončali osudama. Naime, uz jednu gospođu koja je nezakonito uzimala mirovinu bivšeg supruga poginulog u ratu, samo je bivši premijer Ivo Sanader proglašen krivim za ozbiljno ratno profiterstvo. Ostale slučajeve sudovi su odbacili upravo zato što ih tužiteljstvo nije uvjerilo da se doista radilo o iskorištavanju ratnog stanja za vlastito nezakonito bogaćenje.

Kako je Josip Gucić izvlačio novac?

Gospodin Gucić u ovom je slučaju bio optužen s Krstom Romićevom, direktorom tvrtke NIK, nekad moćne tekstilne industrije. Gucić je u njoj figurirao kao zamjenik predsjednika Nadzornog odbora, iako je bio i većinski vlasnik te firme iz grupacije Gucić.

Bio je 1. siječanj 1995. kada su Gucić i Romić odobrili da se s računa NIK-a iznos od 15,8 milijuna kuna, što ih je Zagrebačka banka kao kredit dala toj tekstilnoj tvrtki za osnaženje poslovanja, prebaci na račun firme Anaville Investments s Britanskih Djevičanskih Otoka. Radilo se o isplaćenom avansu. Prema dostupnim podacima tvrtka iz porezne oaze imala je u svom vlasništvu pakete dionica firmi iz Gucić grupe. Zapravo je to bila još jedna Gucićeva firma. Kako Anaville Investments nikada nije NIK-u isporučio robu za koju je plaćen taj milijunski avans, tužiteljstvo je zaključilo da se radilo o zloporabama počinjenima tijekom ratnog stanja.

I u narednim tjednima, negdje do početka travnja 1995., Gucić i Romić su na račun u inozemstvu prebacili još jedan kredit, što ga je Zagrebačka banka dala NIK-u. Ovoga puta novac je, bez ikakvog poslovnog odnosa, proslijeđen firmi Gucićevog sina Zvonimira “GB Handels GmbH” sa sjedištem u Hochenbrunnu u Njemačkoj. Radilo se o osam i pol milijuna tadašnjih maraka, što je u optužnici preračunato u 30,7 milijuna kuna.

Milijuni nestali u zadnjim danima rata

Nove kredite tvrtka NIK u Zagrebačkoj banci podiže u lipnju 1995. te u kolovozu i studenom 1996. godine. Ponovno se radi o sredstvima za ulaganje u poslovanje firme. U pitanju je bilo nešto manje od 12 milijuna kuna, a po Gucićevom i Romićevom nalogu novac se doznačava drugoj njemačkoj firmi Zvonimira Gucića “ZGS Grosshandels Gmbh”.

Još 10,7 milijuna kuna zajma NIK-u prebacili su na račun firme “Santeks International Ltd” sa sjedištem u Dublinu u Irskoj, 54 milijuna kuna završilo je na računu Gucićeve tvrtke “Eurona Rijeka”, a iz hotela Astoria u središtu Zagreba, koji je u to vrijeme bio u Gucićevom vlasništvu, Zvonimir Gucić je firmi s Britanskih Djevičanskih otoka za nepostojeće promidžbene usluge isplatio oko dva milijuna kuna. Ukupno je, prema optužnici iz NIK-a u tim zadnjim mjesecima rata i prvim danima poraća izvučeno 125,2 milijuna kuna.

Evo u čemu su tužitelji pogriješili

Ova optužnica protiv Gucića i njegovih suradnika zbog financijskih malverzacija podignuta je u lipnju 2006., a u svibnju 2013. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu u nju ubacuje i kvalifikaciju o ratnom profiterstvu. Tada tužiteljstvo tvrdi da je novac izvlačen u “okolnostima ratnog stanja i neposredne ugroženosti, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države”. Optužnicu još jednom popravljaju u siječnju ove godine, no po mišljenju suda nedovoljno.

Zato sud zaključuje da je ovaj manevar učinjen samo kako bi se izbjegla zastara i omogućio nastavak procesa, bez da je stvarno iz opisa počinjenih kaznenih djela vidljivo zašto ih se povezuje sa Zakonom o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije. “Nije dovoljno samo navesti da je neko kazneno djelo počinjeno za vrijeme rata već moraju biti opisane i naznačene okolnosti koje ukazuju na to da one radnje koje su poduzeli optuženi, a koje su opisane u činjeničnom opisu, proizlaze upravo iz zloupotrebe činjenice da je u tijeku ratno stanje”, stoji u obrazloženju suda koji je odbio ove optužbe.

Sud još primjećuje kako državno odvjetništvo baš ni na koji način nije objasnilo da su zloporabe koje su Gucić i njegovi ljudi napravili imale ikakve posljedice za pretvorbu i privatizaciju što je, pak, daljnji uvjet primjene Zakona o nezastarijevanju. Nije posebno istaknuta ni nesrazmjerna imovinska korist. Moralo se raditi o zaradi na podizanju cijena robe koja je u nestašici, prodaji državne imovine znatno ispod njezine vrijednosti ili o nekom drugom načinu iskorištavanja ratnog stanja i neposredne ugroženosti teritorijalnosti i cjelovitosti države.